KAKO se koronavirusu napokon nazire kraj tako se polako počinje razmišljati o ekonomskim implikacijama virusa i mjera koje su poduzete za sprječavanje njegovog širenja. Iako kraj pandemije nije blizu, podaci govore da je bar nastupio početak kraja jer je rast broja novozaraženih sve manji iz dana u dan.

Cijena ekonomske krize u ljudskim životima

Pravo je vrijeme da se osvrnemo na temu koja se često i izbjegavala u doba najveće panike, često proglašavajući je nehumanom, a to su učinci ekonomske krize uzrokovane koronom. Pri tome ne treba gledati milijarde koje će neki burzovni mešetar izgubiti zbog pada vrijednosti dionica na burzi ili pad profita neke korporacije, nego cijenu u ljudskim životima. Jer iako je to možda zvučalo heretično u vrijeme kada je strah od pandemije koronavirusa obuzimao misli i stezao srca, slabija ekonomija ima svoju cijenu u ljudskim životima.

Dakle sada možda možemo ukazati na slona u sobi bez osude za nehumanost; koliko će ljudi nastradati od ekonomskih problema koje je uzrokovao covid-19 i reakcija na njega?

Švedska je bliža jednom ekstremu, Hrvatska drugom

Iako je možda još rano za približno točnu procjenu, ipak se dosta sigurno može vidjeti da će cijena predstojeće ekonomske krize u ljudskim životima biti veća od broja umrlih od koronavirusa. To ne znači i da nije trebalo napraviti ništa po pitanju širenja virusa, niti je ideološko pitanje prema kojem se netko može svrstati u jedan ili drugi ideološki tabor, nego čista procjena prednosti, slabosti, prilika i prijetnji jednog od raznih modaliteta pristupa zdravstvenoj krizi uzrokovanoj koronavirusom. Takva analiza je nužna za procjenu intenziteta reakcije tj. za donošenje politika i praksi za sprječavanje širenja virusa uz istodobno uvažavanje činjenice da će kada se jednom virus pobijedi, uslijediti teška gospodarska kriza. Jedan ekstrem je nastavak standardnih aktivnosti kao da se ništa ne događa, a drugi je potpuna obustava svih aktivnosti u državi uz mjere nacionalne karantene i uvođenje policijskog sata. Prvom pristupu je trenutno najbliža Švedska, a drugom, bar sudeći po istraživanju sveučilišta Oxford, Hrvatska.

Nemoguće je utvrditi u ovom trenutku koja je reakcija bolja, Švedske ili Hrvatske. Uostalom između dva ekstrema je širok prostor u kojem se nalaze razne verzije politika borbe protiv virusa. A treba uzeti i kulturološke, demografske te prostorne faktore. Toliko široka analiza će se moći napraviti tek kada kriza sasvim prođe i znanstvenici prikupe podatke koji su im potrebni da daju odgovor na pitanje o tome kakve politike su bile najefikasnije u suzbijanju virusa i koje su bile najefikasnije u smislu minimalizacije ljudskih žrtvi uzrokovanih medicinskom i ekonomskom krizom.

Efekti ekonomske krize bit će dugoročni

Procjena ekonomskih žrtava će biti posebno komplicirana jer će se efekti primarno preliti na dugi rok. U kratkom roku neće biti toliko ozbiljnih ljudskih žrtava, bar u razvijenom svijetu. Da, nezaposlenost će strahovito narasti, ljudi će manje trošiti, bit će manje poreznih prihoda za javne usluge kao što je zdravstvo ili školstvo, ali utjecaj svih tih faktora će biti disperziran u dugom roku. S druge strane utjecaj korone je bio nagli šok, a sve štete su se osjetile praktički odmah pa je i razumljivo da je reakcija ljudi i država bila primarno usmjerena na saniranje trenutne opasnosti. Na kraju krajeva, tko zna koliko bi života covid odnio da je reakcija bila slabija ili nepostojeća.

U svakom slučaju će ekonomski faktori najviše naštetiti siromašnim ljudima, baš kao što i covid-19 te mjere borbe protiv njega više pogađaju siromašne od bogatih. Bogati će izgubiti milijarde na burzi i relativna nejednakost će se smanjiti, ali su siromašni ti kojima će gola egzistencija biti ugrožena. I mjera borbe protiv virusa se lakše držati bogatima nego siromašnima. Primjerice, bogati u prosjeku žive u većim stambenim objektima te im je kudikamo lakše držati se mjera "samoizolacije" nego ljudima koji žive u malim objektima bez dvorišta, obilja zabavnih sadržaja u domu i sl. Već se primijetilo da je siromašno crnačko stanovništvo u SAD-u najviše pogođeno koronavirusom od svih demografskih skupina.

Smrtnost u razvijenim zemljama pada u vrijeme gospodarske krize

Velik broj istraživanja je primijetio i da smrtnost u razvijenim državama čak pada u vrijeme gospodarske krize, što je kontraintuitivno i ne postoji jednostavan odgovor na pitanje zašto se to događa. To je primijećeno i kod radne populacije i kod umirovljenika. Vjerojatno se radi o setu faktora kao što su manja potrošnja na štetne luksuzne proizvode kao što su alkohol i duhan, manje zagađenje i slabiji promet na cestama. No jasno je da ekonomska kriza neće nužno imati negativan utjecaj na ljudske živote u razvijenim zemljama. One će se brzo oporaviti i sve će se stabilizirati. Već su dosegle određeni stupanj razvoja koji im približno maksimizira prosječni životni vijek te minimizira smrtnost.

S druge strane će zemlje u razvoju biti zaustavljene u tom razvoju, ili će on bar biti bitno usporen. A podaci jasno pokazuju da gospodarski razvoj u siromašnim i srednje razvijenim državama znatno produžuje životni vijek, smanjuje smrtnost od bolesti, smrtnost novorođenčadi i rodilja, smrti uzrokovane nasiljem i sl. Stoga će globalna kriza uzrokovana koronavirusom apsolutno više naštetiti razvijenim zemljama, bar financijski, ali će relativno više naštetiti zemljama u razvoju jer će im onemogućiti daljnji ekonomski rast, a za razliku od razvijenih zemalja to gospodarsko usporavanje će imati poprilično direktan utjecaj na ljudske života.

Bit će manje hrane za sve one koji će gladovati

To znači da ako trenutne projekcije pokazuju da će prosječno trajanje života u primjerice Nigeriji do 2030. narasti na 60 godina (s trenutnih 59), predstojeća gospodarska kriza će smanjiti ekonomski razvoj i time produljenje životnog vijeka pa će umjesto 60 godina prosječno trajanje života u Nigeriji 2030. biti 58 godina. Ili umjesto da stopa smrtnosti novorođenčadi s trenutnih 60 umrlih na 1000 živorođenih padne na 47 smrti do 2030., ona padne samo na 55 umrlih na 1000 živorođenih zbog usporenog gospodarskog rasta uslijed svjetske gospodarske krize. Ako pomnožite to s ukupnim brojem stanovnika Nigerije i ukupnim brojem rođenih, onda je ta cijena u izgubljenim godinama života i umrle novorođenčadi dosta velika.

Već sada se taj proces događa u istočnoj Africi koja se suočava s najgorom najezdom skakavaca u posljednjih nekoliko desetljeća. Rojevi skakavaca pustoše poljoprivredne nasade, a u tim zemljama stanovništvo živi primarno od poljoprivrede. Glad je neminovna, a po starom afričkom receptu za njom će uslijediti političke nestabilnosti i vojni sukobi. U takvim situacijama su Africi povijesno pomagale razvijene države, bilo financijski ili u donacijama hrane. Ali s obzirom na to da je borba protiv korone glavna preokupacija razvijenih, a troše ozbiljna financijska sredstva za zaštitu vlastitih ekonomija, za vjerovati je da će ta pomoć sada biti bitno umanjena. Pojednostavljeno, bit će manje hrane za sve one koji će gladovati zbog toga što su im rojevi skakavaca uništili polja. A to je već sada direktna cijena ekonomske krize u ljudskim životima.

Korona već sada dubinski mijenja svijet, na zdravstvenom, političkom, društvenom i ekonomskom planu. Putanja kojom je svijet išao do 2019. se sasvim izmijenila, a budućnost je nesigurna. Slika svijeta kakav smo mislili da će biti u budućnosti se sasvim izmijenila. Ali čovječanstvo je preživljavalo puno gore katastrofe pa će preživjeti i ovu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala