Foto:Josipa Uzelac

PRIJE punih 30 godina KBC Sestre milosrdnice dobile su Kliniku za neurokirurgiju koja je danas među najpoznatijima u regiji.

Danas imaju najsofisticiraniju medicinsku opremu, rade najmanje invazivne operacije i čine ono što je nekad bilo nemoguće - operiraju tumore koji su se prije smatrali inoperabilnim, odnosno nisu se mogli operirati.

Index je prije godinu dana sudjelovao na jednoj od operacija koja se izvodila u njihovoj neurokirurškoj sali i uvjerili smo se u vrhunsku opremu, a danas smo bili na svečanom obilježavanju 30. godišnjice postojanja ove Klinike.

Godišnje izveo do 1400 operacija

Kako je sve krenulo Indexu je otkrio profesor Lucijan Negovetić, neurokirurg koji je prije 30 godina osnovao ovu Kliniku za neurokirurgiju.

U KBC Sestre milosrdnice stigao je s Instituta za tumore.

"Vinogradska bolnica je osjetila da joj treba neurokirurgija, a ja sam bio prvi liječnik koji je završio specijalizaciju iz neurokirurgije te sam tako pokrenuo Kliniku. Sa mnom je iz Instituta stigao i Velimir Lupret i kad smo ušli u zgradu za kirurgiju vidjeli smo koliko je mala, imala je svega 450 kvadrata i u njoj su se odvijale sve operacije.

Uvjeti su bili dosta skučeni, no započeli smo s operacijama. Radili smo i po 24 sata dnevno, vrlo naporno. Godišnje smo obavili do 1400 operacija i došli u sam vrh neurokirurgije", započeo je svoju priču za Index poznati hrvatski neurokirurg Negovetić.

Nakon nekog vremena osjetili su, tvrdi, potrebu za proširenjem kapaciteta Klinike s obzirom na broj operacija koje su izvodili.

Novaca za Kliniku nije bilo, ali se snašao

Tadašnji ravnatelj Vinogradske, a današnji predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić dao im je kaže, dozvolu za izgradnju nove zgrade u kojoj bi se Klinika smjestila, no problem je bio u novcu.

"Bolnica nije imala novaca za takvu investiciju. Tad sam sa svima počeo skupljati donacije kako ni sagradili ovu zgradu u kojoj je danas smještena Klinika", rekao je profesor Negovetić.

Za prikupljanje sredstava bile su im kaže, potrebne dvije godine tijekom ojih se snalazio kako je znao i mogao.

"Donirali su nam naši pacijenti, ljudi koje smo poznavali. Od čovjeka kojeg sam poznavao, a koji je imao svoju ciglanu dobili smo svu potrebnu ciglu za gradnju zgrade.

Kad bi nam malo zapelo, bolnica bi uskočila s nekim sredstvima, no uspjeli smo je sagraditi. Odnosno za vrijeme mog rada sagradili smo zgradu, no nismo je još opremili.

U međuvremenu sam otišao u mirovinu pa je došao Krešimir Rotim koji je postao novi šef Klinike i on je dalje nastavio s opremanjem Klinike i završetkom ostalih radova", rekao je umirovljeni profesor.

U Klinici je proveo 19 godina, a danas kad gleda tu istu Kliniku kaže kako je ona u tehnici i opremi itekako napredovala.

"Nisam imao ni WC ni tuš, radio sam po 24 sata dnevno"

"Danas je to međunarodno poznata Klinika i drago mi je što smo je osnovali i sretan sam što nakon 30 godina vidim rezultate našeg rada", kazao je profesor Negovetić dodajući kako mu ništa nije bilo teško.

"Nisam imao ni WC, ni tuš, ni vodu u svojoj sobi od 10 kvadrata. Zapravo nisam imao nikakve uvjete kakve imaju današnji liječnici. Radio sam 24 sata dnevno bez da sam primijetio.

Svi smo željeli uspjeti. Bilo je puno smijeha i humora i to nam je pomoglo u poslu. Bili smo zadovoljni.

Funkcionirali smo kao velika obitelj. Zato je bilo tako dobro", rekao nam je liječnik koji je bio pionir laserske operacije.

Prvi je u Hrvatskoj 1988. godine obavio operaciju mozga pomoću lasera.

"Uveli smo upotrebu lasera u neurokirurgiju. Imali smo radionice s laserom i pozvali smo strane goste iz Amerike i Austrije da nas poduče tim operacijama. Puno je znanstvenika dolazilo još tad kod nas na Kliniku.

A što se tiče današnjeg stanja na Klinici jako sam zadovoljan rezultatima koje postižu. Ekipa koja danas radi je odlična, a najveći dio te ekipe su bilo moji đaci", rekao nam je za kraj profesor Negovetić.