MOJA kolegica Romana Matanovac Vučković u jednoj je dnevnoj novini objavila tekst kojim želi „smiriti“ sve koji su za budućnost interneta zabrinuti zbog cenzorske Direktive o autorskim pravima, koja je danas izglasana u Europskom parlamentu. Uvijek je zanimljivo kada one čija su prava ugrožena umiruje upravo osoba koja podržava propis od kojeg oni strahuju. Čim nekoga morate uvjeravati da vas se ne treba bojati, znate da ste na krivoj strani. Ako nema razloga za brigu, zašto trošiti vrijeme na objašnjavanje svima nama koji smo zabrinuti?

Ako je ta Direktiva tako dobra, pričekajmo da stupi na snagu pa ćemo to već sami uvidjeti. Profesorica Matanovac Vučković se tako svojski trudi jer zna da Direktivu izvan europskih institucija i interesnih krugova nitko ne podržava pa je bilo pitanje hoće li uopće stupiti na snagu. I nije problem što kolegica ima svoj stav; problem je što stav koji nije utemeljen ni na jednoj znanstvenoj činjenici iznosi s pozicije profesora Pravnog fakulteta.

Potrebno je uvodno izreći blasfemičnu tvrdnju koja međutim je utemeljena na znanstvenim činjenicama - sustav autorskih prava je pokvaren. A pokvaren je jer se pod egidom sintagme „autorska prava“ umjesto prava autora propagiraju interesi onih koji preko leđa autora najviše zarađuju - izdavačkih kuća i društava za kolektivno ostvarivanje prava.

Autorska prava ne štite autore i upravo taj paradoks je razlog zašto niste čuli da se za Direktivu o autorskim pravima zalaže neki poznati pisac ili glazbenik. A znate tko se protivi Direktivi jer smatra da ugrožava internet? Protivi joj se čovjek koji je internet izmislio, Sir Tim Berners-Lee. Protivi joj se i 57 europskih nevladinih organizacija, skupina 169 europskih akademika, Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a i mnogi drugi. A protivi joj se i naš Alan Đurić, i to je možda najvažnije od svega.

Zašto je to što se Alan Đurić protivi Direktivi neizmjerno važno?

Zato jer je Alan Đurić koautor jedne od najboljih i najpouzdanijih aplikacija za sigurno dopisivanje, Wire. I zato jer gospodin Đurić redovito istupa protiv Googlea i Facebooka kad su u pitanju narušavanje privatnosti i zlouporaba osobnih podataka, ali je unatoč tome po ovom pitanju na njihovoj strani. Upravo je uključenost Googlea i Facebooka u ovu diskusiju glavni lajtmotiv u pokušajima diskreditacije protivnika Direktive (koje je Europska komisija otvoreno nazvala „bagrom“).

Velike zločeste kompanije koje koriste vaše podatke se Direktivi protive, dakle ona je sigurno dobra. To što su nam Google i Facebook uistinu neprijatelji u pogledu privatnosti, ne znači da su istovremeno neprijatelji kad je posrijedi sloboda izražavanja. Upravo suprotno, u ovom sukobu su oni na pravoj strani. Oni zahtijevaju da na njihove platforme i dalje imate pravo staviti štogod želite, uključujući film u kojem na Googleovom YouTubeu objašnjavate da nas Google sve špijunira. Takvih filmića je na YouTubeu stotine. Na Facebooku ćete pak pronaći nebrojeno mnogo memeova koji ismijavaju Marka Zuckerberga. I to je u redu.

Ono što se ovom Direktivom traži je da se na internetu bez prethodne provjere ne može objaviti ništa. U riječi „prethodno“ krije se razlika između cenzure i zakonite kontrole. Cenzura mahnito sprječava da se nešto uopće dogodi, a kontrolom se zakonitost sadržaja provjerava hladne glave. Direktiva će vam uskratiti pravo na svaki sadržaj koji nije prethodno odobren. A odobravanje će vršiti filteri. Filteri slični onima koje Facebook već upotrebljava i koji nisu uspjeli prepoznati da je izravni prijenos krvavog pohoda novozelandskog terorista nešto što bi trebalo zaustaviti...

"Prvo su došli po internet"

Kad sumnjate u ono što vam govore, najjednostavnije je pokušati provjeriti „činjenice“ koje vam serviraju. Navodi se tako u citiranom osvrtu da se Direktiva neće odnositi na Wikipediju. Onda upalite svoj internet pretraživač pa - dok još smijete - proguglate „Wikipedia + Copyright directive“ i prvi rezultat koji dobijete bude vijest da je Wikipedia u više država članica Europske unije zamračila svoj sadržaj u znak protesta protiv Direktive o autorskim pravima. Jednako kao što uvjeravaju Wikipediju da će sve biti u redu, tako uvjeravaju i nas. I jednako kao što Wikipedia zna da to nije tako, negdje duboko u sebi to znamo i mi. Nismo prvi koje su netom prije nego su im pogažena prava uvjeravali da je to zapravo za opće dobro. Parafrazirajući pjesmu Martina Niemöllera - prvo su došli po internet...

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr.

**Autor teksta je zagrebački odvjetnik koji se, između ostalog, bavi problematikom slobode i privatnosti na internetu