U POSLJEDNJE vrijeme bi se moglo reći kako nad Hrvatskom lebdi duh pokojnog i u svoje vrijeme prilično kontroverznog američkog predsjednika Richarda Millhousea Nixona. Na trenutak se činilo kako je taj duh s ovih prostorio ispario ili odletio zajedno s njegovim današnjim ovozemaljskim utjelovljenjem u "Air Force Oneu", ali je taj dojam nestao čim su se zaredale naslovnice na temu stanja u SDP-u.

SDPgate

Naime, Hrvatska je stekla svog Nixona. Ili barem nešto što sliči na Watergate. Riječ koja se vezuje uz ono što se dugo smatralo jednim od najcrnjih poglavlja američke i zapadne demokracije se od danas može vezivati i za Zorana Milanovića. Ili nas barem u nešto slično nastoji uvjeriti Davorko Vidović, kada tvrdi da je predsjednik SDP-a i njegov protukandidat u utrci za stranačko čelništvo snimao njihov međusobni razgovor.

Milanovićev postupak se, doduše, razlikuje od CREEP-ovih nestašluka po vašingtonskim hotelima i uredima s obzirom da je njegova navodna žrtva na snimanje uredno upozorena, sasvim u skladu s trenutnim hrvatskim zakonima. To, međutim, ne spriječava Vidovića da od svega pokuša napraviti prvorazredni skandal, a sebe kao hrvatskog Woodwarda i Bernsteina koji će, raskrinkavši bezočno kršenje svih demokratskih standarda, spasiti SDP i Hrvatsku.

Nema sumnje da će takvu priču prihvatiti mediji, pogotovo oni kojima je stalo da zasad jedina koliko-toliko relevatna hrvatska oporbena stranka bude u još jadnijem stanju kao što je sada. Priče će se dohvatiti i oni mediji koji je drže poklonom, jer je njome formalnost Milanovićevog rezibora postala prvorazredna drama.

Milanovićeva rukavica za zabavu javnosti

Ovome posljednjem je doprinos dao i sam Milanović najavom televizijskog sučeljavanja. To je bio jedan od rijetkih pametnih poteza koje je povukao u posljednjih nekoliko mjeseci. Hrvatska publika voli gledati velike derbije, pogotovo kada su oni pred okom javnosti, a ne iza zatvorenih stranačkih vrata.

Vidović, čije šanse da zbaci Milanovića s njegovog stranačkog trona nikada nisu bile naročito velike, na to je reagirao kako lansiranjem priče o prisluškivanju, tako i inicijativom da se oba kandidata podvrgnu detektoru laži. Time je SDP-ova sapunica dobile elemente koje bi u pravim sapunicama bile odraz scenarističkog očaja.

Umjesto svog "Pašalića", SDP bi mogao izbaciti "Paragu"

Ako Vidović misli da će ukazivanjem na Milanovićev makijavelizam javnost staviti na svoju stranu, vara se. Ona će prije na njegovu borbu za novi i pravedniji SDP reagirati s krajnjom ravnodušnošću ili, još gore, kao na egzibicionistički ispad očajnika koji zna da sudar s mladim SDP-ovim gazdom sve više sliči na početak kraja njegove političke karijere. Dosadašnja praksa je pokazala kako hrvatski birači ne vole političare koji se prikazuju kao žrtve, bilo to činjenično opravdano ili ne. Zvijezda Dobroslava Parage je tako svojevremeno zatamnjela nakon što su od govora o gaženju Drine i paljenju Srbije postala češća jadanja na kršenje njegovih ljudskih prava od strane Tuđmanovog režima. Malo je vjerojatno da i Vidovića čeka drukčija sudbina.

Hrvatska Hillary ostala bez džeparca za odlazak na sraz američkog Milanovića i američke Željke Antunović

Vidović, dakako, nije jedina žrtva "No More Mr. Nice Guy" Milanovića. U sjeni SDP-ovog Watergatea se našao jedan manji "skandal", odnosno zgražanje zbog toga što SDP Željki Antunović neće platiti troškove puta u SAD. Donedavna potpredsjednica SDP-a je ovog ljeta na poziv Nacionalnog demokratskog instituta trebala biti gost tamošnje izborne konvencije Demokratske stranke. Netko bi to nazvao ponižavajućim "spuštanjem" nekadašnje stranačke uzdanice, ali Milanović i njegova ekipa uvijek mogu baciti "spin" kako su potpredsjednici Sabora u stvari htjeli spasiti život.

Naime, sudeći prema onome što se trenutno dešava s američkom Demokratskom strankom, odnosno daleko žešći sraz američkog Milanovića i američke Željke Antunović, postaje sve izvjesnije da će njena ovogodišnja konvencija u Denveru mogla postati isto onako "zanimljiva" kao i konvencija te iste stranke 1968. godine u Chicagu. Ako se ta povijesna epizoda u onim najsočnijim detaljima (naguravanja, šake, pendreci i krv pred TV-kamerama užasnute nacije) ponovi, onda bi Željka Antunović imala manje šanse da iz Denvera izađe u jednom komadu nego vojnici koje je svojevremeno poslala u Afganistan. 

SDP se ipak može tješiti da još uvijek nije došao do te točke, odnosno da prilično izvjesna pobjeda njegovog "Nixona" ipak neće imati tako visoku cijenu.

Dragan Antulov

Foto: Kristijan Horvat

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr