Foto: Index/FaH

UBOJSTVO Olivera Ivanovića usred bijela dana u Sjevernoj Mitrovici će se moći smatrati prvim ubojstvom jedne markantne političke ličnosti koja se našla na suprotnoj strani politike srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, a ne treba čuditi ni činjenica da se to desilo baš na Kosovu.

>> Tko je bio ubijeni lider kosovskih Srba?

>> VIDEO, FOTO Prosvjedi u Srbiji nakon ubojstva lidera kosovskih Srba: "Nas je ipak više"

Teško je opisati strah i zbunjenost koji su ščepali Sjevernu Mitrovicu, općinu sa srpskom većinom na Kosovu i de facto "glavni grad kosovskih Srba", kada se proširila vijest o atentatu na političara i široko cijenjenog građanina Mitrovice Olivera Ivanovića. Nijedna druga meta ne bi Mitrovčane učinila ugroženijima i izloženijima, jer je strahopoštovanje koje su osjećali prema njemu neusporedivo s bilo kojom drugom osobom iz tog žarišta svih tenzija i političkih konfrontacija, posebno međuetničkih, na Kosovu.

"Kad su njega mogli ubiti, što nas čeka?", čulo se po cijeloj Sjevernoj Mitrovici, koja je u poslijepodnevnim satima tog dana bila gotovo pa ispražnjena, uključujući i kafiće u centru grada s utišanom muzikom koji su inače puni mladih tijekom normalnih dana. Grad je u šoku, a ako su građani bilo kog mjesta na Kosovu imuni na šokove, to su bili građani etnički podijeljene Mitrovice, gdje se prelamaju sva neriješena politička pitanja u neprestanom cimanju između Beograda i Prištine, i nasuprot prisutnosti policijskih snaga Misije Europske unije za vladavinu prava i NATO vojnika (KFOR), te gdje rijetko prođe mjesec dana a da se dogodi neki incident poput paljenja automobila i bacanja ručnih bombi.

I zato se već sada priča o tome – premda je to u ovoj fazi svedeno na nivo spekulacija i s teško dokazivim tezama – da je baš Ivanović postao žrtva tih "prelamanja". 



"Razumno lice" srpske politike na Kosovu

Ivanović je prije sukoba na Kosovu u Mitrovici bio poznat kao lokalni sportaš i nosioc crnog pojasa u karateu te zamjenik direktora u jednom kosovskoj kompaniji. Pravu vidljivost na političkoj sceni postiže tek kad postaje direktor Srpskog nacionalnog vijeća za Kosovo i Metohiju u lipnju 1999. na samom kraju sukoba i kad se smatralo da preuzima "savjetodavnu" ulogu u podzemnoj organizaciji poznatoj po imenu "Čuvari mosta". 

Za razliku od svih drugih srpskih političkih aktera, koji nakon NATO-ovih bombardiranja i povlačenja srpskih snaga s Kosova odbijaju sudjelovati u prvim izborima poslije rata, Ivanović postaje poslanik u kosovskoj skupštini, i to u dva mandata. Nikad nije javno priznao nezavisnost Kosova niti se zalagao za takvu politiku, ali nije – za razliku od gotovo apsolutne većine drugih srpskih političara prisutnih u lokalnim ograncima Demokratske stranke Srbije ili Radikalne stranke Srbije – između ostalog otvoreno širio mržnju prema Albancima, niti je vrijeđao druge zastupnike u skupštini, kao što danas čine njegovi nasljednici, predstavnici Srpske liste.

Bio je otvoren prema medijima i otvoreno je govorio o svojim stavovima – što je rijedak slučaj za srpske političare na Kosovu, koji se valjda vječno plaše da će svojim izjavama ''naljutiti" službeni Beograd i "izdati" Kosovo. Kasnije postaje državni tajnik u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju u sastavu vlade Republike Srbije, što dokazuje da se uspio izboriti da autentično predstavlja interese kosovskih Srba i na Kosovu i u Srbiji.

