Foto: ivicatodoric.hr, Index

U PETAK popodne, kada političari odu na odmor i većina dežurnih urednika stavlja na naslovnice vremensku prognozu, raspored koncerata tijekom vikenda i slične laganije vijesti – Ivica Todorić je odlučio postati Vijest Broj Jedan.

S nove internetske stranice, na jednostavnoj domeni www.ivicatodoric.hr, doslovno pa vrišti ogromna naslovna fotografija – Ivica Todorić zvani Gazda u svom prepoznatljivom odijelu i kravati, besprijekorne frizure, nalazi se među gomilom građana. "Ja sam jedan od vas!“ govori naslovnica.

I cijeli tekst priopćenja odiše tim tonom "ja sam jedan od vas“. Skoro da bi mogao proći kao jedno od pisama jadnika kojima je banka uvalila 30-godišnji kredit u švicarcima ili kada građani na sudu traže pravdu već drugu ili treću generaciju, gdje se na predmetu izmijenjalo petoro sudaca i tri države, a oštećeni građanin još čeka na svojih pola kuće.

Pismo je to pomno posloženo tako da Gazdu postavlja među obične hrvatske građane koje je administracija, birokracija ili kakva suluda inspekcija barem pokoji put pričepila. Stavlja Gazdu među one kojima su, sjetit ćete se, zatvarali lokale za nekoliko kuna viška u blagajni. Stil je to koji očajnički želi pokazati kako smo svi jednaki i kako svi, eto, patimo pod lošom vlašću.

Nitko nije bio mažen kao Agrokor

Prenijeti ću samo najvažnije, pa tako Ivica Todorić piše: "Na početku 2017. godine, kad smo Agrokor vodili moj management i ja, kompanija je imala čvrst plan za napredak i uspješan rast te isplatu vjerovnika u skladu sa zakonskim obvezama. To je bila politika Agrokora i svih desetljeća postojanja i uspješnog poslovanja. (…) Vlada Republike Hrvatske u to vrijeme povlači političke poteze želeći steći kontrolu nad Agrokorom kroz, očito, unaprijed pripreman plan. (…) Cilj takvog djelovanja najviših dužnosnika Vlade i Sabora, kroz izravni politički intervencionizam, bio je donošenje neustavnog zakona Lex Agrokor i nacionalizacija privatne imovine, a ovakav slučaj otimanja privatnog vlasništva nije zabilježen u suvremenoj Europi.“

O neustavnosti Lex Agrokora mogli bismo naširoko – definitivno taj zakon, rađen za jednu firmu izigrava ustavne odredbe o jednakosti poduzetnika i tu svoje treba reći Ustavni sud (nekoliko je prijedloga za ocjenu ustavnosti već dobio, jedan i od autora ovog članka.)

Pitanje je što će reći i strani sudovi, pa čak i Europska unija jer ovakvo petljanje u privatne kompanije je blago rečeno neuobičajeno. Agrokor je, ako je poslovao loše, trebao otići u predstečajnu nagodbu ili stečaj – dijelove koje vrijede kupili bi drugi i zadržali i proizvodnju i radnike. Nijedan argument za Lex Agrokor ne stoji. No pritom ne trebamo nasjesti ni na Todorićevu kuknjavu.

Nijedna privatna firma nije bila pažena i mažena kao Agrokor. Nikome se nije dopustilo takvo širenje, a da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja uglavnom šuti. Nismo ni čuli da su ikada inspektori upali u koji Konzum i pogledali ima li viška u blagajni, a uz one cijene zaokružene na 99 lipa jednostavno mora biti viška u blagajni. Nismo ni čuli da je Konzum kažnjen radi kršenja propisa o radnom vremenu, a u firmi od nekoliko tisuća ljudi nema šanse da barem netko nije krivo ispunio obrasce o radnom vremenu. U Konzumu, čini se, nitko nije nikada ostao pola sata nakon radnog vremena slagati robu, a da to nije bilo uredno evidentirano.

Sjetimo se i onih neplaćenih koncesija, otočića Smokvica Vela kod Rogoznice – kako je uz digitalni Registar koncesija uopće moguće godinama ne plaćati koncesiju? Da nije netko dovoljno visoko u državnom upravnom sustavu to dopustio?

Dakle, nismo bili jednaki i nismo svi isti. Fotografija s naslovnice bloga je lažna – nikada Gazda iz dvorca nije bio ni nalik prosječnom hrvatskom poduzetniku koji stoji u redovima kako bi prikupio sve papire i plaši se da mu inspekcija u kakvom suludom nadzoru ne uzme mjesečnu zaradu. Nikada Agrokor nije bio blizu prosječnoj hrvatskoj firmi koja ima problem s državnom ako pogrešno izračuna svega nekoliko kuna nekog doprinosa. Da ne spominjemo rokove plaćanja dobavljačima koje je imao Agrokor i nitko drugi.

Agrokor i Gazdu je država i politika i stvorila i mazila i pazila i jačala. Nitko drugi u
Hrvatskoj nije imao takve povlastice. A sada se eto Gazda žali na – politiku i političare. Upravo one koji su stvorili ovakav Agrokor.

Imena Todoriću, imena!

Ako je već došlo vrijeme da karte budu na stolu i otkrivene – imamo jednu poruku Ivici Todoriću: hoćemo imena i hoćemo dokumente. Hoćemo znati što se konkretno događalo, što je u politici tko radio oko Agrokora i posebno je li itko dobio kakve povlastice ili novac. I to hoćemo odmah i konkretno.

Inače ovaj blog, web site, portal za priopćenja ili kako god ga nazvali ostaje samo skup bajkica i izjava bez ikakva značenja i vrijednosti. Ako Ivica Todorić želi osim dnevne pažnje i nešto poručiti hrvatskim građanima – onda neka kaže konkretna imena i preda konkretne papire. Ovako blog možemo gledati samo kao osobnu reklamu ili ljutnju čovjeka koji je zapasao previše. Čovjeka čije carstvo je dobrim dijelom nestalo, a u budućnosti će najvjerojatnije biti raskomadano i prodano.

Gazda – ili pričaj konkretno (pa bi čak za to mogao pokupiti kakvu simpatiju građana) ili nas pusti da uživamo u vikendu i bez tvojih umotvorina.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala