TIJEKOM predizborne kampanje stranke se natječu sa zahtjevima za kontrolom migracija. Stručnjaci upozoravaju na to da to neće riješiti probleme. Pritom postoje moguća rješenja, ali jedva da se spominju, piše Deutsche Welle.

Mehmet Samazi strahuje. Devetnaestogodišnjak je rođen i odrastao u Njemačkoj, živi u Saarbrückenu i ima tursko i njemačko državljanstvo. "Nikad ne znaš što će se dogoditi. Hoće li mi oduzeti njemačku putovnicu i poslati me natrag? Ne znam što se događa."

Slično Samaziju, neki Nijemci migrantskog podrijetla gledaju na trenutačnu raspravu o "ograničavanju priljeva" i "kontroli migracija", kako se to naziva u izbornim programima i nacrtima zakona. Predizborna kampanja nalikuje natjecanju u tome koja će stranka nadmašiti drugu hitnim programima i drugačije istaknuti planove za kontrolu migracija u Njemačkoj.

Izborni programi o migracijama

Kada je riječ o predizbornim programima, postoje velike sličnosti među različitim prijedlozima. Kršćansko-demokratska unija (CDU), primjerice, želi oduzeti njemačku putovnicu određenim počiniteljima kaznenih djela s dvojnim državljanstvom. Tu je, međutim, riječ o pravno kontroverznom zahtjevu. AfD želi dopustiti dvojno državljanstvo samo u dobro utemeljenim iznimnim slučajevima.

U novom planu od deset točaka stranka Zeleni poziva na dosljednu deportaciju osoba koje nemaju njemačko državljanstvo, ali predstavljaju prijetnju, kao i ozbiljnih kriminalaca. U svojem izbornom programu prvenstveno se zalažu za europska rješenja.

FDP želi da se postupci izdavanja azila obavljaju u inozemstvu. Ovo je zahtjev na koji SPD gleda kritički - ali i ova je stranka za "brze i dosljedne deportacije".

Što je s uzrocima bijega?

Kako bi bilo manje ljudi koje treba zaštititi od rata, nasilja, gladi ili klimatskih promjena, stranke se prije svega moraju pozabaviti uzrocima bijega, kažu istraživači migracija i stručnjaci za ljudska prava poput Društva za ugrožene narode.

To se može naći u izbornom programu stranaka Ljevica, Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) i Zelenih kao deklaracija namjere s katkad više, katkad manje konkretnim pristupima. Međutim, oni jedva da ulaze u raspravu o migracijama. CDU, AfD, FDP i BSW, s druge strane, više se usredotočuju na deportacije, granične kontrole i stroža pravila o azilu.

Odvjetnici zabrinuti

Kalkulacija glasi: osobito nakon napada u Magdeburgu i Aschaffenburgu, gdje su kao počinitelji osumnjičeni migranti, emocionalno pitanje migracije ne bi trebalo prepustiti ekstremnoj desnici. Međutim, kritiziran je zaključak da treba usvojiti dio sadržaja ekstremne desnice.

Primjerice, 60 odvjetnika za kazneno pravo izrazilo je zabrinutost oko zakonske provedbe migracijskih planova. "Umjesto spoznaja utemeljenih na dokazima, trenutačno dominiraju emocionalne reakcije i politički refleksi", stoji u priopćenju.

"Primjerice, istraživanja pokazuju da je socijalna integracija jedna od najvažnijih preventivnih mjera protiv kriminala. Međutim, kao odgovor na zločin u Aschaffenburgu, spajanje obitelji za izbjeglice trenutačno je dovedeno u pitanje, iako to može povećati usamljenost i društvenu nestabilnost, što zauzvrat može povećati rizik od kriminala", piše dalje u priopćenju.

Granične kontrole kao rješenje?

Gradonačelnik Saarbrückena Uwe Conradt (CDU) također kritizira činjenicu da integracija i odnos prema ljudima koji dolaze u Njemačku trenutačno ne igraju gotovo nikakvu ulogu u predizbornoj kampanji. Conradt je u programu Report iz Berlina javnog servisa ARD izrazio želju "da na manje emotivan način razgovaramo o važnim pitanjima iz dnevne politike, čak i ako su se dogodile vrlo loše stvari koje utječu na budućnost za godine i desetljeća s ciljem zajedničkog života u Europi".

Saarbrücken se nalazi samo nekoliko kilometara od granice s Francuskom. Putnici, turisti i poduzetnici tu prelaze granicu svaki dan. Conradt se boji gubitka otvorenih granica Europe i politike koja je zapravo samo simbolične naravi: "Ako pogledate stotine manjih graničnih prijelaza između Njemačke i Francuske, onda znate da savezna policija neće moći provoditi sveobuhvatne kontrole."

Kad je riječ o migracijama, lokalnog političara CDU-a prvenstveno zanimaju praktični izazovi: da se "sustavi ne smiju preopteretiti", ni pri ulasku u zemlju ni prilikom pridruživanja članova obitelji, te da ima dovoljno stanova i vrtića. "Ali to nisu pitanja koja vežemo samo uz pitanje graničnih kontrola, nego uz pitanje: kako se na kraju odnosimo prema onima koji su nam došli?", kaže on.

Premalo psihološke podrške

U postupanju s izbjeglicama ministrica unutarnjih poslova SPD-a Nancy Faeser pokušava izvijestiti o uspjehu: broj zahtjeva za azil u Njemačkoj se smanjuje. I na unutarnjopolitičkom planu bivša koalicija koju su činili SPD, Zeleni i liberali također je postrožila pravila o azilu.

Nakon pooštravanja sustava azila o kojem je odlučila ova koalicija, izbjeglice sada imaju pravo na standardnu medicinsku skrb tek nakon 36 mjeseci umjesto prethodnih 18 mjeseci. To znači da izbjeglice u Njemačkoj mogu dobiti akutno liječenje, uključujući psihološko liječenje, ali ne mogu započeti dugotrajnu terapiju.

Od nešto više od tri milijuna izbjeglica u Njemačkoj, otprilike jedna trećina pati od psihičkih bolesti koje hitno zahtijevaju terapiju, procjenjuje Savezna udruga psihosocijalnih centara za izbjeglice i žrtve mučenja (BAfF). Ova udruga računa s tim da psihosocijalni centri trenutačno mogu pokriti samo 3,1 posto stvarnih potreba za terapijom. Dakle, postoji veliki nedostatak psihološke podrške.

Ovo nije bila tema u planu CDU-a od pet točaka i u raspravi oko glasovanja o "Zakonu o ograničenju priljeva" u Bundestagu prije nekoliko dana. "Pritom uključivanje u rad društva i integracija mogu uspjeti samo ako ljudi imaju pristup psihosocijalnoj skrbi temeljenoj na potrebama", kaže Yukako Karato iz BAfF-a.

Rezovi u psihosocijalnoj skrbi

Nadalje, posljednja je vlada već u pregovorima o proračunu za 2025. planirala manje novca za psihosocijalnu skrb za izbjeglice. Ovogodišnje financiranje 48 psihosocijalnih centara organiziranih u BAfF-u smanjeno je gotovo za polovicu u vladinu nacrtu u usporedbi s 2024. godinom. Iako nacrt nije postao pravomoćan zbog raspada vladine koalicije, u privremenom proračunu planirano je manje novca.

Trenutačno u predizbornoj kampanji gotovo da i nema prijedloga o tome kako se odnositi prema izbjeglicama u Njemačkoj. Ono što ostaje: strah među Nijemcima migrantskog podrijetla i neriješeni problemi u upravljanju migracijama.