U PUSTINJSKOM kampu na sjeveroistoku Sirije, gdje deseci tisuća supruga i djece boraca Islamske države čame već mjesecima dok se svijet dogovara što s njima, simpatizerke ove terorističke organizacije redovito pale šatore žena koje smatraju nevjernicama.

U kampu često izbijaju sukobi u kojima se koriste noževi, čekići, pa čak i vatreno oružje koje je, unatoč kontrolama, prošvercano u kamp. A radikalne islamistkinje napadaju i čuvare, koji dolaze iz redova pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga.

U dva navrata u lipnju i srpnju su izbole kurdske čuvare koji su ih vodili, zbog čega su svi stanovnici bili zatvoreni u svoje šatore, piše New York Times.

Gotovo sve žene u kampu nose nikab, crnu opravu koja prekriva tijelo, glavu i cijelo lice osim očiju, a koji je prema radikalnom islamističkom tumačenju kakvo ISIS promiče obavezno za muslimanke. Neke od žena, međutim, nose nikab jer i dalje slijede ideologiju ove poražene terorističke organizacije, a neke zato što se boje zamjeriti ovima prvima.

Užasni uvjeti doprinose radikalizaciji

Osim ekstremizma i nasilja, drugi gorući problem u ovom golemom izbjegličkom kampu su užasni uvjeti. Voda je često kontaminirana, zahoda je premalo za toliki broj ljudi, zdravstvena skrb ograničena, a između čuvara i izbjeglica vladaju napetosti.

U šatorima je ledeno zimi i užasno vruće ljeti, voda je velikim dijelom kontaminirana Escherichijom coli, a medicinska skrb je ograničena na dvije male klinike koje ne rade noću. Sve više djece umire od izlječivih bolesti i neuhranjenosti - 306 ove godine. Posebno su teški uvjeti u tzv. aneksu, gdje su smještene žene i djeca koji nisu iz Sirije ni Iraka. 

Ogorčenost koju to izaziva među populacijom kampa pomaže ponovnoj radikalizaciji. Prema nedavnom izvještaju Pentagona, ISIS se regrupira diljem Iraka i Sirije i širi svoju ideologiju "bez prepreka" u ovom kampu.

Kaos u kampu zasigurno je izazvan i nekontroliranim povećanjem njegove populacije: od manje od 10 tisuća na kraju prošle godine do 72 tisuće nakon što je ISIS poražen u ožujku. Od toga je nekih 50 tisuća djece.

Nemoguće je znati koliko žena u kampu i dalje vjeruje u ISIS, a mnoge su ga se javno odrekle. Ali tvrdoglava jezgra sljedbenica i dalje prijeti, zastrašuje i povremeno napada ostale izbjeglice, upozoravaju humanitarni radnici i istraživači koji su bili u kampu. 

Nisu u zatvoru, ali žene i djeca ISIS-ovaca nemaju kamo

"Živjeti u uvjetima koji su teški i biti okružen ljudima koji su izuzetno radikalni - pomaže li to deradikalizaciji? Ovo je mjesto koje može radikalizirati nekoga, ali sigurno ne pomaže ičijoj deradikalizaciji", komentira Elizabeth Tsurkov iz Foruma za regionalno razmišljanje, koja se bavi Irakom i Sirijom i koja je i sama u dva navrata posjetila kamp.

Washington Post također piše o kritičnoj situaciji u ovom kampu, spominjući očito ubojstvo mlade djevojke iz Azerbejdžana koja se zamjerila ISIS-ovim ekstremistkinjama u kampu. Razlog? Nije više htjela nositi nikab. Trudna žena iz Indonezije također je ubijena nakon što je razgovarala sa zapadnim novinarima.

A jedna je žena ISIS-ovca pobjegla iz bolnice u koju je odvedena, zajedno s djetetom, uz pomoć nepoznatog motociklista koji ju je čekao.

Iako se tehnički ne radi o zatvoru, rijetko tko može zaista otići iz ovog kampa. Iračankama prijeti zatvor ako se vrate u Irak, koji je već pogubio niz optuženih pripadnika ISIS-a u kratkim i, prema mnogima, montiranim suđenjima. Sirijke uglavnom ni nemaju domove u koje se mogu vratiti, a odlaskom na teritorij pod kontrolom režima također im prijeti zatvor i smrt.

Tu je i desetak tisuća stranih državljanki i njihove djece, iz nekih pedesetak zemalja osim Iraka, koje njihove vlade uglavnom ne žele primiti natrag. Kurdske vlasti koje upravljaju kampom već mjesecima mole te zemlje da prime natrag svoje državljane i upozoravaju da ih neće moći držati vječno u kampu u pustinji.

A tu je i opasnost da, u slučaju novih sukoba, bilo s Turskom ili s režimom Bašara al-Asada, ISIS-ovci (i ISIS-ovke) organiziraju masovni bijeg. 

Strane zemlje uglavnom ne žele primiti svoje državljane natrag

Zasad su samo Kazahstan, Uzbekistan i Tadžikistan prihvatili svoje državljane, ali to bi uskoro trebala učiniti i Bosna i Hercegovina. Jedina iznimka su malena djeca koju su vlade zapadnih država u nekoliko navrata pristale primiti.

"One su u ničijoj zemlji. One su u limbu. Zaglavljene su u pustinji u kampu koji nije opremljen za njihove potrebe, s djecom koja su odrasla u najgorim mogućim uvjetima, samo da bi došle na mjesto koje je, ako je to uopće moguće, još gore", komentira Sara Kayyali, istraživačica za Siriju u Human Rights Watchu, koja je posjetila kamp ove godine.

Ženama ISIS-ovaca još veću frustraciju izaziva to što ne znaju gdje su im muževi. Kurdske vlasti su im prvo rekle da će ih ponovo povezati ili da će im omogućiti kontakt s njima, ali to se uglavnom nije dogodilo, prvenstveno zbog sigurnosnog rizika. 

Šire glasine i ISIS-ovu propagandu

Druga istraživačica, Darren Khalifa iz International Crisis Group, priznaje da je rastrgana između "želje da ih vidi kao ljude i izbjeglice" i shvaćanja da su neke od tih žena "vrlo ideološki nastrojene i da je atmosfera vrlo zrela za indoktrinaciju male djece i žena koje naprosto ne znaju što će im se dogoditi". 

Žene iz kampa komuniciraju u grupnim chatovima na mobilnoj aplikaciji Telegram, gdje često šire ničim potkrijepljene glasine da kurdski čuvari otimaju djecu i prisiljavaju ih da postanu njihovi vojnici. Tu su i glasine da Kurdi siluju, ubijaju, pa čak i da vade i prodaju organe stanovnika kampa. U isto vrijeme, razmjenjuju ISIS-ovu propagandu, uključujući jezive snimke odrubljivanja glava, upute za izradu bombi i prisege da će obnoviti tzv. kalifat.

I američko ministarstvo obrane upozorilo je u izvještaju prošlog mjeseca da SDF može pružiti samo "minimalnu sigurnost" u kampu i da se ISIS-ova ideologija širi "nekontrolirano":

"To je krug nasilja. ISIS je počinio zvjerstva protiv cijelog svijeta. Političari se ne žele baviti ni s kim tko je povezan s ISIS-om. Onda ih se ponovo radikalizira lošim tretmanom i vrate se onome što znaju", zaključuje Kayyali.