Objavljena knjiga "Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeću"

"GRADSKI perivoji Hrvatske u 19. stoljeću", naslov je jedinstvene knjige Bojane i Mladena Šćitarocija o javnoj perivojnoj arhitekturi hrvatskih gradova u europskom kontekstu koja je objavljena u izdanju zagrebačke naklade "Šćitaroci" i sunakladništvu zagrebačkoga Arhitektonskoga fakulteta.

Knjiga je plod višegodišnjeg rada Bojane i Mladena Šćitarocija, za koju su prvo poglavlje i uvod napisali Geza Hajosa i Walter Krause, u sklopu austrijsko-hrvatskih znanstvenoistraživačkih projekata - Gradski perivoji u zemljama bivše Austrijske Monarhije i Urbanističko i perivojno naslijeđe Hrvatske kao dio europske kulture.

Glavna tema knjige su javni gradski perivoji u hrvatskim gradovima i lječilišno-turističkim mjestima, od sredine 18. stoljeća do 1918.

"Namjera je da knjiga predstavi najvrjednije naslijeđe javne perivojne arhitekture u hrvatskim gradovima i da ga prikaže u europskom kontekstu", izjavio je jedan od autora profesor zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta Mladen Obad Šćitaroci.

Po njegovim riječima među hrvatskim perivojima, u kojima se posebno spaja južnjačko ozračje sa srednjoeuropskom tradicijom, postoje osobito vrijedna djela, ali i tipična ostvarenja.

Napominje kako su perivoji u Hrvatskoj bili, ne samo brojni, nego i kreativni i gradotvorni, ali i pokretači urbane preobrazbe.

"Slijedili su tada suvremene trendove, čak su često nastajali ubrzo nakon pojavljivanja prvih primjera u europskim metropolama (Parizu, Londonu ili Beču) i tada smo bili u vrhu europskoga perivojnog stvaralaštva", ističe Šćitaroci.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Knjiga ima 264 stranice, 336 ilustracija, sažetke na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku, kazala perivoja i mjesta, a na naslovnici je slika Maksimira, ulje na kartonu E. Weingartena iz 1880.

Knjiga je podijeljena na tri poglavlja. U prvom se predstavljaju gradski perivoji u europskim zemljama u 18. i 19. stoljeću - kao europski kontekst u kojem se rađa i razvija perivojna arhitektura u Hrvatskoj.

Drugo poglavlje posvećeno je prikazu javnih perivoja u Hrvatskoj u 19. stoljeću, a treće donosi pregled pedeset odabranih gradskih perivoja i šetališta u dvadeset hrvatskih gradova i mjesta.

Prvi javni perivoji u Hrvatskoj pojavljuju se krajem 18. stoljeća u Osijeku, Zagrebu i Varaždinu, istodobno kada i u europskim gradovima. Prvo javno gradsko šetalište u Hrvatskoj otvoreno je u Zagrebu 1813. na južnim padinama Gornjega grada, a najstariji je lječilišni perivoj u Hrvatskoj onaj u Stubičkim Toplicama, koji je 1811. dao podići zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac.

Većina javnih gradskih perivoja u Hrvatskoj nastala je u drugoj polovici 19. stoljeća, a najreprezentativniji primjeri su zagrebački perivoji Lenucijeve potkove.

"Nekoliko je hrvatskih primjera koji su ravnopravno usporedivi s europskim ostvarenjima - perivoj Maksimir u Zagrebu, urbanističko-perivojni sklop Lenucijeve potkove u Zagrebu, perivojno-urbanistički ansambl u Lipiku i urbanističko-arhitektonsko-perivojno osmišljena Opatija", kaže Šćitaroci.

Nakon Prvoga svjetskog rata završava se i zaokružuje romantičan građanski odnos prema gradu i perivojnoj arhitekturi u gradu, podsjetio je Šćitaroci, dodavši kako modernistički odnos druge polovice 20. stoljeća prema dotadašnjoj gradotvornoj perivojnoj arhitekturi nije imao odviše razumijevanja te je iz godine u godinu gradsku perivojnu arhitekturu pretvarao u gradske zelene površine.

"Zato i nije čudno što u posljednjih pola stoljeća u Hrvatskoj nije nastao nijedan vrijedan javni gradski perivoj", napominje Šćitaroci.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara