Nina Obuljen kaže da nema slobode govora za anonimne. To je opasna glupost

Nina Obuljen kaže da nema slobode govora za anonimne. To je opasna glupost
Foto: FAH

GOVOREĆI o novim potezima u svom resoru, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek svojom izjavom o slobodi govora koja ne dopušta anonimnost u najmanju je ruku uznemirila javnost. Objašnjavajući promjene u medijskom sektoru, koji je potpuno regulacijski i zakonski zapušten, ministrica je, dosljedna u svojoj nedorečenosti, iznijela nekoliko tvrdnji koje bi mogle biti opasne, i to iz nekoliko razloga.

Ponajprije, čini se da ministrica ne razumije osnovne pojmove iz sfere građanske kulture. Potom, od medijskog polja, koje nasušno čeka novu medijsku strategiju, promjenu zastarjelih paketa zakona o medijima, gdje postoji niz nedosljednosti, ministrica poentira upravo bavljenje “fenomenima” kao što su “komentari u medijima”. I posljednje, ministrica Obuljen Koržinek kao najvažniji problem ističe govor mržnje, pri čemu je upravo vlada u kojoj sjedi najzaslužnija za dodatne nedosljednosti oko ovog pitanja, barem kad je riječ o pokliču “Za dom spremni”. Naime, ova vlada osnovala je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koje je preporučilo da se taj pozdrav može koristiti u vrlo ograničenim i iznimnim situacijama, što je premijer Plenković bespogovorno i prihvatio.

U međuvremenu ministrica Obuljen Koržinek izjavila je za N1 da, kad je riječ o dovođenju u vezu anonimnosti i slobode govora, "to" nije rekla. Iz kratkog razgovora s ministricom nije jasno je li onda zatražila demanti Večernjeg lista koji je objavio njen intervju jer je, kako se čini, ona upravo "to" novinaru Večernjeg lista kazala.

"Sloboda mišljenja i govora je sloboda osobe s imenom i prezimenom"

Dakle, što je ministrica točno rekla? Na pitanje o tome hoće li najava regulacije nedopuštenog ponašanja na internetu ugroziti slobodu mišljenja i umjetničke forme poput satire Obuljen Koržinek odgovorila je: “Nikako, to nije namjera. U sklopu revizije medijskog zakonodavstva bavit ćemo se tim fenomenima, uključujući komentare u medijima – posebno na portalima. Zakon o kojem govorite odnosit će se na platforme i društvene mreže koje se ne smatraju medijima, na njih se ne odnose medijski zakoni, a na kojima se često stavljaju i dijele sadržaji koji se mogu podvesti pod govor mržnje, ali i koji mogu poticati na nasilje, terorizam..."

"U sklopu brojnih međunarodnih organizacija, države traže rješenja kako bi se kroz adekvatan zakonodavni okvir zaštitilo građane od takvih sadržaja. Koordinator izrade tog Zakona je Ministarstvo pravosuđa. Slobodu mišljenja nitko u demokratskom društvu ne dovodi u pitanje, a posebno slobodu izražavanja u svim umjetničkim formama. Svjesni smo da se nedopušteni sadržaji često dijele anonimno, a sloboda mišljenja i govora je sloboda osobe s imenom i prezimenom. To je jako važno imati na umu”, ustvrdila je ministrica.

U komentarima na portalima nema govora mržnje, ali zato ima na društvenim mrežama

Dakle, ako je suditi prema riječima ministrice, jedan zakon regulirat će komentare na portalima, a drugi na platformama i društvenim mrežama. Ostaje nejasno koji će zakoni kontrolirati, primjerice, komentare na društvenim mrežama ispod stranica različitih medija. I temeljem kojeg istraživanja Obuljen Koržinek tvrdi da se na platformama i društvenim mrežama dijele sadržaji koji se mogu podvesti pod govor mržnje, a pod portalima nema takvih komentara. Ove nedorečenosti prije su rezultat nerazumijevanja prirode suvremenih internetskih platformi negoli čega drugog. No manje zabrinjavajuća od toga je činjenica da ministrici nisu baš jasni ni neki osnovni pojmovi.

