USTAVNI sud Republike Hrvatske jednoglasno je ukinuo više ključnih odredbi Zakona o osobnoj asistenciji, ocijenivši ih diskriminatornima i nespojivima s Ustavom. Postupak su pokrenuli Udruga Sjena te deseci obitelji osoba s invaliditetom i djece s teškoćama, koji su mjesecima upozoravali da zakon u praksi isključuje najranjivije skupine.

Riječ je o odluci donesenoj nakon dva prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom, a Sud ju je obrazložio na 82 stranice.

Ukinuta zabrana osobne asistencije ako roditelj ima status njegovatelja

Ustavni sud ukinuo je odredbe prema kojima osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama nisu imale pravo na osobnog asistenta ako njihov roditelj ima status roditelja njegovatelja. Sud je ocijenio da se time osobna asistencija pogrešno tretira kao zamjena za roditeljsku skrb, umjesto kao pravo osobe s invaliditetom na samostalnost, uključenost i dostojanstvo. To je bila jedna od ključnih točaka na koje je Udruga Sjena upozoravala od donošenja zakona.

Djeca koja se ne školuju više se ne isključuju automatski

Ukinute su i odredbe prema kojima djeca mlađa od 18 godina koja se ne školuju nemaju pravo na osobnog asistenta. Sud je naveo da pravo na osobnu asistenciju ne može ovisiti o školskom statusu, nego o stvarnim potrebama djeteta i razini invaliditeta.

Ukida se maksimalni limit sati asistencije

Ustavni sud ukinuo je i ograničenje prema kojem osobna asistencija može trajati najviše 352 sata mjesečno. Sud je zaključio da fiksni maksimalni broj sati ne uzima u obzir osobe s najtežim oblicima invaliditeta, kojima takva satnica nije dostatna za osnovno funkcioniranje.

Prema odluci Suda, broj sati osobne asistencije mora se određivati prema stvarnim i individualnim potrebama korisnika, a ne prema unaprijed postavljenim administrativnim granicama.

Dio odredbi prestaje važiti odmah

Ustavni sud u odluci je bio jednoglasan, a u obrazloženju se pozvao na načela ljudskog dostojanstva, jednakosti, zabrane diskriminacije i posebne zaštite osoba s invaliditetom. Sud je naveo da zakon u osporenim dijelovima nije u skladu s Ustavom ni s međunarodnim obvezama Hrvatske, uključujući Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

Dio odredbi prestaje važiti odmah, dok će odredbe koje se odnose na uvjete za pružatelje osobne asistencije prestati vrijediti godinu dana nakon objave odluke u Narodnim novinama, kako bi se zakonodavcu ostavilo vrijeme za izmjene.

Uloga Udruge Sjena

Udruga Sjena mjesecima je upozoravala da Zakon o osobnoj asistenciji, koji je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike predstavljalo kao "epohalni iskorak", u praksi dovodi do isključivanja djece s teškoćama i osoba s invaliditetom iz sustava potpore.

Udruga se zbog zakona obraćala i Ujedinjenim narodima i Europskoj komisiji, upozoravajući na kršenje prava djece s teškoćama i diskriminaciju temeljem invaliditeta. Odlukom Ustavnog suda potvrđena je većina njihovih ključnih prigovora.

Ustavni sud time je zakonodavcu jasno poručio da pravo na osobnu asistenciju nije socijalna povlastica, nego temeljno pravo koje mora biti uređeno tako da odgovara stvarnim potrebama osoba s invaliditetom.