VEĆ SMO i prije saznali da se astronautima događaju razne fizičke promjene dok borave u uvjetima mikrogravitacije, no najnovije istraživanje ukazalo je na još jednu dodatnu nuspojavu poduljeg prebivanja u svemiru.

Naime, astronautima koji su mjesecima proveli u mikrogravitaciji izmjerena je povišena razina tekućine u mozgu, što može dugotrajnije utjecati na njihovu vid, piše New Scientist.

Problem je nedostatak gravitacije

Na Zemlji, gravitacija povlači sve vaše tjelesne tekućine prema nogama, no u svemiru to nije slučaj.  

"Čim se nađete u uvjetima mikrogravitacije, tjelesne tekućine teku u gornji dio tijela", rekla je neuroznanstvenica Angelique Van Ombergen sa Sveučilišta Antwerpen u Belgiji.

"Iz tog razloga kada vidite snimke astronauta na svemirskoj postaji, oni izgledaju kao da imaju pomalo natečene glave."

Povećane moždane komore

Van Ombergen i njezini kolege pregledali su mozgove 11 ruskih astronauta prije i nakon odlaska u svemir kako bi utvrdili učinke mikrogravitacije na moždane komore u kojima se nalazi cerebrospinalna tekućina.

Otkrili su da se astronautima, nakon povratka iz svemira, volumen njihovih komora povećao u prosjeku za više od 11%  kako bi se prilagodio dodatnoj tekućini koja im je ispunila gornji dio tijela zbog učinka mikrogravitacije.

Problem je što su znanstvenici uočili da su im čak i sedam mjeseci kasnije komore bile više od 6% veće nego prije odlaska u svemir.

Pogoršanje vida

Stručnjacima još nije sasvim poznato kako bi spomenuto povećanje volumena moždanih komora moglo utjecati na funkcioniranje mozga. Pronašli su korelaciju između volumena jedne od četiri komore i gubitka oštrine vida, ali ona nije bila dovoljno jaka da bi se moglo sa sigurnošću tvrditi da proširene komore mogu uzrokovati pogoršanje vida; što je česta pritužba astronauta koji dulji period borave u svemiru.

“Činjenica da smo uočili ove promjene u mozgu, trebala bi motivirati dodatna istraživanja“, smatra Van Ombergen.

“Svi promatrani astronauti bili su u svemiru oko šest mjeseci, tako da ne znamo pojačava li se učinak pri što dužem boravku u uvjetima mikrogravitacije, što je važno znati zbog duljih misija poput putovanja na Mars“, dodala je.  

"Moramo ozbiljno obratiti pažnju na funkcioniranje mozga, vidnog i kognitivnog sustava, jer ne znamo koliki utjecaj ima povećana razina tekućine u mozgu na astronaute i varira li taj utjecaj pri različitoj duljini boravka u svemiru. Trenutno to nitko ne zna“, naglasila je Van Ombergen.

Blizanci u svemiru

Kao što smo već pisali na Indexu, već su neko vrijeme poznate razne fizičke promjene koje se događaju astronautima prilikom duljeg boravka u svemiru. NASA je tako provela istraživanje u kojem je tijekom više godina promatrala tjelesno stanje i zdravlje dvojice astronauta, brata blizanca. Jedan, Scott Kelly, proveo je skoro godinu dana u svemiru, a drugi, Mark Kelly, je za to vrijeme bio na Zemlji.

Prema najnovijem izvješću NASA-e, većina navedenih promjena koje su se dogodile u Kellyjevom tijelu, vratila se u normalu nakon njegovog povratka sa svemirske stanice.

Znanstvenici su primijetili promjene u visini i težini, imunološkom sustavu, krvožilnom sustavu, u dužini telomera i ekspresiji gena.

Rizična nestabilnost genoma

NASA-ini stručnjaci su u istraživanju molekularne, fiziološke i bihevioralne promjene podijelili na skupine s niskim, srednjim i visokim rizikom. Tako je Scottova promjena tjelesne mase i mikrobioma svrstana u niskorizičnu, promjene u regulaciji kolagena i u krvnim žilama u srednjerizičnu, a nestabilnost genoma u potencijalno visokorizičnu skupinu.

"Kada odemo u svemir, iskusimo mikrogravitaciju i putujemo nevjerojatnim brzinama, naša se tijela prilagođavaju toj situaciji i nastavljaju funkcionirati te, uglavnom, funkcioniraju iznimno dobro", rekao je Steven Platts, zamjenik glavnog voditelja NASA-inog programa za ljudska istraživanja, koji je koordinirao studiju.