NJEMAČKA industrija ukinula je oko 124.000 radnih mjesta u 2025. godini, a žarište krize bio je automobilski sektor, pokazala je analiza konzultantske tvrtke EY.

Broj zaposlenih u industriji smanjio se prošle godine za 2,3 posto, na oko 5,38 milijuna, izračunala je savjetodavna tvrtka na temelju podataka statističkog zavoda, obuhvativši tvrtke s najmanje 50 radnika.

Pad je dvostruko snažniji nego u 2024. godini, pokazali su podaci.

Veliki pad

Najviše radnih mjesta ugasila je automobilska industrija, oko 50 tisuća. U kemijskom i farmaceutskom sektoru ugašeno ih je otprilike dvije tisuće. "Njemačka je industrija u dubokoj krizi", zaključio je generalni direktor EY-a Jan Brorhilker.

Prihod industrije smanjen je od 2023. za gotovo pet posto, dodao je Brorhilker, upozorivši da samo snažan oporavak može zaustaviti daljnji gubitak radnih mjesta.

U 2025. prihod je pao za 1,1 posto, a četvrto tromjesečje nastavilo je trend koji se protegnuo na dvije i pol godine.

Minus su bilježili automobilski, tekstilni i sektor papira, a plus metalni i elektrotehnički sektor.

Od pretpandemijske 2019. godine broj zaposlenih smanjen je za oko 266 tisuća odnosno oko pet posto. Samo automobilski sektor izgubio je u tom razdoblju 111.000 radnih mjesta, što odgovara minusu od 13 posto.

Ove godine blag rast

Broj zaposlenih u tekstilnoj i metalnoj industriji smanjen je za 16 odnosno za 13 posto, pokazala je analiza. Kemijski, farmaceutski i elektrotehnički sektor zabilježili pak skroman rast broja zaposlenih, za tri odnosno za dva posto.

Industrija bi trebala gasiti radna mjesta i u 2026., zbog slabih narudžbi i intenzivne konkurencije.

Broj stečajeva raste, posebno među dobavljačima automobilske opreme, rekao je Brorhilker, dodajući da proizvođači automobila sve više sele proizvodnju, istraživanje i razvoj u inozemstvo.

Ekonomisti očekuju da će njemačko gospodarstvo ove godine porasti oko jedan posto, nakon višegodišnje stagnacije, no trebat će vremena da se taj rast osjeti u tvrtkama.

Potpuni oporavak očekuje se tek u 2027. godini kada bi se trebao u punoj mjeri osjetiti utjecaj državne potrošnje na vojsku i na infrastrukturu.