OBVEZA ugradnje razdjelnika topline od 1. rujna ponovno je potaknula raspravu o njihovoj učinkovitosti i isplativosti, a podignuta je i nova tužba za ocjenu ustavnosti te obveze.

Dok iz Ministarstva gospodarstva poručuju da je riječ o usklađivanju s europskim direktivama koje donosi pravedniji obračun, stručnjaci i predstavnici suvlasnika iznose podijeljena mišljenja o stvarnim uštedama i troškovima za građane, piše HRT.

Ministarstvo: Razdjelnici omogućuju pravedniji obračun

Ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva Željko Krevzelj ističe da obveza ugradnje proizlazi iz europskih propisa, konkretno Direktive o energetskoj učinkovitosti i Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

"To su dvije pravne stečevine Europske unije koje su ključne u kontekstu same funkcije i važnosti razdjelnika", rekao je. Naglasio je kako razdjelnici sami po sebi ne donose uštedu energije niti automatski smanjuju potrošnju, već omogućuju pravedniji i transparentniji sustav obračuna troškova grijanja.

"Razdjelnik sam po sebi ne štedi energiju. On omogućuje da se potrošnja raspodjeljuje prema stvarnom korištenju toplinske energije u pojedinoj prostoriji. Nije više riječ samo o obračunu prema površini stana, već se u formulu uključuju podaci koje bilježi razdjelnik", objasnio je Krevzelj.

Odgovornost za ugradnju, kaže, snosi vlasnik stana, no važnu ulogu imaju i suvlasnici te upravitelji zgrada. Krevzelj je dodao i da Ministarstvo gospodarstva priprema dodatne upute kako bi se građani bolje informirali o obvezi i procedurama koje ih očekuju.

Profesor Džeba: To je prisila, a ne mjera uštede

S druge strane, profesor emeritus Građevinskog fakulteta Ivica Džeba ponovio je svoje protivljenje obveznoj ugradnji, ističući kako stručni argumenti kritičara godinama ne nailaze na razumijevanje nadležnih. Podsjetio je da europski propisi predviđaju ugradnju razdjelnika samo pod određenim uvjetima.

"U europskoj direktivi jasno piše da se razdjelnici ugrađuju ondje gdje se ne mogu ugraditi kalorimetri, ali samo ako je to troškovno isplativo. To je bilo propisano i u staroj i u novoj direktivi", istaknuo je. Džeba je pritom postavio pitanje o studiji isplativosti koju je 2017. izradio Ekonomski institut Zagreb na zahtjev samog Ministarstva.

"Zašto se u Hrvatskoj negira studija isplativosti koju je Ekonomski institut Zagreb napravio još 2017. godine? I je li Hrvatska tu studiju uopće poslala u Bruxelles, odnosno Europskoj komisiji? Ako Komisija ne dobije takvu studiju, onda naravno ostaje obveza ugradnje razdjelnika", upitao je Krevzelja. Džeba smatra da se razdjelnici ne mogu smatrati mjerom energetske učinkovitosti, već oblikom prisile. "Ja to gledam kao prisilu. Razdjelnici sami po sebi zaista ništa ne štede. Uštede donose druge mjere koje se ugrađuju u sustav centralnog grijanja", rekao je, navodeći kao primjer termostatske ventile i balansiranje sustava.

"Čim ugradite termostatske ventile s osjetnikom, već tada ostvarujete određenu uštedu toplinske energije.

Dodatne uštede postižu se balansiranjem sustava i ugradnjom balansirajućih ventila", objasnio je. Prema njegovim riječima, razdjelnicima se može pripisati tek 5 do 10 posto smanjenja potrošnje, i to kao psihološka mjera. Odbacio je i tvrdnje da su građani masovno rasipali toplinu otvaranjem prozora.

"Ljudi su otvarali prozore zato što stari ventili nisu mogli regulirati temperaturu. S njima ste mogli samo otvoriti ili zatvoriti radijator. Da su se ugradili samo termostatski ventili, bez razdjelnika, već bi se ostvarile znatne uštede", zaključio je.

Suvlasnici: Navike su se promijenile, ali sustav je složen

Predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada Grada Zagreba Zdravko Vladanović smatra da su razdjelnici, unatoč kritikama, promijenili navike korisnika i pridonijeli racionalnijem korištenju energije.

"Do ugradnje razdjelnika držali smo prozore otvorene na kip tijekom cijelog dana. Na taj smo način nepotrebno bacali kroz prozor i do 30 posto energije. Nakon ugradnje razdjelnika promijenili smo ponašanje, više pazimo na potrošnju i zatvaramo ventile kada nije potrebno grijati", rekao je. Vladanović ističe da bi temeljno načelo trebalo biti da svaki korisnik plaća onoliko koliko potroši. Istodobno upozorava da postoje i drugi problemi u sustavu.

"Često se u raspravama spominje toplinska postaja. To je stara boljka koja još nije do kraja riješena na relaciji krajnjih korisnika, odnosno zgrada i HEP-a", istaknuo je, pojasnivši da je prostor stanice u vlasništvu zgrade, a oprema u vlasništvu HEP-a. Vladanović je objasnio i da razdjelnik ne mjeri stvarnu potrošnju kao kalorimetar, već "registrira impulse nastale razlikom temperature između radijatora i prostorije".

Upozorio je i na promjene u obračunu. "Može se dogoditi da račun na prvi pogled izgleda manji, ali samo zato što će dio troškova biti prebačen na pričuvu", objasnio je, zaključivši da je jedan od najvećih problema nedostatak jasne komunikacije institucija prema građanima.

Sukob oko studije isplativosti i naknade

Krevzelj je odgovorio na kritike o studiji iz 2017. godine, tvrdeći da se ona u javnosti pogrešno interpretira. "Ono što je ključno razumjeti jest da ta studija nije analizirala energetsku učinkovitost razdjelnika, nego ekonomsku opravdanost ugradnje uređaja za individualno mjerenje potrošnje", rekao je.

Naglasio je i da obveza ugradnje nikada nije prestala postojati, već je "u jednom razdoblju bila stavljena po strani".

Profesor Džeba ostao je pri stavu da ugradnja u većini hrvatskih gradova nije ekonomski opravdana i kritizirao je nedostupnost novih analiza na koje se Ministarstvo poziva. Posebno je kritizirao izračun troškova. "Za mene je to skandalozno", ustvrdio je.

"Ako imate stan od 50 četvornih metara, on u pravilu ima oko tri radijatora, odnosno tri razdjelnika. Tri razdjelnika s ugradnjom koštaju približno 75 eura. Istodobno bi vlasnik takvog stana prema predloženom modelu godišnje plaćao oko 300 eura naknade. A da ne govorim na rok od 10 godina kada ta naknada iznosi 3000 eura. Ako se 3000 eura podijeli s 25 eura koliko košta jedan razdjelnik, vi biste mogli kupiti 120 razdjelnika. Mislim da je to san snova svakog trgovca razdjelnicima", zaključio je Džeba, upitavši Krevzelja jesu li analizu radili u korist trgovaca ili hrvatskih građana.

Krevzelj je odgovorio da naknada nije kazna, već poticaj. "Sredstva koja se prikupe kroz tu naknadu ostaju u zgradi i mogu se koristiti za ugradnju razdjelnika, ali i za druge mjere energetske učinkovitosti", rekao je. Pojasnio je da za stan od 50 kvadrata mjesečna naknada iznosi oko 30 eura.

Poruke građanima

Na kraju rasprave, sudionici su uputili poruke građanima. "Razdjelnicima se racionalizira potrošnja i radi pravedniji obračun potrošnje", poručio je Vladanović.

Džeba je preporučio zgradama da ne ugrađuju razdjelnike. "Platite tu naknadu za poticanje energetske učinkovitosti, odnosno kaznu, a onda će se vidjeti što će u međuvremenu napraviti Ustavni sud. Taj novac neće biti izgubljen", rekao je. Krevzelj je zaključio:

"Razdjelnici ne štede energiju, ali imaju ulogu u pravednijoj raspodjeli troškova. A ja vjerujem da je građanima u interesu osigurati sebi pravedniju raspodjelu troškova na računu", pozvavši građane da poštuju zakonske propise.