SLIKOM garaže u Pittsburghu pretvorene u svojevrsno svetište posvećeno Zvonimiru Bobanu 1998. godine koje je napravio njegov rođak započinje svoj tekst Nicholas Kulish, autor hrvatskih korijena, za The New York Times.

Bio je to izvanredan uspjeh male i tek nastale države koja je sada ponovo zadobila svjetsku pažnju izborivši finale na Svjetskom prvenstvu, objašnjava Kulish.

Bobanov najpoznatiji udarac nije u loptu, nego u policajca

Ta garaža, odnosno privatno svetište u čast Zvonimiru Bobanu, pripadala je autorovu rođaku i nije nastalo zbog uspjeha 1998. godine. Bobanov najpoznatiji udarac nije bio onaj u nogometnu loptu, već u policajca na utakmici na zagrebačkom Maksimiru 1990. godine, piše Kulish.

Utakmicu koju spominje nekoliko američkih medija već je simbolički prikazalo kao početak rata, no ovaj autor detaljnije je razrađuje i objašnjava kako je sukob bio između navijačkih skupina BBB i Delija te da su Hrvati smatrali kako policija tuče samo Dinamove navijače. Bobanov napad na policajca trebao je zaštititi navijače Dinama od policajaca.

“Zbog tog udarca on u Zagrebu uživa poseban status. Još uvijek je legenda”, rekao je novinar Balkan Insighta Sven Miklenić za The New York Times.

No Dario Brentin s austrijskog sveučilišta u Grazu, koji piše doktorski rad na temu sportskog i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj, smatra da se događaju pridaje prevelika važnost u kontekstu osamostaljenja te da je mitologiziran.

Udarac koji je ušao u legendu

Policajac kojeg je Boban udario nije bio ni Srbin niti Hrvat, već Bošnjak Refik Ahmetović, a sam Boban je nastavio igrati za jugoslavensku reprezentaciju do neovisnosti Hrvatske. No legenda je rođena, a povezanost nogometa s nacionalnim identitetom produbljena je uspjehom na prvom Svjetskom prvenstvu na kojem je nogometna reprezentacija nastupila.

Trenutna reprezentacija već je prestigla uspjeh Bobanove došavši do finala. No da bi dosegnuli visine i ugled ekipe iz 1998. godine u nacionalnoj svijesti, ipak bi morali pobijediti Francusku i postati prvaci.

Ovi igrači će biti slavljeni, ali pitam se hoće li dobiti svoja svetišta. Možda današnji rezultat ponudi odgovor, završava svoj tekst Kulish.