ETNA, masivni stratovulkan na Siciliji star više od pola milijuna godina, i dalje je iznimno aktivna.

Kao najaktivniji vulkan u Europi, visok 3400 metara, nerijetko eruptira i po nekoliko puta godišnje.

Njegova je živahnost, međutim, zagonetna.

Poznat je po izbacivanju alkalne lave, za razliku od većine stratovulkana, i to u količinama koje se čine nemogućima s obzirom na vrijeme potrebno za stvaranje takve lave bogate plinovima, piše Science Alert.

Zbog svega toga Etna je dugo bila enigma za znanstvenike.

Unatoč opsežnom praćenju i istraživanju, nijedan poznati geološki proces nije mogao u potpunosti objasniti njezin nastanak niti izvor tolike količine magme.

Nova studija sada nudi tragove, ukazujući na rijedak mehanizam napajanja magmom koji dosad nije povezivan s tako velikim vulkanima. Razumijevanje ovog procesa ključno je za procjenu opasnosti koju Etna predstavlja za stotine tisuća stanovnika obližnjih gradova Catanije i Messine.

Tri modela nastanka vulkana

Vulkani najčešće nastaju na jedan od tri načina. Prvi je na mjestima gdje se tektonske ploče razmiču, dopuštajući materijalu iz plašta da se uzdigne i stvori novu koru.

Drugi je u zonama subdukcije, gdje jedna ploča tone pod drugu i potiče taljenje u plaštu, što dovodi do potencijalno silovitih erupcija. Treći način je stvaranje vulkana iznad takozvanih vrućih točaka, gdje se pregrijani materijal iz plašta probija na površinu, kao što je slučaj s Havajima.

Etna kao iznimka

Većina svjetskih vulkana uklapa se u jednu od tih kategorija, no Etna je iznimka.

Riječ je o stratovulkanu smještenom iznad zone subdukcije, ali kemijski sastav njezine lave sličan je onoj s vulkana nastalih iznad vrućih točaka, iako ondje nema poznate vruće točke.

U potrazi za odgovorima, znanstvenici su analizirali kemijski sastav njezine lave unatrag 500.000 godina.

Otkrili su iznenađujuće postojan sastav, što sugerira da se Etna ne napaja na uobičajen način, magmom koja je nedavno nastala.

Teorija "istisnute spužve"

Umjesto toga, čini se da se Etna napaja sporim dotokom već postojeće magme, zarobljene na dubini od oko 80 kilometara između gornjeg plašta i kore.

Dok Afrička ploča tone pod Euroazijsku, ta se alkalna magma iz dubokih džepova istiskuje prema površini kroz pukotine u kori, slično kao što se voda cijedi iz spužve.

To bi značilo da je Etna takozvani "petit-spot" vulkan, kategorija prepoznata tek 2006. godine, koju karakterizira upravo magma istisnuta iz džepova u gornjem plaštu.

Neočekivani div

Ipak, ostaje jedna neobičnost: "petit-spot" vulkani obično su maleni, a ne divovski poput Etne.

"Naša studija sugerira da je Etna možda nastala mehanizmom sličnim onome koji stvara 'petit-spot' podmorske vulkane", rekao je vodeći autor studije Sébastien Pilet, geoznanstvenik sa Sveučilišta u Lausannei.

"To je neočekivano, jer su takvi procesi dosad primijećeni samo kod vrlo malih vulkanskih struktura, koje se obično ne uzdižu više od nekoliko stotina metara."

Studija je objavljena u časopisu Journal of Geophysical Research: Solid Earth.