AMERIČKI predsjednik Donald Trump ranije ove godine u Ovalnom uredu šalio se da bi državnog tajnika Marca Rubija trebalo trajno poslati u Caracas. Tamo su američki komandosi izveli najveći vanjskopolitički uspjeh Trumpova drugog mandata: zarobljavanje Nicolása Madura.

Rubio bi, sugerirao je Trump, mogao biti sljedeći vođa Venezuele. Njegovi suradnici tvrde da se predsjednik šalio, ali Rubio ne mora preseliti u Caracas. On Venezuelom već upravlja iz Washingtona, piše The New York Times.

U šest mjeseci otkako su američke snage usred noći upale u Madurovu spavaću sobu i odvele ga, Rubio je postao de facto američki namjesnik u Venezueli. Prema razgovorima s više od deset dužnosnika i osoba bliskih vladama u Washingtonu i Caracasu, ima presudan utjecaj na financije zemlje, raspodjelu prirodnih resursa i rad vlade.

Novac i nafta

Iako otkako su SAD preuzele kontrolu nije osobno posjetio Venezuelu, Rubio je duboko uključen u svakodnevno upravljanje zemljom. Redovito je u kontaktu s Delcy Rodríguez, nekadašnjom Madurovom potpredsjednicom, koja sada vodi Venezuelu kao privremena čelnica uz blagoslov Washingtona.

Najveća razlika u odnosu na druge zemlje koje ovise o američkoj moći jest izravna kontrola Washingtona nad venezuelanskim javnim prihodima. Američko ministarstvo financija prima novac od većine venezuelskog izvoza, a zatim ga postupno prosljeđuje Venezueli preko privatnih banaka.

Rubio i njegov tim određuju na što se taj novac smije trošiti i tko ga smije koristiti. Taj je sustav Rubiju omogućio da zaustavi najgrublje korupcijske sheme, ali mu je dao i golemu moć nad Rodríguez, kojoj je novac potreban za plaće i održavanje nacionalne valute.

Rubio nadzire i primjenu američkih sankcija, odlučuje tko smije poslovati u Venezueli i pod kojim uvjetima, te utječe na ključna imenovanja, uključujući ministra obrane.

Cilj SAD-a

Nakon što su Venezuelu prošlog mjeseca pogodila dva potresa, Rubio je pokušao ojačati privremenu vladu. SAD je poslao 900 vojnika, obećao gotovo 400 milijuna dolara pomoći i isporučio sanduke gotovine venezuelanskoj vladi.

Potresi su zakomplicirali Rubijev deklarirani cilj povratka Venezuele demokraciji. "To je korak unatrag u tom smislu", priznao je Rubio prošlog mjeseca. No oporavak zemlje ključan je za Trumpov krajnji cilj: osigurati venezuelansku naftu za američke interese.

Aranžman je krajnje neobičan. Odvija se 80 godina nakon što su se Sjedinjene Države odrekle svoje posljednje velike formalne kolonije, Filipina. Trump, međutim, otvoreno govori o povratku američkom ekspanzionizmu, spominjući Grenland, Kanadu i Panamski kanal. Najdalje je zasad otišao upravo u Venezueli.

Kritičari optužuju SAD da crpi venezuelanske resurse i održava na vlasti autoritarnu vladu jer je većinu Madurovih ljudi ostavio na položajima. Takav pristup Washington veže uz neizabrani i duboko nepopularni režim, dok u zemlji raste pritisak za političke promjene.

Rodríguez pristala

Nedugo nakon Madurova zarobljavanja, Rubio je telefonom nazvao Rodríguez. Govoreći španjolski, rekao joj je da može birati između suradnje sa SAD-om i šireg napada na venezuelansku infrastrukturu, vojne baze i visoke dužnosnike.

Nakon pregovora, Rodríguez je pristala. Trump je kasnije rekao da mu je preneseno kako je ona "u osnovi spremna učiniti ono što smatramo nužnim da Venezuelu ponovno učinimo velikom". Predsjednik je poručio da će SAD "voditi zemlju" dok ne dođe do "sigurne, pravilne i razborite tranzicije" vlasti.

Dok je Rodríguez sastavljala vladu, Rubio je utjecao na ključna imenovanja i poticao je da ukloni Madurovu obitelj i poslovne partnere. Ona je to učinila. Mnogi Venezuelanci isprva su osjetili olakšanje zbog Madurova pada, ali su ubrzo s nevjericom gledali kako Trumpova administracija sklapa savez s većinom njegovih glavnih operativaca.

Američka kontrola

Venezuela danas velik dio nafte prodaje preko kompanija Trafigura i Vitol, prema aranžmanu koji je postavila Trumpova administracija. Rubio je, prema NYT-u, zasjenio ministra energetike Chrisa Wrighta u otvaranju venezuelskog naftnog sektora stranim ulaganjima. Prednost je dao američkim kompanijama, često na račun europskih proizvođača koji su već radili u zemlji.

Njegov tim izdaje licence kojima se kompanijama dopušta poslovanje u Venezueli unatoč američkim sankcijama. Rubio je upozorio vladu Rodríguez da ne posluje s američkim protivnicima. Nakon Madurova pada venezuelanska državna naftna kompanija tiho je preuzela operacije projekata koje je suvlasnički vodila s ruskim Rosneftom.

Trumpova administracija od Rodríguez traži i sigurnosnu suradnju. Njezina je vlada u veljači uhitila Alexa Saaba, Madurova prijatelja i poslovnog partnera, te odobrila njegovo izručenje SAD-u. U lipnju je, prema izvorima NYT-a, pomogla SAD-u u operaciji u kojoj je ubijen Niño Guerrero, jedan od vođa bande Tren de Aragua.

Američka kontrola proširila se i na vanjsku politiku. Kada je venezuelanski ministar vanjskih poslova Yvan Gil objavio blagu osudu američkog napada na Iran, Trumpova administracija poručila je Rodríguez da se objava mora ukloniti. Gil ju je obrisao nekoliko sati kasnije.

Izbori bez roka

Rubio opisuje američki plan za Venezuelu u tri faze: oporavak gospodarstva, stabilizacija zemlje i prijelaz prema demokraciji. Prije potresa američki dužnosnici tvrdili su da su već u drugoj fazi, odnosno da rade na otvaranju zemlje međunarodnim ulaganjima.

No investitori su oprezni. Naftni sektor je zapušten i korumpiran, vlast Rodríguez je nesigurna, a potresi su odgodili pregovore o novim naftnim ugovorima. Trump se, čini se, time ne zabrinjava previše. Više je puta sugerirao da bi Venezuela mogla postati 51. američka savezna država.

Još je nejasnije tko bi zemlju mogao voditi dugoročno. María Corina Machado, oporbena čelnica u egzilu, i dalje je najpopularnija političarka u Venezueli, ali ima neprijatelje u sigurnosnom i vojnom aparatu. Rubio ju je zato zaobišao i prihvatio Rodríguez kao američki odabranu čelnicu.

Rok za posljednju fazu Rubijeva plana, slobodne izbore, i dalje ne postoji. Kada je The New York Times u svibnju pitao Rodríguez kada će raspisati izbore, odgovorila je: "Ne znam. Jednom."

Politički analitičari smatraju da Rodríguez možda pokušava dočekati kraj Trumpova mandata, nadajući se da će pritisak za izbore oslabjeti pod njegovim nasljednikom. No zasad odluka o tome kada će Venezuela glasati nije u njezinim rukama. Ona je u rukama Marca Rubija.