OZBILJNOST namjere Baracka Obame da Hillary Clinton postavi na čelo State Departmenta sugeriraju i preventivne mjere njegovog stožera.

New York Times tako piše da su Obamini ljudi dobili zadatak da temeljito provjere sve poslovne aktivnosti bračnog para Clinton nakon napuštanja Bijele kuće 2000. godine, a kako bi se izbjegla bilo kakva kontroverza koja bi imenovanje bivše Prve dame mogla dovesti u pitanje.

Obamin stožer najviše zanima dobrotvorna zaklada koju je bivši predsjednik Bill Clinton osnovao 1998. godine, a koja je u proteklih deset godina prikupila 500 milijuna dolara. Uz brojne humanitarne projekte širom svijeta, zaklada je zaslužna i za gradnju velebne predsjedničke knjižnice Clintonovih.

Mogući sukob interesa

Iako Clinton po zakonu nije dužan otkriti donatore zaklade, te iako je to odbio učiniti, američki mediji su otkrili kako se među njima, između ostalih, nalaze strane tvrtke i državnici. Tako se spominju saudijska kraljevska obitelj, kralj Maroka, te zaklade vezane uz vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i Katara te ukrajinski "oligarsi" vezani uz bivšeg predsjednika Leonida Kučmu.

Strahuje se da bi takve donacije u slučaju dolaska Hillary Clinton na čelo američke diplomacije mogle Clintonovima, a tako i Obaminoj administraciji, donijeti probleme u obliku sukoba interesa i kompromitacije američke vanjske politike.

Kao jedna od takvih mogućnosti se spominje ime Franka Giustre, kanadskog rudarskog tajkuna koji je s 31,3 milijuna uplaćenih dolara najveći donator Clintonove zaklade. U rujnu 2005. godine je Giustra isposlovao zajedničku večeru Billa Clintona s kazahstanskim predsjednikom Nursultanom Nazarbajevim, kojemu mnogi na Zapadu spočitavaju autoritarne metode vladavine. Nakon večere je Clinton javno podržao Nazarbajevljevu kandidaturu za čelnika međunarodne organizacije za nadgledanje izbora. Nedugo nakon večere je Giustrina tvrtka dobila koncesije nad tri rudnika urana u Kazahstanu.

Afera je od medija "iskopana" za kampanje u kojoj se Obama borio s Hillary Clinton za stranačku nominaciju, a mnogim komentatorima je bila razlogom zbog kojeg su podržali "svježeg i neuprljanog" Obamu umjesto "kompromitirane" dinastije Clinton.

Državnički potez ili eliminacija najopasnijeg suparnika?

Usprkos svega toga, među većinom američkih medija je vijest o mogućem dolasku Hillary Clinton na treće najviše mjesto administracije dočekana s euforijom. Veliki broj komentatora zbog toga Obamu uspoređuje s Abrahamom Lincolnom, predsjednikom koji se smatra najvećim u povijesti, a koji je 1861. godine administraciju također popunio svojim najžešćim stranačkim suparnicima.

Ciničniji komentatori, pak, ukazuju da je Obama manje motiviran nastojanjem da ostvari stranačko jedinstvo, a više jednostavnom političkom računicom kojom nastoji eliminirati najopasnijeg mogućeg protukandidata na izborima 2012. godine. Republikanska stranka je, naime, toliko karambolirana nakon dva teška izborna poraza i omrznuta nakon Bushovih osam godina, da Obami iz njenih redova neće prijetiti nikakva ozbiljna opasnost, čak i u slučaju da stanje u SAD za četiri godine bude daleko gore nego što je sada. Eventualno nezadovoljstvo bi daleko uspješnije mogla iskoristiti upravo Hillary Clinton, bilo kao izazivač Obame za stranačku nominaciju, bilo kao nezavisni kandidat.

Ako bi Hillary Clinton, s druge strane, bila dijelom Obamine administracije, vrlo teško bi se mogla pred izbore pretvoriti u predvodnika anti-obamističke oporbe.

Bivša Prva dama, kojoj 2012. godine istječe drugi mandat u Senatu, je, pak, upravo zbog toga bila izložena "prijateljskom uvjeravanju" od strane svojih stranačkih kolega, odnosno establishmenta čija je siva eminencija senator Ted Kennedy, predstavnik lijevog krila. Ideološki "nabrijani" establishment Clintonovima ne može oprostiti "desna skretanja" za vrijeme Billovog mandata, kao i to što je bivša Prva dama do posljednjeg trenutka odbijala priznati poraz i tako stranačke izbore pretvorila u višemjesečnu agoniju.

Tako je Hillary Clinton jasno stavljeno do znanja da se može pozdraviti sa svojim planovima za vođenje nekog od prestižnih ili utjecajnih senatskih odbora, odnosno demokratske frakcije u Senatu, isto kao i mogućim imenovanjem u Vrhovni sud. Mjesto državne tajnice tako predstavlja "vrabac u ruci", odnosno jedinu mogućnost da u sljedeće četiri godine bude koliko-toliko relevantan faktor nacionalne politike.

D.A.

Foto: AFP