Ratni zločini

Njegova uloga u SNV-u i navodno uplitanje među "Čuvare mosta" će ga koštati slobode u ranoj 2014. godini, kada EU-ova misija za vladavinu prava (EULEX) pokreće istragu protiv njega i četvorice drugih Srba, prvo za moguću upletenost u pokušaj ubojstva, koje je kasnije prošireno na ratni zločin. Sudski proces se razvlači unedogled i nailazi na teškoće, uglavnom zbog toga što većina svjedoka mijenja iskaze ili odbijaju izravno teretiti Ivanovića. Smatra se da su najjača svjedočenja protiv Ivanovića zapravo dana na zatvorenim sjednicama, na kojima nije bilo publike. Presudom dobiva kaznu od devet godina za ratni zločin, a oslobođen je optužbi za poticanje teškog ubojstva po dvjema točkama.



Lokalni Srbi su cijeli proces nazvali montiranim i politički motiviranim od strane suda EU-a, prema kojem ni inače ne gaje velike simpatije. Oni su toplo prihvatili ukidanje presude kada je isti sud odlučio postupak vratiti na ponovno suđenje po optužbi za ratni zločin – nastavak suđenja je planiran za veljaču ove godine. Ivanović je inače, dok je tri godine boravio u istražnom zatvoru, tvrdio da je nevin, tražeći da se brani sa slobode, što mu je omogućeno u prvoj polovici 2017. U Mitrovici je dočekan kao heroj, a u međuvremenu je najavio da će sudjelovati na lokalnim izborima na Kosovu.

Trn u oku "Vučićevim Srbima"

Dok je Ivanović još bio u pritvoru, Vučić i njegov SNS najavljuju formiranje prve "istinski srpske političke opcije'' na Kosovu, za koju Srbi na Kosovu "smiju glasati a da to ne bude izdaja Srbije''. Srpska lista se formira uoči prethodnih lokalnih izbora, dakle onih organiziranih krajem 2013. i ona snažno pobjeđuje u većinski srpskim općinama. Ta ista lista kasnije sudjeluje na nacionalnim izborima prvo u 2014., a poslije u lipnju 2017. dobivši deset mjesta u oba mandata.

Za razliku od Ivanovića, Srpska lista otvoreno negira postojanje "takozvane" Republike Kosova i njihovu "takozvanu" skupštinu – od koje ne odbijaju primati plaće – i redovno se sreće s Vučićem, djelujući pod njegovim mentorstvom. Vučić, inicijalno u ulozi premijera a sad predsjednika, ponosno tvrdi Bruxellesu da je odigrao ključnu ulogu u održavanju mira i stabilnosti na Kosovu tako što je "nagovorio" kosovske Srbe da sudjeluju na izborima, dok na drugoj strani kosovskim Srbima tvrdi da čuva "srpske interese" i "srpsko Kosovo".

Tijekom njegovog pritvora, podrška za Ivanovića ostaje jaka, posebno za građane Mitrovice koji vide kako im grad, a i cijeli sjever Kosova, sve više potpada pod sve veću kontrolu Vučića i njegovih pijuna koji svjesno provociraju Prištinu, a kad im se to vrati kao bumerang, oni se povlače poput povrijeđenog mačka i ližu svoje rane, tvrdeći da kosovski Albanci ne žele "mir i dijalog''. To se, na primjer, dogodilo tijekom pokušaja blokiranja zakona o privatizaciji rudnika Trepča od strane skupštine Kosova, za koji vlada Srbije tvrdi da je u njihovom vlasništvu, ili tijekom nenajavljenih dolazaka na Kosovo ilegalnim putevima direktora ureda za Kosovo i Metohiju Marka Đurića, ili tijekom upućivanja vlaka s natpisom Kosovo je Srbija za Mitrovicu – ovaj zadnji incident se dogodio na današnji datum prije točno godinu dana.


Nakon puštanja iz pritvora Ivanović najavljuje da će se kandidirati za nadolazeće izbore za gradonačelnika Sjeverne Mitrovice. Tu su ljudi koji su već godinama održavali usku suradnju sa Srpskom listom osjetili strah – posebno oni koji su na osnovi ulaganja u dobre odnose sa Srpskom listom dobili poslove po poduzećima koja su još pod kontrolom Republike Srbije na sjeveru Kosova. Krenule su kampanje zastrašivanja radnika po tim poduzećima i nekim srpskim institucijama u Mitrovici, gdje im se prijetilo otkazom "ako oni ili neki njihov rod ne glasaju za Srpsku''.

