Od danas kreću mise jer Crkva pokazuje mišiće u krizi. Posljedice će snositi sama

Od danas kreću mise jer Crkva pokazuje mišiće u krizi. Posljedice će snositi sama
Foto: Index/Pixsell/Marko Lukunic

MORAM priznati da sam se ugodno iznenadio kad je i Rimokatolička Crkva bez rogoborenja prihvatila zabranu okupljanja zbog koronavirusa, pa su sablasno praznim ostali svi sakralni objekti, počevši od vatikanskog Trga Svetog Petra do zadnje uboge kapelice u Mrduši Donjoj. Čak sam ih i javno pohvalio zbog njihove spremnosti da priznaju vrijednost znanstvene ekspertize i da ne riskiraju živote svoje pastve.

Uskoro su me ipak počeli stizati demantiji da se Crkva racionalizirala – da sad ne nabrajam antijunake ove pandemije poput Ante Ledića, Josipa Delaša, Mladena Parlova i slične ekipe. Ovaj posljednji nije tek neki fratar ili župnik, a njegovo gorljivo zalaganje za misu koja je važnija od života jasno je ukazivalo da se ne radi samo o zabludjelim pojedincima, nego o jakoj struji unutar Crkve.

Veći katolici od pape i Nijemaca

A od prošlog tjedna s otvaranjem crkava složio se i naš već mitski Stožer. U onom trofaznom planu hrvatske vlade, otvaranje crkava predviđeno je u međufazi 2. svibnja, na današnji dan, valjda kako bi se omogućilo da već u nedjelju, 3. svibnja, crkve održe svoje glavne tjedne mise. 

Možda bih na ovom mjestu trebao dati samo jednu kratku usporedbu s Crkvom u Njemačkoj. I oni su se bunili kad je njemačka vlada produžila mjere karantene do 3. svibnja, iako nisu sebi dopustili „slučaj Barutana“. U tradicionalno katoličkoj Bavarskoj mise će biti dopuštene od 4. svibnja, kad će se mjere olabaviti i u drugim aspektima. Tu nema nikakve „međufaze“ posebno rezervirane za Crkvu, prva nedjeljna misa bit će 10. svibnja.

I ne samo to.

Tijekom mise morat će se održavati dvometarski razmak među vjernicima koji će morati nositi zaštitne maske, a trajanje programa bit će ograničeno na 60 minuta. Crkva u Njemačkoj čak je poradi sigurnosti svojih vjernika osigurala i praćenje videostreama preko weba. 

Ali, naravno, Hrvati su veći katolici od pape, inače dokazanog jugokomunista, pa su istom logikom i veći katolici od bavarskih Švaba. Stoga, započinjemo ranije, a kako će se provoditi mjere predostrožnosti – to samo Bog zna.

Pokazivanje mišića u vrijeme krize

Naravno, čovjek se može odmah zapitati zašto u ovim problematičnim okolnostima Crkva ne počne više koristiti blagodati interneta, pa organizirati mise online.

Da znate da sam proveo prilično vremena mozgajući nad time. Ne postoji teološki razlog zbog kojega se takvo što ne bi napravilo. Pročitajte sve što Katekizam govori o misi – čak ni iz jakih izreka poput „Euharistija stvara Crkvu“ (stavak 1396) i „Crkva obvezuje vjernike da u nedjelje i svetkovine sudjeluju u božanskoj liturgiji i da Euharistiju prime jedanput godišnje“ (1389) ne slijedi da se misama ne može prisustvovati online.

Možda bih mogao ukazati na to kako je u katoličanstvu prilično značajna komponenta i to što moraju postojati „znaci“ poput oltara, križa i osobito Euharistije, kao neki materijalni odrazi duhovne stvarnosti. Svejedno, i online sve to može imati svoju snagu (jer bi se snaga ipak trebala nalaziti u duhu), a primanje Euharistije jednom godišnje može se organizirati kao što se i inače hostije nerijetko dijele po kućama. 

Teško da bi se i novac mogao proglasiti ključnim razlogom u ovoj borbi da se crkve brže-bolje otvore. Bude li što usfalilo novca od lemozina, naći će se već neka lokalna ili državna krava za mužnju.

Pravi razlozi zašto Crkva hoće održavanje misa po starom leže, s jedne strane, u naviknutosti Crkve na određenu formu koju ne žele mijenjati sada zbog jednog virusa, a s druge strane u pokazivanju vlastite moći. Dopuštenje za mise stavilo se u neku međufazu samo zato da se svima jasno pokaže kako je Crkva nešto posebno. Kao što, napokon, nema nekog posebnog razloga da se trgovine zatvore baš nedjeljom, osim da se konačno pruži prilika Željki Markić da uživa u pobjedi.

I vlast i Crkva će shvatiti da ne ratuju s uobičajenim protivnicima 

Međutim, i vlast i Crkva uskoro će morati shvatiti to je da ovaj put ne ratuju s liberalima, jugokomunistima ili nekim svojim drugim što stvarnim što imaginarnim protivnicima.

Na suprotnoj strani ovaj put svi mi zajedno imamo jedan gadan virus koji smo netom uspjeli malo ukrotiti, ali čije puštanje na slobodu sigurno donosi posljedice po sve nas. 

Jasno je da se karantena barem djelomice i barem privremeno mora ublažiti, jer se nekako mora živjeti i u doba korone. Svejedno, trebalo bi i obustaviti sve ono što nije nužno za preživljavanje društva. 

Posljedice će snositi sama Crkva

Ovaj virus ne razumije političke odnose moći, on samo prelazi s čovjeka na čovjeka kad god mu se za to pruži prigoda. I to će on marljivo (iako gonjen čisto mehaničkim silama izazvanim kihanjem i kašljanjem) raditi i tijekom misa, potpuno nesvjestan da je to nekome sveti prostor.

Crkva riskira zdravlje i živote svojih vjernika, i to upravo starije populacije koja redovno čini većinu na misama. I čini svoju milijun puta deklariranu pro life poziciju prilično klimavom. Štoviše, dodatno riskira vlastitu reputaciju time što bi joj se svako pojačavanje epidemije moglo vratiti kao bumerang i kazna za neoprez.

Ovim ubrzanim odobravanjem misa Crkva je pokazala još jednom da je vjerojatno najjači politički faktor u Hrvatskoj. I da je opijena vlastitom snagom spremna i na opasne gluposti. Možda uskoro dolaze dani kad će takve gluposti stići na naplatu.

A vi, ako ste pro life katolik, nemojte svojim odlaskom na misu ugrožavati zdravlje i živote drugih.

Ljubite svoje bližnje.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara