VANJA JURIĆ, odvjetnica koja se često bavi sudskim predmetima govora mržnje, gostovala je na N1 televiziji gdje je objasnila kako se govor mržnje pojavio u Hrvatskoj, koje posljedice ima za društvo te kako mu se možemo oduprijeti.

Na počeku je rekla da govor mržnje kao pojava ne stoji u temelju radikalizacije u društvu.

"Mislim da se puno više mora voditi računa o tome da je govor mržnje posljedica, a ne uzrok. To je posljedica generalne društvene klime, frustracija koje su se godinama nakupljale, vjerojatno i siromaštva, nedovoljnog obrazovanja itd.", kazala je Jurić.

"Treba krenuti od neke početne točke"

Smatra da govor mržnje treba biti reguliran zakonom.

"Naravno. Treba li ustrajati da se regulativa poboljša ako je moguće? Naravno da treba. Ali treba krenuti od neke početne točke, od toga da je to posljedica društvene klime koja traje već dugo vremena, rekla bih, a sad je dodatno pojačana krizom i pandemijom, a paralelno s tim trebalo bi razgovarati o zakonima. Zakoni i dodatno zakonsko reguliranje ne mogu i ne smiju biti jedino sredstvo u toj borbi", rekla je Jurić na N1.

Otkrila je koliko je teško dokazati govor mržnje u sudskom postupku.

"Govor mržnje se u različitim zakonima regulira u različitim oblicima. Kad govorimo o govoru mržnje u kaznenom zakonodavstvu, on se može podvući kao kazneno djelo poticanja na nasilje i mržnju. Prema mom iskustvu, prema nekim predmetima u kojma sam sudjelovala, to je u ovom trenutku izuzetno teško jer da bi se dokazalo da nešto stvarno predstavlja poziv na nasilje i mržnju mora se dokazati izravna namjera počinitelja. U predmetu o kojem imam izravnih saznanja radilo se o vrlo teškom mrzilačkom govoru usmjerenom prema jednom novinaru, Državno odvjetništvo nije pokrenulo postupak zato što je utvrdilo da takav govor, iako je imao elemente govora mržnje, u tom konkretnom slučaju nije bio iznesen s namjerom, nego je bio iznesen u afektu, pod utjecajem alkohola, počinitelj nije imao namjeru", dala je Jurić primjer iz prakse.

"Sloboda medija i izražavanja zaštićeni su Ustavom. Govor mržnje nije obuhvaćen slobodom izražavanja, ne postoji niti jedan hrvatski niti međunarodni akt koji bi ga vodio pod slobodom govora", istaknula je pa dodala:

"Govor mržnje može imati izrazite posljedice po slobodu izražavanja."

Odgovornost politike je velika

O tome koliko je za radikalizaciju odgovorna politika u smislu razine javnog diskursa, Jurić kaže:

"Ja bih rekla da je jako odgovorna, bez ikakve dileme. Najmanje 10 godina imamo to da se s političke razine i iz političkih razloga potiču podjele u društvu, a kad se dese situacije kao u posljednje vrijeme, onda se čudimo odakle govor mržnje, odakle radikalizacija u društvu."

Istaknula je da su političari ti koji bi morali primjerom pokazati koja je to razina produktivne komunikacije te da bismo time postigli puno više nego zakonima.

Za građanski odgoj kazala je da je jedini ispravan put, u prvom redu kako bi se senzibiliziralo mlade ljude.

"Kao što sam rekla da govor mržnje nije uzrok nego posljedica, tako je i pitanje obrazovanja kako i čemu djecu učiti, uključivosti, toleranciji i svim pitanjima koja su važna za produktivnu i korisnu javnu komunikaciju. Ljude treba poticati da sudjeluju u raspravama o svim važnim javnim temama, ali se mora znati kako se to radi i mislim da je obrazovanje jako ispravan odgovor, pored svih drugih sredstava koja se moraju koristiti", zaključila je Jurić.