Screenshot: YouTube

BIO JE šesti dan bitke za Šibenik. Borbe su počele 16. rujna 1991. godine, a grad je praktički bio pred padom.

JNA koja je odavno već otvoreno zagovarala velikosrpsku zločinačku politiku u napad na Šibenik predvodio je Ratko Mladić, a pomagali su mu pripadnici Teritorijalne obrane SAO Krajine.

Naravno, ukoliko bi Šibenik pao, Dalmacija bi još jednom bila presječena, a Zadar bi se našao u potpunom okruženju.

Agresor je imao uporišta i unutar grada i po okolici, u vojarnama, ratnoj luci, obalnim bitnicama na otočju Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici. Pored JNA, kako je spomenuto, djelovala je TO SAO Krajine, ali i brojni srpski dobrovoljci, "martićevci", kao i paravojske iz Srbije.

Danima su trajale žestoke borbe na prilazima gradu, a malobrojniji hrvatski branitelji ne da su prkosili znatno opremljenijem neprijatelju, već su imali i značajne uspjehe.

No, upravo će 21. rujan 1991. godine ući u kolektivnu svijest naroda, a uzvik oduševljenja koji je tog rujanskog dana uzviknuo branitelj Filip Gaćina postat će jedan od najpoznatijih trenutaka iz Domovinskog rata.

Protuzračne snage uspjele su srušiti dva aviona JNA koja su letjela nad morem pored Šibenika, a trenutak njihovog pada izazvao je oduševljenje kod Gaćine. Kamerom je to za vječnost sačuvao Ivica Bilan.

"Oba dva, oba dva, oba su pala", vikao je uzbuđeni Gaćina dok je Bilan kamerom snimao oboreni avion.

"Oba su pala" je postala možda i najpoznatija izjava iz Domovinskog rata, a u ono doba imala je i snažnu moralnu poruku. Naime, ovaj događaj je pokazao da se može prkositi i znatno jačem neprijatelju, a upravo je to takva doza samopouzdanja u gotovo beznadnoj situaciji bila neophodna. Sljedećih dana Šibenik je obranjen. Oslobođen je šibenski most i još neki važni strateški prilazi gradu, agresor je bio prisiljen na povlačenje.

Filip Gaćina preživio je cijeli Domovinski rat da bi 19. rujna 1998. poginuo prilikom razminiravanja terena kao pripadnik "Mungosa".