ANDREJ PLENKOVIĆ možda nije bolestan, ali se ne ponaša kao zdrava osoba. Kada na tvrdnje pristigle iz opozicije da treba otići u samoizolaciju jer je bio na turniru u Zadru odgovara s "neće me se riješiti samoizolacijom", on dokazuje da mu je lošije nego što želi priznati jer, zapravo, poručuje kako su iznad svih stožera, uputa, preporuka i odluka njegova čvrsta volja da se u predizbornoj kampanji ne zatvori u kuću i želja da građane u neposrednom kontaktu uvjerava kako još barem četiri godine mora biti premijer.

>> Kako je moguće da Plenković i dalje nije u samoizolaciji? Doslovno je dirao Đokovića

>> Plenković: Žele me se riješiti samoizolacijom, taj film neće gledati

Sve kao iz bajke

Tri dana ranije, sve je izgledalo kao iz bajke: prvi čovjek vlade u Zadru, na teniskom turniru, malo u društvu proslavljenih igrača, malo u publici. Dodirivao je Novaka Đokovića kao što bogobojazniji članovi njegove stranke dotiču relikvije svetaca, strpljivo pozirao na fotografijama sa slavnim sportašima, radio sve ono što rade političari u sličnim prilikama - dakle, ništa konkretno, ali s mnogo pompe. I činilo se kako mu sjajno ide.

Danas, kada znamo da je dio sudionika turnira pozitivan na covid-19, uključujući nesretnog Đokovića, premijer nastavlja predvoditi HDZ-ov predizborni cirkus po Hrvatskoj i prkosno poručuje: "Neće me se riješiti samoizolacijom."

Kriteriji za samoizolaciju

Otkako je počela drama oko covida-19 Hrvatska je imala vrlo stroge kriterije slanja ljudi u samoizolaciju. Da bi vam bila određena, niste morali pipkati inficirane: bilo je, naprimjer, dovoljno da ste se vratili iz neke od država označenih kao "rizične" premda možda niste ni vidjeli nikog s virusom. Ljudi su u kućama provodili po 14 dana, policija ih je pedantno kontrolirala, a Plenkovićevi suradnici prijetili su drakonskim sankcijama svima koji se usude prije vremena napustiti covidovski kućni pritvor. Još se sjećamo čovjeka kažnjenog jer se usudio, usred samoizolacije, pognojiti svoju njivu. Pritom nije dirao Đokovića.

Poštovanje "mjera samoizolacije" smatrano je bitnim elementom relativno uspješne hrvatske borbe protiv trenutno najpopularnije bolesti.

Danas pouzdano znamo da je Plenković minimalno jednog zaraženog i sreo i dodirivao te da je proveo sate i sate na mjestu gdje se okupio veći broj ljudi s virusom, ali on nije u samoizolaciji.

Zašto?

Zato što može.

Tragikomična Republika Hrvatska

Tragikomična Republika Hrvatska nikad nije bila država jednakih ljudi. Istaknuti pripadnici političke klase oduvijek spadaju u privilegirane pa Plenković ne mora strahovati da će mu netko propisati obavezno dvotjedno sjedenje u kući. Tko bi se u tragikomičnoj Republici Hrvatskoj usudio uraditi nešto takvo? Pritom je sasvim nevažno što se prvi čovjek vlade testirao. Test ne mora odmah prikazati prisutnost virusa u organizmu. Ignoriranjem samoizolacije Plenković dokazuje da u njegovom tijelu nema ni famozne odgovornosti.

Premijerovi ministri rado su se pozivali na odgovornost dok su uvjeravali građane u opravdanost svojih odluka. O odgovornosti je govorio ministar zdravstva Vili Beroš, a na odgovornost je pozivao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, čiji su službenici revno odmjeravali kazne remetilačkim faktorima.

Nigdje Beroša i Božinovića

Sada evo Plenkovića, zuji državom, odbija izolaciju, a nigdje Beroša, Božinovića i ostalih stožeraša da ga pošalju doma. I to bi trebalo zabrinuti sve koji još uvijek misle da za RH ima šanse. Nije problem što je premijer bahat, to nekako ide uz njegovu funkciju, ni što svoju volju smatra vrhovnim zakonom. Belaj je što nema mehanizama koji će ga uvjeriti da nije u pravu.

Ili, drugim riječima: činjenica da će vas Plenković narednih dana, oči u oči, nagovarati da glasate za njega dobar je razlog da to ne učinite. Iz zdravstvenih razloga.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala