POKUŠAJ ubojstva poznatog i nagrađivanog hrvatskog novinara u drugačijim okolnostima naišao bi na zgražanje javnosti. Ovako, Ivi Pukaniću gotovo nitko ne vjeruje da je na njega izvršen atentat. Ne vjeruje se njegovu opisu djela i napadača, prijavi da ga netko reketari, kao što se ne vjeruje ni tumačenjima nekih predstavnika novinarske struke da je to bio udar na slobodu medija. A naročito je teško povjerovati da cijeli incident (lažiran ili ne) nema nikakve veze s prisilnom hospitalizacijom Mirjane Pukanić.

Ivo Pukanić oduvijek je volio biti u centru pažnje. Nametao se javnosti kad god je stigao, bilo da se tužio da ga proganjaju tajne službe ili Ćirini batinaši, tražio je policijsku i još više političku zaštitu, a uvijek je to činio kao ugroženi zaštitnik slobode medija u Hrvatskoj. No, upravo sad kad je na njega (navodno) izvršen atentat kojeg je samo pukom srećom (?) preživio, nitko ga ne shvaća ozbiljno. Čini se ni policija koja je odlučila da neće objaviti fotorobot tobožnjeg napadača. Puki je toliko puta vikao "To je vuk! To je vuk!" da javnost više ne obraća pažnju, znajući da vuka nema. Ili još gore, vjerujući da je upravo on vuk.

Napad na Pukanića, ako ga je uopće bilo, nema veze sa slobodom medija. Kao što proteklih godina sa slobodom medija nisu bile povezane ni eksplozije automobila i slične stvari.  Vjerojatno nema veze ni s prodajom vlasničkog paketa u Nacionalu, jer ako netko traži novce, onda ne ubija onog tko duguje, već ga prisiljava da vrati dug. Po svemu sudeći, napad nije povezan ni s navodnim reketarenjem kojeg je Pukanić prijavio Državnom odvjetništvu na čelu s njegovim prijateljem Mladenom Bajićem (a ne policiji, kako je to uobičajeno), jer on nije otkrio tko ga reketari, što je prilično neobično.

"Budala koja nije u životu napisala pošten tekst" nagađa o napadu na slobodu medija

Takav incident najviše bi mogao imati veze s prisilnom hospitalizacijom Mirjane Pukanić. Možda je doista pretjerano tvrditi da je Pukanić inscenirao pokušaj atentata, ali sam opis djela ne ulijeva previše povjerenja. Previše je tu otvorenih pitanja: opis kako je Puki izbjegao metak; kako je profesionalnom ubojici s prigušivačem - kao u drugorazrednim krimićima -  u ključnom trenutku zaglavio pištolj; kako čovjek kojemu je upravo pucano u glavu nije u samoobrani svojim glockom 9 mm pucao izravno u atentatora, nego je izgovorio upozorenje i onda pucao u zrak;  kako je u smrtnom strahu (poslije je rekao da se ponovno rodio) uspio biti toliko priseban da točno opiše atentatora i okolnosti - 195 cm, trodnevna bradica, crna kapa, crveni auto na mjestu događaja...?

Opis je toliko šlampav (internetski forumi mahom ga ismijavaju) da je i sam Pukanić na konferenciji za novinare morao uporno ponavljati kako on nije inscenirao napad s namjerom da skrene pozornost sa svoje supruge. Zar je to normalno ponašanje čovjeka koji je preživio jedan od najdrskijih napada na predstavnika medija u hrvatskoj povijesti? Pukanić je novinar godine i nagrađivani autor, prijatelj šefa države, premijera, glavnog državnog odvjetnika, svih vodećih političara. Na njega bude izvršen atentat - i svi šute. Ili se grohotom smiju. Ili pak puštaju Zdenka Duku, šefa HND-a kojeg je Puki u kolumni proglasio budalom koja nije u životu napisala pošten tekst, da nagađa kako je to napad na slobodu medija.

Jedina osoba koje se Pukanić boji

Gdje su sada državni dužnosnici da osude napad na jednog od najpoznatijih novinara u Hrvatskoj? Gdje su međunarodne organizacije za zaštitu novinara? Gdje je novinarski ceh koji je puno desetljeće uzimao Pukanića u zaštitu kad god ju je zatražio? Sad mu metak prozuji pored glave i nitko ni da trepne. Odnosno, kuju se teorije kako je sve to bila predstava koja bi Pukanića postavila u poziciju žrtve i skrenula pozornost s hospitalizirane supruge.

Ivo Pukanić godinama se hvalio da se nikoga ne boji. Umjesto toga, svi su se bojali Pukanića, njegova medijskog oružja, njegovih prijatelja u politici i podzemlju. Sada se napokon otkrilo da postoji osoba koje se hrabri Puki najviše boji, i to u tolikoj mjeri da ju je uspio privremeno strpati u ludnicu: njegova supruga Mirjana Pukanić.

Upregnuo je veze na svim razinama, od liječnika do policije, da svoju suprugu odvede daleko od javnosti. Mirjana Pukanić odvedena je s lisičinama na rukama usred konferencije za novinare, a sedam dana vodeći mediji razmišljali su o tome kako da to prezentiraju. Tek kad je Ivo Banac, predsjednik HHO-a, došao sebi i shvatio da tu nešto nije u redu, otvorila se priča. I taman se bila zahuktala, kad je Ivo Pukanić (možda namjerno, možda slučajno) opet skrenuo pažnju na sebe. Baš kad su se u javnosti počeli poprimati obrisi njegove obiteljske situacije, koja nadilazi okvire zaštite nečije intime, on je na naslovnicama osvanuo u poziciji žrtve.

Ali, to nije dugo trajalo. Supruga je puštena iz Vrapča i mediji konačno objavljuju njezinu potresnu priču. Koliko je ona utemeljena, nezahvalno je nagađati. No, sigurno je jedno: Ivo Pukanić strepi od svoje supruge zbog nekih puno opasnijih razloga, nego što su priče o navodnom sadističkom iživljavanju. On se očito nije mogao samo razvesti od supruge: morao ju je poslati negdje daleko, najbolje u ludnicu. Tko će nakon toga vjerovati psihički i mentalno uzdrmanoj osobi? 

Nije Pukanić jedini muž koji vara ženu, niti je ona jedina žena koja je to doznala, pa traži rastavu braka. No, imaju li te obiteljske razmirice koje bi trebale rezultirati podjelom imovine, neke veze s Pukanićevom naglom prodajom većinskog udjela u Nacionalu?

Zaštićena "intima" koja smrdi do neba

Zanimljivo je da se novinar koji je desetljećima ulazio u intimu drugih ljudi, kopao po njihovim životima, a sve pod egidom prava javnosti da zna, tako žestoko obrušava na svoje kolege koji pišu o njegovoj intimi. Čovjek koji se tako trudio biti javna osoba - više od novinara i blizu političara - sada poziva medije da zaštite njegovu intimu. Iako ta "intima" smrdi do neba. Petračevo pismo Pukaniću koje je nedavno procurilo u javnosti upravo iz te "intime" možda je tek kap u moru materijala koje Mirjana Pukanić ima o svom suprugu.  A oni mogu biti pogubniji od svjedočenja razočarane i prevarene žene. Riječi Mirjane Pukanić po izlasku iz Vrapča govore mnogo: "Ne dao bog da mi se nešto dogodi".

Pitanje je kako će se ova afera raspetljavati. Mirjana Pukanić pokušala je već ispričati svoju priču, ali joj nitko nije vjerovao. Ili je utjecaj supruga Ive bio puno jači i dalekosežniji. Možda će sada imati više sreće. Znakovito je da Pukanić gubi kontrolu, koju je tako dobro zadržavao kad ga se pitalo, primjerice, njegovu prijatelju Hrvoju Petraču. Do sada je preko svojih novina vodio rat protiv Sanje Sarnavke, kao suprugine zaštitnice, sada će vjerojatno na red doći Ivo Banac, pa bi se mirne duše moglo reći da je Ivo Pukanić taj koji svoju intimu daje u medije. No, ako Banac kao šef HHO-a bude dovoljno ustrajan, a Pukijevi prijatelji na visokim mjestima dignu ruke, na površinu bi mogli isplivati još mnogi zanimljivi podaci o obiteljskoj intimi bračnog para Pukanić.

Tomislav Klauški
Foto: S.G.F.