ZAŠTO je ukrajinski predsjednik Zelenski, moglo bi se reći reda radi, zahvalio za najavu isporuka Bradleyja, Mardera i AMX-10RC te istovremeno istaknuo da "nema racionalnog razloga zbog kojeg Zapad još nije poslao tenkove"? Kijev očigledno nije oduševljen ovom turom pomoći. Evo i zašto.

Američki Bradley i njemački Marder pripadaju skupini borbenih vozila pješaštva (BVP). To su oklopni transporteri na gusjenicama kojima je dodana kupola s naoružanjem. Oklopni transporteri (OT) razvijeni su krajem pedesetih godina prošlog stoljeća da pješaštvo ne bi trebalo trčati za tenkovima po bojištu ili se voziti na njima (i jedno i drugo je krajnje opasno). Najpoznatiji OT je američki M113, a bivša je Jugoslavija proizvodila M-60. S obzirom na namjenu, svi su OT-i bili naoružani ručno upravljivim mitraljezom, obično većeg kalibra. 

>> Njemačka i SAD šalju Ukrajini oklopna vozila

Njemačka vojska je još krajem pedesetih zaključila da bi se na oklopni transporter mogla postaviti kupola s topom malog kalibra i tako dobiti puno naprednije vozilo. Razvoj Mardera započeo je u siječnju 1960., a u operativnu uporabu uveden je 1971. i time je postao prvi BVP neke NATO članice. 

Ugledavši se na njemačka iskustva s Marderima, američka vojska je odlučila razviti svoj BVP. Tako je nastao Bradley, a prvi su serijski primjerci isporučeni 1981., stoga ne čudi da je skoro po svim odlikama Bradley napredniji i bolji od Mardera.

Ukrajinci nisu zadovoljni jer to nisu tenkovi

Ukrajinsko nezadovoljstvo najavama isporuka Bradleya (dobit će 50 primjeraka) i Mardera ne izvire iz kvalitete ili nekvalitete vozila, već iz činjenice da BVP-i nisu tenkovi. Njihova osnovna namjena je da prate tenkove na bojištu pa im je najbolja odlika pokretljivost. Kuda prođu tenkovi Abrams i Leopard 2, proći će i Bradleyi i Marderi.

Tenkovi su nositelji borbenog djelovanja, a BVP-i su samo pomoćna vozila kojima se prevoze pješački desanti. Tako u Bradley M2, uz zapovjednika, onoga koji cilja i vozača, stane sedam vojnika. U Marderu, uz tročlanu posadu, ima mjesta za šest vojnika.

Najveći nedostatak svih BVP-a, pa tako i Bradleya i Mardera, jest nedostatna razina oklopne zaštite. Ona je vrlo niska i zapravo ne štiti ni od jednog suvremenijeg protuoklopnog oružja. I dok je masa Abramsa i Leoparda 2 A7 veća od 60 tona, masa Bradleya i Mardera je tek nešto veća od 30 tona.

Upravo tolika je i razlika u razini oklopne zaštite jer oklop podrazumijeva masu. A kako je sve protuoklopno oružje razvijeno s ciljem da uništava tenkove, vjerojatnost uništenja BVP-a takvim oružjem je skoro 100%-tna.

Oklopna vozila imaju slabiju vatrenu moć od tenkova

I Bradley i Marder naoružani su topovima malog kalibra (25 i 20 milimetara), koji su dostatni za pružanje paljbene potpore pješaštvu na maloj udaljenosti i namijenjeni su neutralizaciji mekanih ciljeva. Za tvrde ciljeve koriste se topovi od 120 ili 125 mm na tenkovima, stoga su najbolji dio naoružanja oba vozila protuoklopni vođeni projektili.

Bradleyi su naoružani sustavom BGM-71 TOW, a Marderi sustavom MILAN. TOW je razvijen još davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, no od tada je neprestance moderniziran. Najnoviji projektil BMG-71F napada tenkove iz gornje polusfere i bez problema uništava i najmodernije ruske T-90M. Sustav MILAN nije toliko napredan, ali i on ima projektil MILAN ER koji teoretski može uništiti sve operativne ruske tenkove, uključujući i T-90M.

Zbog svega ovog ne čudi da Ukrajinci nisu odveć oduševljeni ni Bradleyima ni Marderima. Bez suvremenih tenkova kojima bi djelovali oba vozila su više iskoristiva za defanzivne operacije. Oni su poput ukopanih, ali ipak pokretnih bunkera.

Poslati ih u juriš protiv ruskih vojnika koji su naoružani protuoklopnim sustavima Metis i Kornet ili najnovijim ručnim lanserima RPG-30, a bez tenkova koji bi na sebe privlačili neprijateljsku paljbu, značilo bi poprilično sigurno uništenje. Ukrajinci i ovako imaju dovoljno BVP-a BMP-1/2/3. 

Sasvim je drugo pitanje bi li Abramsi i Leopardi 2 zaista donijeli prevlast na bojištu. Najvjerojatnije ne bi, ali Ukrajinci to žele potvrditi i u praksi.

AMX-10RC

Ukrajinski generali zasigurno su puno zadovoljniji francuskom donacijom izvidničkih vozila na kotačima AMX-10RC.

AMX-10RC je vrlo specifično vozilo koje može biti vrlo iskoristivo. Iako izvidničko, naoružano je vrlo dobrim topom od 105 mm koji može ispaljivati sve vrste standardnih NATO granata tog kalibra. Zbog toga može uništavati ruske tenkove sve do udaljenosti od 2000 metara.

U ukrajinskim uvjetima više i nije potrebno. Povrh toga, opremljeni su odličnim sustavom za upravljane paljbe COTAC-om, koji ima i termovizijsku kameru. A to znači mogućnost djelovanja noću i u složenim vremenskim uvjetima (magla, mećava itd.). Ako ga ukrajinske posade budu ispravno rabile, AMX-10RC bi mogao postati noćna mora za ruske tenkiste.

Tim prije jer ima odličnu pokretljivost, naročito za vozilo na kotačima. Osnovna masa mu je samo 15.880 kg. Borbena masa poboljšanog AMX-10RCR je 17 tona, iako se dodavanjem oklopa može povećati sve do 22 tone. Iako na šest kotača, AMX-10RC, prije svega zbog male mase, ima pokretljivost kao borbeno vozilo na gusjenicama. Povrh toga ima amfibijske odlike te brzinu plovidbe od 7.2 km/h. Na prvu se ne čini puno, no za rijeku širine korita pedesetak metara to je više nego dovoljno.

Mala masa znači i vrlo slabu razinu oklopne zaštite. Međutim, osnovna namjena AMX-10RC je izviđanje, a ne vođenje borbe iako će ga Ukrajinci, prije svega zbog topa od 105 mm, koristiti i za to. Velika brzina kretanja po dobrim cestama (maksimalna je 85 km/h) omogućava mu da u kratko vrijeme prijeđe stotine kilometara te se pojavi na dijelu bojišta gdje ga neprijatelj ne očekuje.

AMX-10RC nije tenk, ali je trenutno najbliže suvremenom zapadnom tenku što su Ukrajinci dobili.