PREDSJEDNIK Zoran Milanović postao je svojim svakodnevnim retoričkim ispadima i konfliktima konstantni izvor neugode, zgražanja i susramlja u jednom dijelu javnosti, a oduševljenja i gorljive podrške u drugom. Populizam i nacionalizam koji prožimaju njegov nastup izazvali su usporedbe s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.

No sve se jasnije nazire još jedan aspekt njegove retorike i politike - što se, s obzirom na njegove simbolične ovlasti, svodi praktički na isto - kojem se mnogi njegovi birači vjerojatno nisu nadali. On je postao evidentan u njegovim zapaljivim, pa i sramotnim napadima na prijateljsku Ukrajinu kao duboko korumpiranu državu u kojoj je legitimni predsjednik svrgnut u "puču koji su poticali i koordinirali Europska unija i Washington", koji je proveo "pokret koji je bio sve prije nego demokratski", te kao zemlju kojoj "nije mjesto u NATO-u".

Rekao je i da Hrvatska "neće imati ništa" s najavljenim povećanjem ojačane prednje prisutnosti NATO-a na istoku Europe, odnosno u Poljskoj, Estoniji, Latviji i Litvi - ne u samoj Ukrajini, gdje NATO nema nikakvu misiju - te da će, u slučaju eskalacije rusko-ukrajinskog sukoba, narediti povlačenje "do zadnjeg vojnika" iz NATO-ove misije. Možemo samo pretpostaviti da misli na Poljsku i Litvu, gdje su hrvatski vojnici donedavno bili razmješteni.

Milanović pun razumijevanja za Moskvu, a za njenu vojnu eskalaciju krivi Kijev i Washington

No, osim što su se hrvatski vojnici već vratili iz tih zemalja, osim što predsjednik po zakonu o obrani nema ovlasti da takvu odluku donese mimo vlade i sabora, bitno je naglasiti da o slanju hrvatskih vojnika u samu Ukrajinu uopće nema govora niti itko, uključujući sam NATO, traži da hrvatski vojnici idu u Ukrajinu

>> Milanović: EU je poticala puč u Ukrajini. Analitičar: Kao da je glasnogovornik Moskve

Kao što smo već pisali, radi se o u najmanju ruku neutemeljenim tezama koje se savršeno poklapaju s propagandnim narativom Rusije, zemlje koja oko Ukrajine upravo drži više od 100 tisuća vojnika s gomilom teškog naoružanja, dok u isto vrijeme traži od Kijeva i njegovih zapadnih saveznika da joj vjeruju na riječ da ne priprema invaziju. Predsjednik Milanović nije to našao shodnim kritizirati, već je za sve okrivio politiku SAD-a - jednog od ključnih hrvatskih saveznika. 

"Ovo zvuči kao da to govori glasnogovornik Kremlja. Mislim da se radi o priličnoj odsječenosti od realnosti. To je sad opet priča koja bi valjda trebala poslužiti opravdanju anektiranja Krima, opravdanju stvaranja Novorusije na ukrajinskom teritoriju", komentirao je za Index vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić. 

Milanovićeva "operacija izazivanja konfuzije" u EU i NATO-u

Portal Politico ironično je opisao Milanovićevo odskakanje od stava EU i NATO-a kao "hrvatsku operaciju izazivanja konfuzije". Premijer Andrej Plenković se pak ispričao u ime Hrvatske Ukrajini za izjavu predsjednika, za kojeg je i sam primijetio da mu je zvučao kao ruski predsjednik, naglašavajući da je "politika Hrvatske deeskalacija napetosti, sprječavanje sukoba, podrška cjelovitosti Ukrajine". 

Milanović na to nije ostao dužan, pa je u intervjuu za RTL optužio Plenkovića da "se ponaša kao ukrajinski agent", dok je za sebe konstatirao da se naprosto ponaša kao hrvatski predsjednik i da "nije slizan s Rusima".

>> Slučaj Milanović: EU se zgraža, vlada se mora ograđivati od njega, Ukrajina bjesni

Naravno, da sumnje u to nije izazvao svojim objektivno proruskim stavovima, ne bi imao potrebe naglašavati da "nije slizan s Rusima", dok je praktički u istom dahu još jednom bez ikakve osnove prozvao Ukrajinu da se ponaša "nerazumno i militantno" - iako nije Ukrajina ta koja je iznenada nagomilala stotinjak tisuća vojnika na ruskoj granici, već obrnuto. 

Ali ni Kijevu ni Bruxellesu ni Washingtonu zasigurno nije promaklo oduševljenje koje je izazvao u ruskim medijima, kao ni bizarna izjava zamjenika glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Alekseja Zajceva da je Milanoviću možda ugrožena sigurnost jer je stavljen na popis takozvanih neprijatelja Ukrajine, na ukrajinskoj stranici Mirotvorac, gdje ga se opisuje kao nekoga tko "sudjeluje u informativnim specijalnim operacijama Kremlja". 

Ukrajinci ogorčeni ispadom hrvatskog predsjednika, Rusi likuju

Nije im, vjerojatno, promaklo ni opće slavljenje Milanovića u ruskim medijima zbog njegovog prozivanja Kijeva i Washingtona i likovanje zbog toga što je, po njihovom tendencioznom tumačenju, "izrazio ono što sada mnogi (lideri zemalja članica EU) misle" i razotkrio "deficit jedinstva u NATO-u" te "shvatio da nije Rusija ta koja izaziva sukobe".

Kijev je reagirao očekivano oštro i zgroženo. Njihovo ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je na razgovor veleposlanicu Hrvatske Anicu Džamić i priopćilo da joj je "prenesen stav o rezolutnoj neprihvatljivosti (Milanovićevih) izjava" i "naglašeno da izjave Zorana Milanovića o događajima Revolucije vrijeđaju osjećaje Ukrajinaca i stranih državljana koji su dali svoje živote za europsku budućnost Ukrajine". 

"Izraženo je duboko razočaranje izjavom hrvatskog predsjednika o članstvu Ukrajine u NATO-u i neprimjerenosti pomoći našoj zemlji u vrijeme ruske agresije. Naglašeno je da je spomenuto u naročitoj kontradiktornosti s općeljudskim vrijednostima, s obzirom na gorko ratno iskustvo hrvatskog naroda", objavilo je u priopćenju ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova.

Kada je Plenković u prosincu otišao u službeni posjet Ukrajini, gdje je s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim potpisao Deklaraciju o europskoj perspektivi Ukrajine, Milanović je to prozvao "običnim šarlatanstvom" i dodao da će, "ako zagusti", Plenković "zbrisati u Bruxelles", ali je poručio da "hrvatski vojnici tamo (na granicu s Ukrajinom) neće ići".

"Da je više od 100.000 vojnika na granici s Hrvatskom, predsjednik Milanović ne bi posjet ukrajinskog premijera Zagrebu nazvao šarlatanstvom, već iskazom solidarnosti i prijateljstva", odgovorio mu je Zelenskij u poruci koju je objavio na Twitteru.

U Austriji "fašizam", Vijeće Europe "nenormalne štetočine" 

Milanović je izazvao diplomatski skandal i svojim neumjesnim kritikama na račun lockdowna za necijepljene i uvođenja obaveznog cijepljenja u Austriji, što je otvoreno nazvao "fašizmom".

Nije mu strano ni prozivanje "briselskih tupoglavaca" kao kreatora pandemijske politike po njemu potpuno besmislenih oštrih mjera, kao ni Europskog suda za ljudska prava, "koji ima ambiciju krojiti ustave drugim državama, prati nos BiH s nekakvim slučajevima Sejdić i Finci, što im uopće nije posao, a ovdje ih nema". 

"Gdje su sad europski birokrati? Ljudima braniti da izađu na ulice? To je fašizam", zaključio je predsjednik o epidemiološkoj politici prijateljske, praktički susjedne zemlje s kojom dijelimo članstvo u Europskoj uniji. Reakcija je brzo uslijedila - ministarstvo vanjskih poslova Austrije pozvalo je hrvatskog veleposlanika Daniela Glunčića na razgovor i javno poručilo da "najoštrije osuđuje" izjavu hrvatskog predsjednika.

Milanović se nakon toga "ispričao na izjavi o tome da se tamo događa fašizam", ali i najavio da će sad on "pozvati austrijskog ambasadora ako oni pozivaju našega" te "izraziti duboku zabrinutost za temeljna ljudska prava ljudi u Austriji". I zaista, njegov savjetnik za vanjsku politiku Neven Pelicarić obavio je nakon toga razgovor s austrijskim veleposlanikom u Hrvatskoj.

Obrušio se na Vijeće Europe i zbog izvještaja koji je objavilo u prosincu, u kojem optužuje hrvatsku policiju da muči i ilegalno vraća migrante koji ilegalno uđu u Hrvatsku.

"Ti ljudi nisu normalni, takvim arogantnim odnosom prema svima ugrožavaju europski projekt. Ja sam čovjek s nekakvom poviješću bolesti i zdravlja, dakle s nekoliko suradnika smo omogućili, proveli prolazak preko pola milijuna ljudi kroz Hrvatsku, dakle imam neku empatiju prema tome. Ali te štetočine koje stalno negdje zabadaju nos i nekom dijele lekcije, pa onda u Europskoj komisiji, to nije Vijeće Europe",izvrijeđao je tom prilikom dužnosnike ključnih europskih institucija.

Čudnovato prijateljstvo Milanovića i Dodika

Zanimljivo je, u ovom svjetlu, da je Milanović propustio primiti francuskog predsjednika Emmanuela Macrona na Pantovčaku pri njegovom posjetu Zagrebu u studenom, povodom potpisivanja ugovora o nabavi 12 francuskih borbenih aviona Rafalea za nešto više od milijardu eura. I tu nije propustio sve začiniti svojim vulgarnim doskočicama o "animir-damama" koje su možda bile u hotelu u kojem su Macron i Plenković imali službeni ručak.

Dakle, imamo kontriranje NATO-u, prozivanje Bruxellesa, Washingtona i Kijeva - sve su to stavovi koji odgovaraju onima ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovoj strategiji sijanja nesloge i nestabilnosti u zapadnim zemljama i institucijama. Zanimljivo je i da je Milanović, i prije nego što je inauguriran u veljači 2020., dobio poziv da prisustvuje velikoj vojnoj paradi na Crvenom trgu povodom 75. godišnjice pobjede nad nacistima u Drugom svjetskom ratu. Milanović je na kraju otkazao dolazak, navodno zbog kvara na državnom avionu.

No najneobičnija i nama najbliskija točka sinkronizacije između vanjske politike hrvatskog i ruskog predsjednika svakako je stav prema Bosni i Hercegovini. Milanović je, otkad je postao predsjednik, postao začuđujuće blizak i pun razumijevanja za Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH, bivšeg predsjednika i premijera bosansko-hercegovačkog entiteta Republike Srpske i njene kontinuirane sive eminencije.

Dodik prijeti razbiti BiH i zvati "prijatelje" da mu pomognu. Milanović: On je zadnji problem

Paralela s Ukrajinom sama se nameće: dok Rusija vojno okružuje Ukrajinu, a Putin dovodi u pitanje ukrajinsku državnost i neovisnost, Milanović izražava razumijevanje prema Putinu jer se kriza koju je on sam izazvao "događa u predsoblju Moskve" - iako NATO nema nikakve ozbiljne snage nadomak Rusije.

