"Od kuma Kužea sam tražio sto kuna, a kad me odbio, Mamić mi je dao tisuću"

"Od kuma Kužea sam tražio sto kuna, a kad me odbio, Mamić mi je dao tisuću"

JUČER si imao sve, danas više nemaš ništa. To je priča koju svakodnevno mogu ispričati brojni Hrvati. Živi se sve teže, a broj beskućnika svakodnevno raste.

Jednu takvu tužnu životnu priču novinarima Večernjeg lista je ispričao 64-godišnji Milovan Galović, nekad uspješni nogometaš i poslovođa u Instrumentariji, a danas jedan od 80 beskućnika koji su u proteklih mjesec dana novi dom pronašli u prenoćištu u Heinzelovoj ulici. Iako je skupio ukupno 26 godina radnog staža, Galović će novac od zarađene mirovine moći primati tek od sljedeće godine. Do tad je osuđen na život beskućnika. Sve je počelo 1991. godine, kad se nakon šest godina braka, rastao sa suprugom.

"Iako smo u lošim odnosima, prepustio sam joj vlastiti stan, koji sam naslijedio jer u njemu žive i moje dvije djevojčice. Ta je godina za mene bila teška, jer je propala tvrtka u kojoj sam radio, a sa 47 godina sam poslodavcima bio prestar. Godinama sam se snalazio, živio kod rodbine i prijatelja, povremeno sam radio u trafikama, a na kraju sam završio ovdje", ispričao je Galović.

Do 35. godine života je bio aktivni nogometaš, a igrao je za čak 13 klubova, od kojih je posljednji bio prvoligaški klub Zagreb. Galović navodi kako je u to vrijeme odlično živio - imao je čak tri stana pa je svojedobno dva prodao, jer mu nisu trebali. Danas živi od 600 kuna socijalne pomoći i od 200-300 kuna, koliko mu povremeno donesu kćeri. "Tada mi je posebno teško jer imaju svoj život i sigurno je njima novac potrebniji", naveo je Galović.

"Od kuma Kužea sam tražio sto kuna, a kad me odbio, Mamić mi je dao tisuću"

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U prenoćištu se našao i 64-godišnji Branimir, diplomirani pravnik i bivši sudac Prekršajnog suda, kojeg su alkohol i ludi provodi doveli do propasti. Posljednje tri godine živi u prenoćištima, a sin i dvije biše supruge ne pitaju za njega.

Kao mladić, u dobi od oko 18 godina, Branimir je igrao u drugoj nogometnoj ligi u Francuskoj i Njemačkoj. Kao 21-godišnjak se vratio u Zagreb i oženio se "ljubavlju svog života", bogataškom kćeri. No, njen se otac ubrzo pobrinuo za to da brak propadne. Nakon toga je upisao studij prava te je nakon sedam godina studiranja diplomirao. Večernjem listu je ispričao kako je to postigao zahvaljujući prijateljstvu s profesorima, s kojima je zajedno i izlazio. Novac je dobivao švercajući zlatne satove iz Italije i ulaznice za utakmice.

I drugi brak mu je ubrzo propao, a on se potom zaposlio kao taksist, što mu je služilo kao paravan za švercanje. Pijan je volio glasno pjevati nacionalističke pjesme poput one "Divna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi mi Antu Pavelića", što ga je stajalo četiri godine zatvora. Sve je krenulo nabolje kad ga je Milan Šečković zaposlio na štandu voća i povrća, a potom i u tada ekskluzivnom butiku "Škorpion". Kad je butik zatvoren, Branimir je opet ostao bez posla.

Pomoć je tad zatražio od Josipa Kužea, koji mu je čak dva puta bio vjenčani kum. "Jednom sam od Kužea tražio sto kuna i odbio me. To je čuo Zdravko Mamić i dao mi je tisuću kuna. Već dvije godine, svakog tjedna, na njegov poziv, dolazim k njemu i daje mi istu svotu", ispričao je Branimir, dodajući kako mu je Mamić "i majka i otac". Branimir se sad nada da će Mamić ispuniti i još jedno obećanje koje mu je dao - ono da će mu naći posao i mali stan.

I.M.
Foto: Ilustracija/Index

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara