Foto: FAH, Index

POMALO je tužno slušati prekaljenog HDZ-ovog vojnika Ivana Šukera kada kaže: „Nikoga ne mogu staviti na rame i dovesti u Klub“. Vidjevši ga, čovjek bi rekao da može barem pet – šest saborskih zastupnika nositi, ne na ramenu, nego u ustima, a zapravo je u pitanju osjetljiva duša koju neposlušni parlamentarci vrte oko malog prsta obećavajući mu da će doći na sjednicu, a onda se skrivaju iza ugla pokazujući dugi nos. I umjesto da im podijeli par šamara Ivan se Šuker ispričava javnosti u njihovo ime.

Ivan Šuker, HDZ-ov je šef kluba zastupnika. Da je kojim slučajem tu funkciju dobio u britanskom parlamentu zvali bismo ga whip (bič). Zadaća biča je da prijetnjama, ulagivanjem ili nagradama osigurava da zastupnici glasaju u skladu sa stranačkim odlukama. I pojavljuju se u parlamentu kada treba. Ivan Šuker svoj zadatak jako loše radi, jer već tri tjedna za redom ne može osigurati niti da mu dovoljno zastupnika dođe petkom na sjednicu Sabora pa da, prije objeda od ispodprosječnog bakalara u saborskom restoranu, dignu ruke za zakone i odluke na dnevnom redu. Ivan Šuker jednostavno ne uspijeva osigurati parlamentarnu većinu u Saboru.

Toliko je neuspješan u svom poslu da nije sigurno ni da Vlada iza sebe uopće ima dovoljno zastupnika koji bi joj osigurali da i dalje vlada. Šukerova nesposobnost nagnala je Gordana Jandrokovića i Davorina Mlakara da podnesu ostavke na potpredsjednička mjesta u Klubu HDZ-a samo nekoliko sati nakon što je Domoljubna koalicija treći tjedan za redom pokazala nemoć. Gordan Jandroković i Davorin Mlakar nisu političari s kičmom, netko im je rekao da podnesu ostavke i da tako dodatno naruše Šukerov autoritet. Taj netko može biti ili Tomislav Karamarko, koji se već danima skriva od javnosti izbjegavajući neugodna pitanja o aferi Konzultantica, ili Milijan Brkić, koji strankom upravlja iz sjene. U okladi bi novac trebalo staviti na prvoga jer Karamarku bi u ovom trenutku dobro došlo da nekoga kazni i tako pokaže da je osim njega samoga još netko nesposoban održavati potporu Vladi u kojoj je prvi potpredsjednik. A želio bi biti premijer.

Orešković ne želi vidjeti krizu

Onaj za čijim mjestom Karamarko hlepi, Tihomir Orešković, ponaša se kao da parlamentarna kriza ne postoji. To je i razumljivo. Nije izborima ni došao do pozicije, pa mu se i ne čini nužnim nešto se posebno truditi oko podrške u parlamentu. „Riforme“ se, međutim, neće dogoditi same od sebe niti će u tome pomoći njegovo svakotjedno hvaljenje ministara da su obavili dobar posao. Za „riforme“ mu trebaju saborski zastupnici koji će glasovima promijeniti zakone. A njih nema. I umjesto da moli, prijeti, kumi ili preklinje zastupnike da dođu na posao, Orešković je otišao u Istru. Na sajam vina. I tamo nazdravljao s jednako nezainteresiranom predsjednicom Republike. U društvu s još nekoliko ministara izgledali su kao pijani svatovi koji još nisu shvatili da je mladoženja zadavio mladu nakon što ju je uhvatio u zahodu s kumom.

Ponašali su se kao da će već sljedećeg petka sve biti u redu i da će sve njihove reformske ideje dobiti potporu u Saboru i da će moći nazdraviti dobrom poslu. Možda će do petka i uspjeti prisiliti dovoljno zastupnika da dođu petkom na glasanje, međutim vladajuća većina je toliko tanka da se može svakog trenutka raspasti. Za zastupnike Mosta više ni njihove majke ne mogu reći na čijoj su strani, a malene strančice Domoljubne koalicije najčvršći su partner HDZ-a. Jer su svjesni da vjerojatno nikada više neće dobiti priliku sjesti u parlament pa im se baš nikako ne da na nove izbore. Tu su naravno i zastupnici koje je oko sebe okupio Milan Bandić. Oni poput svoga gazde neprestano pričaju o preslagivanju i novoj parlamentarnoj većini, a nisu u stanju ni vlastitu zastupnicu Sandru Perković dovući u Sabor. Ni jedan jedini dan u tjednu.

Država u rukama Sinčića

Slabost vladajućih osjetio je i Radimir Čačić. Čak i on, koji se jedva uvukao u Sabor, i koji je svoj glas bio spreman ponuditi bilo kome, više nije želio sudjelovati u ovoj farsi pa je pozvao na nove izbore. Na novim izborima Čačić si vjerojatno ne bi uspio osigurati mandat, ali i to je bolje od toga da cijela država ovisi o tome kako će se Vilibor Sinčić poigrati spravicom za registriranje zastupnika.

Dobro se vidjelo da on svoju malo palo, malo gasi, trgajući živce predsjedniku Sabora Željku Reineru koji je u nemoći za raspad vladajuće većine okrivio dugmad spravica za glasanje. Što bi rekli u „Maratoncima“ od vladajuće većine ostali su samo dugmići.