Jer naime, Sjeverna Mitrovica je mikrokozmos svih političkih bizarnosti koje postoje na Kosovu. Od kada je službeno postala zasebna općina u 2013., odvojivši se od "albanskog juga Mitrovice'', tu postoji "kosovska općina'' koja surađuje s Prištinom, i "srpska općina'' koja surađuje s Beogradom. Obje moraju postojati da bi i Beograd i Priština tvrdili da su oni zapravo pravi vladari Prištine, a lokalni srpski političari rade ili za jednu ili za drugu – oni lukrativniji, za obje. Građani dobivaju ili srpsku ili kosovsku plaću ili penziju – a neki isto obje. Tako su neka poduzeća i lokalne institucije, poput Zdravstvenog centra na sjeveru koji je srpski, ili Trepče koja je, barem što se tiče dijela rudnika oko Mitrovice, odvojena na pola.

Srbi u Mitrovici moraju pažljivo birati strane

U ovoj suludoj situaciji, Srbi u Mitrovici moraju pažljivo birati na čijoj su strani, da ne bi ostali bez izvora za preživljavanje. Ivanović i drugi "izdajnici'' ili "Thacijevi Srbi'', kako se nazivaju oni koji navodno surađuju s kosovskim predsjednikom Hashimom Thacijem, često im ne mogu zajamčiti posao na jednak način kao "Vučićevi Srbi'' pa zbog toga "ne treba glasati za njih''.

U predizbornoj kampanji za lokalne izbore se vodila strašna kampanja protiv svih onih koji su se kandidirali nasuprot kandidatu Srpske liste za gradonačelnika, Goranu Rakiću. Ivanović je tada izjavio da se vodi žestoka kampanja zastrašivanja, izjavivši za Radio KiM: "Članove odbora su nam pokupovali, one koji su bili potkupljivi... Imamo problem što naši rivali uopće neće utakmicu, neće natjecanje programa, neće razmjenu mišljenja, mi njih ne možemo dovući ni na jednu televiziju'', ističući da su sve srpske televizije pod državnom kontrolom za njega zatvorene. Ivanović je kritizirao i izvještavanje televizije Pink koja je, prema njemu, pokušavala pomoći jednoj strani "koja ne predstavlja interese građana, nego koja razjedinjuje ljude i koja ima kriminalnu podršku".

Izbore je dobio Rakić, ali su mnogi smatrali da će Ivanović tek tada krenuti s platformom koja će predstavljati realnu alternativu Srpskoj listi. Do danas on to nije učinio. I više nikad neće ni moći.

Ubojstvo s jasnom porukom

Vučić je tijekom današnjeg obraćanja novinarima izjavio da je "jasno tko bi imao nešto protiv Olivera Ivanovića". Ono što se svi pitaju je – je li baš Vučić, ili oni koji žele da njemu putevi za djelovanje na Kosovu ostanu otvoreni, imao nešto protiv Ivanovića?

Prva surova istina koji proizlazi iz Ivanovićevog ubojstva je ona po kojoj je među Srbima teško računati na autentičnu političku opciju koja će se suprotstaviti Srpskoj listi. Iako Ivanović možda nije bio savršen kandidat ili pokretač za političke promjene u interesu kosovskih Srba, jasno je da će sada još dulje trajati proces jačanja autentične političke artikulacije među kosovskim Srbima. Pitanje je hoće li itko uopće pokušati uraditi takvo nešto dok Vučić preko Srpske liste apsolutno kontrolira kosovske Srbe.

Ako je nekome smetao Ivanović - koji je posljednjih godina i zbog odsutnosti na sceni zbog suđenja bio lišen realne političke moći koju je nekad imao i bio je samo "prosječan" član odbora u lokalnoj skupštini - što tek čeka nekog drugog?