A dok Dodik uporno prijeti ilegalnim odcjepljenjem Republike Srpske, proglašava BiH umjetnom i nemogućom državom i najavljuje formiranje zasebne entitetske vojske, policije, sudstva i poreznog sustava - što bi značilo de facto odcjepljenje bez formalnog proglasa - Milanović tepa Dodiku, dok se uvredljivom, pa i huškačkom retorikom obračunava sa Sarajevom.

Osim što u isto vrijeme sebe proglašava predsjednikom bosanskohercegovačkih Hrvata, osim što relativizira i dovodi u pitanje na Haaškom sudu potvrđen genocid u Srebrenici, Milanovića ne uznemiravaju ni Dodikove prijetnje da će natjerati bosansku vojsku da se povuče iz RS-a tako što će opkoliti njene vojarne i da će, ako Zapad pokuša vojno intervenirati, on pozvati "prijatelje" koji su obećali da će ga podržati, pri čemu je prilično jasno da misli upravo na Rusiju.

>> Komšić je nažalost u pravu. Milanović je u vezi s BiH šarlatan opasnih namjera

Na sve to predsjednik Hrvatske u svom nadrealno nonšalantnom stilu odgovara da do rata neće doći jer u BiH "nemaju 'leba' da jedu, mogu se samo kestenima gađat'" te da je Dodik "zadnji problem Bosne i Hercegovine", dok je pravi problem visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Carl Schmidt, čije ovlasti su "prevara".

Indikativno je i to što je Dodik, usred najveće političke krize od kraja rata koju je sam izazvao, došao u goste na Pantovčaku gdje su iza zatvorenih vrata "približili i utvrdili zajednička stajališta" o stanju u BiH, posebno o važnosti uloge konstitutivnih naroda u BiH.

A u prosincu je nakon sastanka s Putinom u Moskvi, potpuno očekivano, izrazio zahvalnost Milanoviću zbog njegovih stavova o BiH i zaključio da jedino Putin i Milanović "razumiju što se to zbiva u BiH, dok su svi drugi neprijatelji bosanskih Srba".

Milanović je ranije ovog mjeseca Dodika, lidera entiteta koji je etnički očišćen od Hrvata, opisao kao "hrvatskog partnera" bez kojeg se ne može riješiti problem preglasavanja Hrvata od brojnijih Bošnjaka. A ovog je tjedna otišao i dalje i proglasio "hrvatskim izdajnikom" svakoga tko bi u ime Hrvatske glasao za EU-sankcije Dodiku - na istom onom nastupu na kojem se obrušio na Ukrajinu.

Milanović tražio povlačenje iz Afganistana i prije nego što je došao na Pantovčak

U ovom kontekstu nije nimalo čudno ni da je, daleko prije katastrofalnog završetka rata u Afganistanu i prije povlačenja hrvatskog vojnog kontingenta iz mirovne misije NATO-a u toj zemlji, Milanović tvrdio da hrvatski vojnici nemaju što raditi tamo. Dapače, s tom tezom je krenuo i prije nego što je inauguriran kao predsjednik Hrvatske.

"Da, odmah. Prošlo je 16 godina i vidite da ni Amerikanci nisu načisto što da rade", odgovorio je tako u siječnju 2020. Milanović, u predizbornom sučeljavanju s tada još uvijek aktualnom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, na pitanje o toj temi. A dva dana prije inauguracije u veljači 2020. ponovio je da našoj vojsci "već neko vrijeme", odnosno već godinama, nije mjesto u Afganistanu te da je vrijeme da se povuku. Inauguriran je, podsjetimo, dva dana kasnije.

Posljednji kontingent hrvatskih vojnika zaista se vratio iz Afganistana u Zagreb 14. rujna te godine. Skoro točno godinu dana kasnije, 15. rujna, Kabul je pao pod kontrolu talibana. To se dogodilo samo par mjeseci nakon što se i američka vojska povukla, nakon čega se afganistanska vojska naprosto raspala pred silovitom ofenzivom talibana.