TREBA li se Njemačka, kako bi ojačala posrnulo gospodarstvo, vratiti na 40-satni radni tjedan? O toj se mogućnosti treba dobro promisliti, smatra poduzetnik Albert Sauter, čija obiteljska tvrtka Kern & Sohn, smještena u Balingenu, proizvodi vage. Simbolično, i sam Sauter sada važe argumente za i protiv duljeg radnog tjedna.

Njegova tvrtka, koju vodi kao osmi naraštaj u obitelji, nikada nije ni uvela 35-satni radni tjedan koji je standard u njemačkoj metalnoj industriji. Kod njih se oduvijek radilo 40 sati, što direktor danas, u gospodarski teškim vremenima, smatra važnijim no ikad, piše DW.

Više ljudi, veći troškovi

"Pet sati manje rada značilo bi da trebamo više ljudi", objašnjava Sauter. "Ali to bi značilo i više dogovora unutar timova. Kada si ti na poslu? Kada je netko drugi?" Ističe da bi se time povećali organizacijski troškovi, a trebalo bi i više novca za poslovni prostor i softverske licence.

Sauter je uvjeren da si Njemačka jednostavno više ne može priuštiti radni tjedan kraći od 40 sati, prvenstveno zbog međunarodne konkurencije koja često radi i više. Kao primjer navodi Indiju, gdje radni tjedan traje 45 sati, a koju dobro poznaje jer dio proizvodnje njegovih vaga odvija se u suradnji s tamošnjim tvrtkama. "I ja sam kao učenik osnovne škole još subotom prijepodne išao u školu. Dakle, može se. Zato je to moguće i za njemačku industriju", zaključuje.

Privlačnost 35-satnog tjedna

Budući da tvrtka Kern & Sohn nije vezana kolektivnim ugovorom, uvjeti rada dogovaraju se izravno s radničkim vijećem. Ondje hvale radnu atmosferu i dobre odnose s direktorom, no pitanje radnog vremena uvijek je prisutno. Stefan Rothmund, član radničkog vijeća, smatra da bi kraći radni tjedan koristio i upravi.

"Kad tražite nove ljude, sigurno bi bilo privlačnije moći reći da se i kod nas radi 35 sati tjedno", kaže Rothmund, napominjući da je on osobno zadovoljan poslom iz drugih razloga. Direktor Sauter upravo na te "druge razloge" i računa. Nove zaposlenike nastoji privući posebnim pogodnostima, poput subvencije za članstvo u teretani i nešto više plaće od one predviđene kolektivnim ugovorima. Uz to, kaže, otvoren je za pojedinačne dogovore o skraćenom radnom vremenu za one koji za to imaju privatne razloge, primjerice neposredno prije mirovine ili zbog njege članova obitelji.

Bura u Mercedes-Benzu i oštar otpor sindikata

Dok se u Balingenu vode mirniji razgovori, u Mercedes-Benzu tema radnog vremena diže veliku prašinu. Prošlog petka zaposlenici u više tvornica prosvjedovali su protiv planova uprave koja želi povratak na 40-satni radni tjedan kako bi koncern ostao konkurentan.

Ključna razlika u odnosu na proizvođača vaga jest u tome što u Mercedesu ne bi bilo povećanja plaće kao naknade za dulje radno vrijeme. Drugim riječima, radnici bi radili pet sati više za istu plaću.

Za sindikat IG Metall takav je prijedlog neprihvatljiv. Smatraju da je teška situacija u koncernu dijelom posljedica i pogrešaka uprave te da bi prebacivanje tereta na leđa zaposlenika bila samo još jedna u nizu pogrešaka. Umjesto toga, ističu, potrebna su pametna ulaganja u odgovarajuće inovacije.

Osim toga, IG Metall dvoji ima li proizvođač automobila trenutno uopće dovoljno posla za 40 umjesto 35 radnih sati tjedno. Podsjetimo, sindikat se za 35-satni radni tjedan izborio još osamdesetih godina prošlog stoljeća, a u metalnoj i elektrotehničkoj industriji na snazi je od 1995. godine. U istočnoj Njemačkoj kolektivnim ugovorima i danas je na mnogim mjestima predviđeno 38 sati rada tjedno.

Iznimka koja bi mogla postati pravilo?

Iako se u Mercedesu odlučno protivi produljenju radnog vremena, sindikat je nedavno na drugom mjestu pristao na kompromis. Kod proizvođača automobilskih dijelova Aumovio u Villingen-Schwenningenu od 1. srpnja vrijedi 38-satni radni tjedan umjesto 35-satnog, i to bez povećanja plaće. U sindikatu naglašavaju kako je riječ o velikoj iznimci, učinjenoj isključivo kako bi se spriječilo ukidanje radnih mjesta, uz očekivanje da će se opseg posla uskoro povećati.

No poduzetnik Albert Sauter smatra da bi upravo ta "iznimka" trebala hitno postati pravilo u njemačkoj automobilskoj industriji. Upozorava da je situacija u Volkswagenu već dramatična i strahuje da sličan scenarij slijedi i Mercedesu. Po njegovu mišljenju, više nije pitanje treba li raditi 40 sati ili ne, jer 40 sati je sada postao minimum. "A i tada ćemo se morati nadati čudu da radna mjesta ostanu sačuvana", upozorava.

Kako bi se osigurala konkurentnost, Sauter smatra da će vjerojatno biti potrebno učiniti i puno više. Njegov radikalni prijedlog je ukidanje nekih državnih blagdana. Svjestan je da time neće steći popularnost, no uvjeren je da su takve žrtve, kad se sve stavi na vagu, manje zlo od daljnjeg slabljenja njemačkog gospodarstva.