Sanja Barić: “U izjavama, ponašanjima i stavovima različitih dužnosnika stalno se pokazuje deficijentnost znanja”

"Jako je očito kako nam je u državi potreban građanski odgoj, odnosno obrazovni sadržaji koji će svakog našeg građanina naučiti što znače temeljni pojmovi unutar demokracije, ljudskih prava, poduzetništva, informatike i sl. Svi mi mislimo da je naš zdrav razum dovoljan da shvatimo neki pojam. I svi mislimo ako smo čuli pojam ‘sloboda govora’, da onda, samo zato što govorimo hrvatski jezik pa razumijemo riječi ‘sloboda’ i ‘govor’, znamo što znači sintagma ‘sloboda govora’. A to nije tako, to ima vrlo specifično značenje koje treba naučiti. To je u današnjem suvremenom svijetu dio temeljnih vještina kao što su matematika i pisanje s kojima se ne rađamo nego ih trebamo naučiti“, kazala je za Index profesorica ustavnog prava Sanja Barić koju smo nazvali da nam komentira riječi ministrice Obuljen Koržinek. Barić dodaje i kako se “u izjavama, ponašanjima i stavovima različitih dužnosnika stalno pokazuje deficijentnost znanja”. 

Sloboda govora nema veze s anonimnošću, ali ima ograničenja

Sloboda govora nema veze s anonimnošću, no ima svoja ograničenja, objašnjava Barić, a nadamo se da ministrica čita. Postoje tri tipa ograničenja – u odnosu na istinitost tvrdnje, u odnosu na sadržaj te u odnosu na privatnost.

“Svjesno iznošenje laži ili neprovjeravanje istinitosti neke tvrdnje kod, primjerice, novinara može biti iznošenje lažne vijesti i kao takvo zabranjeno i kažnjivo”, kaže Barić.

Što se pak sadržaja tiče, tu je riječ o tome je li neki sadržaj uvredljiv ili klevetnički. “Ograničenje se može postaviti ako se napada čast ili ugled nekog drugog, a ta izjava ne sadrži u sebi opravdanje umjetničke slobode. Na primjer, razlika je ako u nekoj predstavi netko kaže drugome ‘svinjo’ ili kada to neko kaže nekome na cesti, u javnom govoru, na internetu”, objašnjava Barić.

Posljednje pak ograničenje odnosi se na pitanje dokle sloboda govora može zadirati u nečiju privatnost. “U tom slučaju sloboda govora je veća ako se radi o javnoj osobi, posebice javnim dužnosnicima ili političarima. Ako su privatne osobe u pitanju, njihov je privatni život zaštićen. Ako su javne osobe u pitanju, onda se može do odgovarajuće mjere i zadirati u privatnost budući da to može ukazivati na neke radnje nespojive s obnašanjem javne dužnosti“, rekla je za Index profesorica Barić.

Gordana Vilović: "Anonimnost je ponekad izuzetno važna"

Profesorica Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu pojašnjava i kako je anonimnost, posebno na internetu gdje vlada “iskonska sloboda”, ponekad izuzetno važna.

“Tu slobodu, koju smo dobili kao građani, možemo koristiti na najbolji mogući način i sukladno znanju i odgovornosti iskazivati svoje stavove, promicati neke vrijednosti. Međutim, ima jako puno ljudi kojima društvene mreže služe za promicanje svega i svačega, no to ne znači da bi trebali ili smjeli govoriti o ukidanju anonimnosti. Jer je anonimnost vrlo vrijedna za obične ljude koji nemaju mogućnosti, snage ili autoriteta i vjere u sustav da bi svojim imenom bilo što poručili. Dapače, možda bi im se to sve negativno odrazilo”, objašnjava profesorica Vilović i dodaje kako se na društvenim mrežama i u komentarima ispod tekstova na portalima mogu čuti neki glasovi koji inače nemaju mogućnost progovoriti javno i pod svojim imenom.

Na primjer, kaže Vilović, ispod nekog teksta koji govori o sjajnim uvjetima u nekoj tvornici može se pronaći anonimni komentar radnice koja će napisati da to nije tako i to potkrijepiti svojim iskustvom, visinom plaće, i sl. Ona na ne može govoriti imenom i prezimenom jer će dobiti otkaz.

Sanja Barić: "Sloboda nikada ne ide bez odgovornog korištenja tom slobodom"

No kao što smo rekli, sloboda govora sadrži u sebi i odgovornost za izgovorenu riječ.

“Općenito moramo biti svjesni da sloboda nikada ne ide bez odgovornog korištenja tom slobodom, bez obzira na to o kojoj je slobodi riječ”, kaže profesorica Barić i podsjeća na često korišteni američki primjer da “svatko može reći što želi, no ne može se, primjerice, vikati iz šale ‘Vatra!’ u punom kazalištu koje je izrađeno od drva u 19. stoljeću jer nastanu stampedo i opća panika bez razloga”.

“Stoga mora postojati odgovornost prema javno izgovorenoj riječi. Javne osobe su puno odgovornije za to što kažu. To je pitanje dosega nečije izgovorene riječi”, kaže Barić te dodaje kako moderna tehnologija omogućava da je doseg svačije riječi veći.

Sanja Barić: "Anonimnost je dio slobode govora"

Stoga je, prema njenom mišljenu, bitno raditi na obrazovanju i civiliziranosti – “da što manje imamo potrebu vrijeđati druge i da znamo što smijemo i ne smijemo reći”. Potom je, kaže, potrebno razviti mehanizme kako spriječiti neprihvatljivo korištenje slobodom govora, no to je pitanje kompleksne regulacije i nije jednostavno.

“Kako bilo, ono nema veze s anonimnošću, dapače anonimnost je dio slobode govora. Može postojati niz razloga za anonimnost, primjerice, strah od odmazde. Isto je i s pitanjem zviždača koji moraju moći anonimno dojaviti neke nepravilnosti”, kaže Barić.

Gordana Vilović: "Nema ni najmanjeg konsenzusa o tome što je govor mržnje"

No profesorica Vilović upozorava i na činjenicu kako u Hrvatskoj nema ni najmanjeg konsenzusa o tome što je govor mržnje.

“Najčešće se u Hrvatskoj za bilo što kaže: 'To je govor mržnje.' No ako netko meni kaže da sam 'četnik', to nije govor mržnje, nego uvredljivost. S druge strane, ako netko kaže da me treba nabiti na kolac i sve one koji misle kao ja, onda je to nešto što jest dodatno uvredljivo i kao poziv na nasilje može biti svrstano u govor mržnje. Mi imamo puno različitosti u tumačenju i čini se najlakšim sve proglašavati govorom mržnje. No to nije tako”, kaže Vilović te dodaje kako treba utvrditi što točno jest govor mržnje.

“Ja sam bila uvjerena da je ‘Za dom spremni’ nešto neprihvatljivo što predstavlja govor mržnje i podsjećanje na neka grozna vremena, ali bogme vidim da nije tako”, kaže Vilović aludirajući na ploču HOS-a s natpisom "Za dom spremni"  koja je kao kompromisno rješenje u rujnu 2017. godine izmještena iz Jasenovca u Novsku.

Gordana Vilović: "Pretjerana regulacija nije poželjna ni moguća"

“Nama nedostaje decidiran stav, a mi nikako da se dogovorimo barem oko takve ploče. Ako je ta ploča govor mržnje, onda nije rješenje maknuti je par mjesta dalje. Dakle, u Brelima može biti ploča jer tu nisu bili logori, a u Jasenovcu ne može”, kaže Vilović i dodaje kako pretjerana regulacija u današnjem svijetu nije poželjna ni moguća.

“Ako želite doći do onoga koji je napisao negdje na društvenim mrežama da će podmetnuti bombu u Zagrebu, lako ćete doći do njega. No ako je netko rekao da je neki ministar bezveznjak, mislim da ne smije snositi posljedice za svoje izjave zbog toga”, kaže Vilović.

“Ukratko, ograničenja slobode govora imaju veze sa sadržajem (je li istina, je li uvreda ili kleveta, odnosi li se na javnu li privatnu osobu) i dosegom, ne potpisom ili tehnologijom putem koje se riječ prenosi”, zaključila je profesorica Barić.

No zanimaju li uistinu ministricu Obuljen Koržinek, članicu vlade koja smatra prihvatljivim javno postojanje slogana “Za dom spremni”, regulacija i definiranje govora mržnje ili je to tek “crvena krpa” kojom će mahati u nemogućnosti i nesposobnosti da uistinu uredi mnogo važnija pitanja medijskog polja, na čitateljima je da procijene.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara