Foto: Index, Hina

DAVNO nije bilo toliko naricanja u javnom prostoru, kao na nedavnoj tiskovnog konferenciji „klasičnih“ taksista u Hrvatskoj obrtničkoj komori.

"Imamo i mi aplikaciju. I to bolju od njihove! Tražimo od Vlade, ministarstava, Hakoma, da onemoguće dostupnost Uberove aplikacije u Hrvatskoj. Nisu ponudili ništa novo osim lopovluka i varanja naroda," rekao je Jozo Kovačević, predsjednik zagrebačkog udruženja taksista.
Mi iz naroda, koji se veselo vozimo UBER-om uz niže cijene i potpuni nadzor tko nas gdje i kada vozi, te plaćamo karticama (dakle sve vidljivo Poreznoj upravi) čini se da nekako ne primjećujemo gdje je taj „lopovluk i varanje“.

Pazite, jedno udruženje, danas gotovo potpuno nevažno cehovsko udruženje jednostavnog oblika gradskog prijevoza traži da se doslovno zabrani jedna aplikacija! Zabrani! U 2016. godini, u ujedinjenoj Europi, taksisti su se sjetili da bi eto država trebala štititi njihov šaljivi monopolčić – zabranama aplikacija. Blokiranjem Interneta što li? Jer – eto oni imaju svoju aplikaciju! Aplikaciju, kako to gordo zvuči! Pa neka onda umjesto kukanja sruše konkurencijom taj UBER (ostalom mogli bi i znati da UBER nije jedini, imamo i recimo Lyft) te na tržištu pokažu da su bolji. No, čini se da im riječi „tržište“ nije baš nešto sjela.

Bilo bi tužno da nije komično, jer ovo što u biti hrvatski taksisti traže je toliko zabavno da je za smijati se, onako kao u crtiću, svaki puta kada ih vidimo kako stoje, čekajući, uza sve manje posla.

Odakle taj ograničeni sustav taksija?

Kao i uvijek – trebamo početi ispočetka – nekada, prije više od 100 godina izmišljen je sustav dozvola/licenci/koncesija (nazivi su se mijenjali) za javne usluge tipa taksi prijevoza. Služile su kako biste znali da je do vas došlo standardizirano vozilo, tada kočija, da u pitanju nije prijevara, da se možete sjetiti i broja vozila ako je bio neki problem – sjetit ćete onih konjskih taksija u starom serijalu o Sherlocku Holmesu nenadmašnog Jeremy Bretta.

U međuvremenu, gradske vlasti po svijetu su se sjetile da ta taksa/dozvola/koncesija može lijepo naplatiti – tisuće puta više nego što realno vrijedi pregled vozila i upis u neki registar. Nemojte misliti da su naši gradski oci tu najjači – „deranje“ s cijenama je bilo ogromno u zemljama tipa SAD-a ili Velike Britanije.

Hrvatska je premala zemlja za ono što se događalo na Zapadu, pa se kod nas išlo drugim smjerom – taksi je postalo visoko regulirana, ograničena, po uvjetima iznimno zahtjevna usluga. Posljedica je jasna – taksi u nas je skupa usluga! Nešto što je u svijetu običan jednostavni gradski prijevoz postalo je prijevoz samo za one koji imaju love ili im se iznimno žuri. No, to je potpuno pogrešno! 
Taksi je običan oblik gradskog prijevoza koji nema što biti ni skup ni složen! Niti treba veliku organizaciju, niti veliku regulaciju, niti veliku logistiku, pa nije to sustav tramvaja ili gradske željeznice ili nešto tako složeno! Taksi je način da povoljno dođete do aerodroma. Da uvečer sigurno dođete kući ako ste popili koju više. Da četvero mladih ne mora čekati na zimi noćni tramvaj… No, u nas je od taksija napravljena ekskluziva! Bezvezno, loše i glupo.

Onda je došao UBER

U međuvremenu – netko se sjetio da se danas sva ta ograničenja pružanja usluge nisu potrebna. Čemu poseban sustav licenci/dozvola/koncesija ako sami provjeravamo vozača i njegove ocjene? Čemu gradski pravilnici, ako se sve može staviti online, pa davatelj usluge sam klasificira vozila i onda sami odlučujemo da li i kako ćemo se voziti?  I na kraju čemu sve te komplikacije kada aplikacija može posredovati između onoga tko nudi i onoga koji traži usluge i pri tome jednostavnija i jeftinija od bilo kakvog ljudskog posrednika?

UBER nije taksi – UBER je najbliži kratkotrajnom najmu automobila s vozačem. Pri čemu to negdje mogu raditi svi i bez posebne registracije, dok kod nas ipak morate otvoriti firmu ili obrt.
Kako je u Norveškoj, gdje ne morate imati nikakvu ni firmu ni obrt, možete pročitati ovdje.

Ima više tih globalnih sustava posredovanja – i gdje je problem? Nema više monopola? Nema glupih, blesavih pravila da npr. do Zračne luke dr. Franjo Tuđman mogu dolaziti samo taksisti iz Velike Gorice? A zašto bi dolazili samo oni? Čim smo izvan koncesioniranog dijela zračne luke ja kao korisnik imam pravo pozvati bilo koga. Mogu pozvati taksi iz Zagreba, Splita, ili limuzinu s vozačem u tamnom odijelu i tražiti ohlađeni pjenušac u pretincu – za svoje privatne novce mogu što mi se ćefne ako u pitanju nije droga ili oružje ili kakva slična djelatnost. Naravno, dok naravno ima onoga tko je spreman pružiti mi uslugu za odgovarajuće novce. Sva druga ograničenja treba ukinuti, i baciti u smeće da nekome ne bi više pala na pamet besmislena regulacija djelatnosti.

Žale se dalje taksisti:, nabrojali su u Obrtničkoj komori koje sve dozvole moraju imati za taksiranje. Od same taksi dozvole, licence, ispita o poznavanju grada, kvalifikacije za vozača, tehničkog pregleda vozila četiri puta godišnje pa do cijene od 400 eura koliko stoji jedan taksimetar. To priznajemo – i to je glupo, javite se gradskim i državnim vlastima da vas oslobode gluposti. Licenca ima biti 100 kuna biljega, jer tu nema više posla, kakav ispit o poznavanju grada u današnje vrijeme? Kada dođem u novi grad – uredno rezerviravši hotel aplikacijom Booking.com telefon mi ponudi obilazak, karte, povijest, sve. Te priče tipa poznavanja grada su zastarjele.

Kvalifikacije za vozača? Svatko tko ima vozačku dozvolu je upravo kvalificiran za vozača. Ono sa „srednjom prometnom školom“ je nešto uvedeno prije 20 godina kada se mijenjala generacija teretnih vozila, pa je bilo problema s vozačima kamiona koji su dobili nova jaka vozila i zaboravili što znači inercija. Kakva srednja škola za vožnju po gredu? Alo?

I taksimetar? U doba GPS-a kada imamo preciznost od 3 metra i kada se planira GALILEO sustav s preciznošću od metra netko priča o taksimetrima? Jedan Android telefon s jednostavnom aplikacijom je 100x učinkovitiji od taksimetra. Taksimetrima je mjesto u Tehničkom muzeju.
Kada se vozite UBER-om, dobijete na mail kartu gdje se vozili, kako vas slučajno ne bi netko vozao previše. Možete i otvoriti poseban račun za djecu (vezan s vašom karticom) tako da budete sigurni da će vaš junior ili juniorka sigurno nakon provoda kući. Pri tome uredno imate i rutu i registraciju i ime i sliku vozača koji ih vozi. To ljudi cijene i koriste. Ne sviđa vam se što to ljudi koriste umjesto klasičnog taksija? Vaš problem.

Opiranje promjenama

Naši taksisti se ne žele prilagoditi. Zanimljivo – taksisti su protiv deregulacije! "Biste li vi htjeli da vas operira automehaničar umjesto kirurga", pitao je Dragutin Ranogajec, predsjednik Hrvatske obrtničke komore. Pazite, čovjek uredno uspoređuje vožnju autom po gradu, nešto što radi skoro svatko od nas, jer nas većina ima vozačku dozvolu, s poslom kirurga!

Pa da gospodine Ranogajec – upravo se o tome i radi. Svatko tko je završio medicinski fakultet, odradio staž, specijalizaciju i ostalo – može biti kirurg. I svatko tko ima vozačku dozvolu može voziti automobil, nema neke „iznad“ i posebne dozvole koja daje dodatna prava. Ako ne želite shvatiti – vožnja taksija je jednostavna, rutinska djelatnost koju može raditi skoro svatko. Ako su propisi prestrogi pa vam UBER čini konkurenciju, tražite da se isti pojednostave.

Ono što treba riješiti je da svi koji profesionalno voze druge ljude imaju odgovarajuće osiguranje putnika i periodične liječničke preglede (makar bi autor ovog članka i amaterske vozače slao na liječnički svakih 10 godina, nakon 65. i češće) i to je to. To su dvije rečenice u nekom pravilniku. Korisnik je taj koji treba odlučiti da li želi klasični taksi, ili želi uslugu posredovanja. Korisnik je kralj, na davateljima usluga je da se prilagode i slušaju.

Drugim riječima – ako se meni moj osobni novac troši na vožnju UBER-om, a ne klasičnim taksijem, to je stvar samo mene, onoga koji me želi voziti i države koja ima tu pokupiti neki porez. Nemaju se klasični taksisti u to što miješati. Možete reklamama promovirati klasični taksi, dati dodatne usluge i tome slično, no odluka o trošenju naglašavam – mojeg novca – je samo moja.

Dinosauri umjesto poduzetnika

Nije uspio luditski pokret uništiti industriju (početkom XIX. stoljeća su u Engleskoj radnici uništavali strojeve plašeći se za posao), pa neće ni taksi udruge i obrtničke komore zaustaviti pametne telefone i njihove aplikacije.

Svijet pa i Europa idu drugim pravcem – nekada, kada je prije skoro 20 godina liberaliziran zračni promet, neki su se smijali low-cost kompanijama, a danas uredno za 2000 kuna putujete klasičnom kompanijom do Velike Britanije i natrag. Jer postoji konkurencija koja to nudi za 700 kuna. Čak su i neke klasične kompanije osnovale svoje low-cost podružnice i guraju ih pod posebnim brandom, a štede na velikim flotama i ogromnim narudžbama.

Tko se ne prilagođava propada – a tko uporno udara glavom u zid, kao naši taksisti, propast će još brže, i to potpuno zasluženo. Njihove poslove će preuzeti neki drugi, koji već uredno voze, a voziti će još i više. Evo, primjerice kako radi UBER u Engleskoj, konkretno imamo: Uber X – najjeftinija usluga, klasični automobili do 4 putnika, proizvedeni nakon 2000. godine. Uber XL – nešto je skuplji, ali do šest putnika, znači doći će po vas SUV ili kombi. Treći je UberEXEC – već je osjetno skuplji, ali znate da je u pitanju BMW, Mercedes ili Audi s unutrašnjošću u koži.

Postoje i dalje klasični engleski taksiji, tko se voli voziti s eto „pravim“ taksijem, licenciranim vozačem i što već netko želi, osjetiti dio engleske tradicije posebnog automobila za taksiranje. I svi uredno voze cijelo večer – hrpa vozila na cestama su taksiji!

Problem? Nema više zarade za par vožnji? Pa, to vam se zove kapitalizam gospodo taksisti! Tržište, pa tko pobijedi. Za to smo se što bi se reklo, borili, a ne da neki činovnici i komore (još jedna organizacija koju treba ukinuti kao obveznu!) određuju tko će što i kako u komercijalnom svijetu.

UBER je napravio uslugu taksistima

Realno gledano, UBER je napravio uslugu taksistima. Samovozeća vozila su tek što nisu, za 5, maksimalno 10 godina po gradovima će voziti taksiji bez vozača – UBER-u je upravo cilj ovako proširiti mrežu za takva vozila. Ovo što trenutno radi UBER je samo priprema za samovozeća vozila.
Robotski taksi vozi 20 sati dnevno, ostalo se puni i čisti, vozi na struju i preko grada može ići uz cijenu od 20 kuna, pri čemu za struju potroši valjda kunu i pol. U robotskom gradskom prijevozu kriju se milijarde, pa nije ni čudno da se ulažu milijarde u razvoj.

Tu nema puta natrag – računala već danas voze bolje od nas, uostalom, tko uopće može misliti da jedan jednostavan, repetitivan posao kao što je vožnja može raditi bolje od današnjih računala i osjetljivih senzora? Dok čovjek takne papučicu gasa ili kočnice – robot već davno koči ili mijenja smjer. To je neminovna i skora budućnost. Ostaviti će jedan Mercedes 200 s taksi oznakama u Tehničkom muzeju i to je to.

Zanimanja se rađaju i nestaju – nestali su RTV-tehničari i mnogi. Prije koju godinu, kada se pojavila aplikacija WordPress, nestali su mnogi web-programeri, ako imate jednostavniji site, sada ga radite sami. Tako to ide i to se zove napredak. Inače bi još uvijek plaćali kočije s početka priče. Mislite da je tisućama web-programera bilo lako? Nije, ali morali su se naučiti raditi nešto drugo.

Taksisti bi trebali biti zahvalni UBER-u jer ih je na vrijeme upozorio da njihovo zanimanje nestaje. I umjesto da rade izlaznu strategiju, sada liberalizaciju, a onda ulaganje u školovanje za neki novi posao – ide se na smiješne zahtjeve zabrane novih oblika usluga. A kada smo već kod usluga, i Europska Direktiva o uslugama navodi: „Države članice ispituju postupke i formalnosti koje se koriste za pristup uslužnoj djelatnosti i njezino izvođenje. Ako postupci i formalnosti, ispitani sukladno ovom stavku, nisu dovoljno jednostavni, države članice ih pojednostavljuju.“

Dakle, što se vlasti tiče – pojednostavite ljudima rad i olakšajte poslovanje ovih nekoliko prijelaznih godina. Dok još uopće voze automobili s vozačem, jer za 15 godina to će biti znak luksuza, kao danas uzeti produženu limuzinu.

Ako sami taksisti ne žele promjene, ako i dalje budu imali blesave ideje o zatvaranju tržišta, zabrani aplikacija i određivanju ljudima gdje i kako žele trošiti svoj novac za prijevoz – samo će ubrzati promjene. Za pet godina će se pojaviti prvi samovozeći taksiji u nas (jer već po svijetu voze). Kada samovozeći automobili krenu, bit će: „Skakač na D4, šah-mat!“

A svima koji uspoređuju taksi vožnju s kirurgijom još i dodatno poručujemo: taman vremena da si završite medicinski fakultet i krenete u novi posao, liječnika nam nedostaje.