LOVRO Kuščević se veseli mogućnosti da iznese svoju obranu, objavljeno je u programu javnog radija nakon informacije da je Državno odvjetništvo zatražilo skidanje zastupničkog imuniteta s bivšeg ministra uprave. Možemo samo zamisliti taj trenutak istinske sreće u svim njegovim domovima kad se doznalo da će i u DORH-u dobiti šansu govoriti ono što ponavlja mjesecima, od prvih tekstova o čudnom brzorastućem karakteru njegove imovine - naime, da mu sve podmeću. Taj ushit, uz glasno deklariranje vlastite nevinosti, uobičajen je kod domovinskih kapitalaca u ranim fazama kaznenog postupka.

Predvidljiv obrazac

Štoviše, odlično se uklapa u predvidljiv obrazac pa se čovjeku čini da su u HDZ-u izradili cijeli popis fraza kojim se njihovi istaknuti članovi u medijima brane od osnovanih sumnji da su opsesivno grabili nepripadnu imovinsku korist. 

Kada novinari objave prve tekstove o nekom sanaderu ili, budimo precizniji, u ovom slučaju o Kuščeviću, dotični sanader ili, budimo još jednom precizniji, u ovom slučaju Kuščević, obično zapazi da su to "bijedne konstrukcije", katkad "obična podmetanja", gdjekad i "stare laži" čija je neosnovanost više puta dokazana. Uslijede li nova novinarska otkrića, dužnosnik će katkad insinuirati i da mu podmeću politički protivnici što je, imamo li u vidu organizacijske sposobnosti ovdašnje opozicije, apsurdno i pomisliti.

No kada državna tijela zadužena za kazneni progon ipak ozbiljno shvate novinarske navode, pa pokrenu svoje zahrđale mehanizme, dužnosnik se ponaša baš kao što smo opisali. "Očekujem da ćemo pobiti sve navode tužiteljstva", izjavio je prije tri godine, na početku jednog od svojih suđenja, Ivo Sanader, bivši predsjednik stranke čiji je politički tajnik donedavno bio Kuščević. Naime, HDZ-a. Sanader je, kao što je poznato, trenutno na robiji, jer njegova očekivanja nisu ostvarena.

Kad ih osude, onda je to "samo nepravomoćno"

Dogodi li se, pak, da državni odvjetnici ne budu veseli nakon što popričaju s Kuščevićem, pa podignu optužnicu, dužnosnik s nešto manje veselja i entuzijazma, ali i s više zagonetnosti, počinje najavljivati kako će svoju nevinost dokazati pred sudom. U toj je fazi često, a i poželjno, iskazivanje povjerenja u hrvatske institucije.

Koji mjesec, a nerijetko i godinu kasnije, kada sud nepravomoćno utvrdi da je dužnosnikova radost zbog druženja s istražnim tijelima bila neosnovana te da su sumnje u njegovu čestitost itekako utemeljene, dužnosnik tek kratko veli da je ovo "samo nepravomoćno", pa sličnim, kratkim, ali dovoljno jasnim izjavama daje naznake kako će konačna pobjeda biti njegova. U ovom času nije isključeno ni ponovno spominjanje političkog progona, samo što se sada otrovne strelice više ne upućuju na drugu stranu političkog rova, prema nominalnim suparnicima, nego se govori o političkom progonu od strane istomišljenika na vlasti. Ovo je naročito popularno kod optuženika koji imaju plan zbrisati u Bosnu i Hercegovinu, poput Zdravka Mamića ili Branimira Glavaša, pa od žalbenoga postupka ionako ne očekuju ništa.

Nakon pravomoćne presude im više nije do izjava

Nakon pravomoćne potvrde dužnosnikove krivnje, obično mu nije do izjava: ili je negdje s druge strane državne granice, ili je s one strane rešetaka. No ni tu nema jednakosti - oni utjecajniji i imućniji sebi priušte odvjetnike koji pred kamerama, svemu unatoč, svjedoče o njihovoj nevinosti. I nadi u izvanredne pravne lijekove te Europski sud za ljudska prava.

Ukratko, Kuščevićevo veselje iz prve rečenice samo je prva faza kaznenog postupka.