"OČITO je da se stvari uslijed istupa gospođe Mehinović već mijenjaju, počev od Hanfe koja je provela nadzor nad obračunom kamatnih stopa u leasingu i donijela rješenje o otklanjanju njihovih nezakonitosti i nepravilnosti.

Gospođa Mehinović postupila je vrlo hrabro i savjesno, a sada je na samim korisnicima leasinga i sudovima da se pokrenu i realiziraju prava koja im pripadaju", istaknuo je odvjetnik Igor Metelko u razgovoru za Index komentirajući ispovijest Sanje Mehinović, bivša direktorice RBA Leasinga koja je u detalje ispričala sve o prevari više desetaka tisuća klijenata koji su plaćali neosnovano visoku ratu na leasing kredite.

>> Ekskluzivna ispovijest bankarice: Kako su banke tisućama Hrvata ukrale 700 mil. kn

Zahvaljujući prijavi Mehinović regulator je utvrdio kako su leasing kuće, mahom u vlasništvu banaka, suprotno potpisanom ugovoru i potpuno neosnovano povećavale rate otplate za korisnike leasinga. Prevara je utvrđena u razdoblju od 2008. do 2020. godine, teška je 700 milijuna, a prevareno je oko 50 tisuća klijenata. Mehinović je isto tako otkrila kako je njena kuća dijelila klijente na glupe i pametne, odnosno na one koji bi mogli otkriti prevaru, pa su im zaračunavali prave rate, te glupe, koji su na kraju bili oštećeni.

Krivo je tumačenje, nema zastare

"Svako otkrivanje nezakonitosti, a posebice ovakvo koje se tiče desetaka tisuća ljudi i snažno odjekuje u javnosti, unaprjeđuje društvo i sustav, šaljući poruku da ipak postoje zakoni, načela ugovornih odnosa i morala, te ljudi koji su spremni ukazati na iste i inzistirati na njihovoj primjeni", ističe Metelko u razgovoru za Index.

Odvjetnik Metelko zastupa klijente koji su tužili banke, a većinom se bavio slučajem Franak.

Pitali smo ga kako je moguće da je utvrđena prevara leasing društava od 700 milijuna kuna, a da Leasing društva imaju obvezu vratiti tek malo više od 20 milijuna kuna, odnosno da je sve u zastari?

"Tumačenje da su leasing kuće u obvezi vratiti tek 20-ak milijuna kuna posljedica je pogrešnog tumačenja općeg zastarnog roka temeljem kojeg bi korisnici leasinga imali pravo na povrat preplaćenih iznosa samo unatrag zadnjih pet godina, umjesto za cijeli sporni period, počev od 2008. Nije sporno trajanje navedenog roka, već kada počinje njegov tijek", objašnjava Metelko dodajući da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH 30.1.2020. zauzeto novo pravno shvaćanje tako da je odlučeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (ili pojedine odredbe), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

"Pravo potražite na sudu"

"Prevedeno na predmetne slučajeve leasinga, zastara za sve preplaćene mjesečne rate, neovisno o tome od kada datiraju, ne samo da nije nastupila nego još nije počela niti teći. Upravo suprotno, počinje teći tek kada se u svakom pojedinom sudskom postupku putem sudske odluke utvrdi ništetnost sporne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi", ističe Metelko.

Kako je dodao, s obzirom na sada već zauzeto stajalište leasing društva da korisnici imaju pravo na restituciju preplaćenih kamata samo unatrag zadnjih pet godina, korisnici koji imaju namjeru tražiti kompletne iznose preplate za cijelo vrijeme trajanja leasinga, a radi se o nemjerljivo većim iznosima od onih kojima špekuliraju leasing društva jer se na iste još obračunavaju i zakonske zatezne kamate, morat će ostvarenje svojih prava potražiti na sudu.

Nema ni zastare

"Da bi došlo do primjene gore navedenog stajališta Vrhovnog suda RH, odnosno da zastara teče od dana kada je putem sudske presude pravomoćno utvrđena ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope, korisnici moraju putem tužbe postaviti takav tužbeni zahtjev te tako, putem presude kojom se utvrđuje ništetnost takve odredbe, omogućiti sebi puni povrat svih preplaćenih iznosa, bez opasnosti zastarijevanja", ističe Metelko u razgovoru za Index dodajući da je takva sudska praksa već poznata i ide u prilog korisnicima u slučajevima kunskih i eurokredita s bankama u kojima su banke sebi ugovorom nezakonito pridržale pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu a da korisnika kredita nisu upoznale s parametrima, kriterijima i razdobljima izmjene, niti je korisnik mogao utjecati na takve jednostrane odluke banke.

"Predviđam identičnu sudsku praksu i u odnosu na leasing društva jer se radi o jednakoj, nezakonitoj ugovornoj odredbi o jednostranoj izmjeni i povisivanju fiksnog dijela kamatne stope, što za korisnika predstavlja netransparentnu, neodređenu, neodredivu i posljedično ništetnu obvezu", kaže Metelko dodajući na kraju da je opće poznat slučaj Franak, gdje su utvrđene nezakonitosti u valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji je u konačnici prisililo kreditore da ubuduće transparentnije ugovaraju prava i obveze stranaka, izmjenjuju i dorađuju svoje šprance ugovora.

"Isto očekujem i u slučaju leasing društva i njihovih budućih ugovora i postupanja prilikom pregovaranja i ugovaranja leasinga", zaključuje odvjetnik Metelko.