Osoba tjedna: Vojko Obersnel - Izborna pat pozicija koja više odgovara HDZ-u

STJECAJEM okolnosti, glavni lik ove redovne rubrike ispade - neznani junak. Navodno čudo hrvatske demokracije da se građanima omogući da neposredno izaberu tko će naredne četiri godine biti na čelu gradova, općina i županija, nije se baš poklopilo s njihovim prevelikim oduševljenjem da to učine već u prvom krugu.

U pretežnom dijelu najvećih gradova, ali i u mnogo drugih slučajeva, oni su odluku ostavili za drugi izborni krug. A tada se ponovno vraćaju u igru političke stranke, koje mogu iskreirati križaljke vlasti ne baš kao dosad, ali ni jako daleko od toga. Jedini veliki grad u kojemu su birači već sada donijeli konačnu odluku je Rijeka, međutim ne bismo rekli da zbog toga treba pretjerano žaliti.

Da budem iskren, za osobu tjedna izabrao sam Vojka Obersnela naprosto zato što je čovjek premoćno pobijedio svoje konkurente, a ne zato što bih nešto slavio novi način izbora lokalnih čelnika. Ne radi se, naravno, o tome da bih preferirao onaj stari način, gdje su birači često, prečesto glasali za jedno, a onda se to u stranačkim kuhinjama izdinstalo u nešto sasvim drugo.

Ali sada kada njihov glas puno više utječe na krajnji rezultat, puno je i veća opasnost da se čelni ljudi lokalnih hijerarhija izrode u lokalne velmože (Kerum je već najavio da Splitu ne trebaju novi trgovački centri, što je lokalni pandan Todorićevoj kulmerovskoj izjavi da Hrvatskoj ne trebaju više od dva trgovačka lanca). To je ono što je već s razlogom nazvano "šerifizacijom" lokalne vlasti, a to je razlog više da se pozdravi što je prvi izborni krug ovako "podbacio".

SDP je na ovim izborima dobio više razloga da se duboko zamisli, nego da bogzna što i bogzna koliko slavi

Dobiva se dva tjedna više u kojima će šerifski revolveri ostati u futrolama, a osim toga ta dva tjedna ipak mogu barem donekle srezati krila novim lokalnim šefovima. Ipak, nije svejedno hoće li, recimo, dućanski gazda Kerum pobijediti, ako pobijedi, u prvom ili drugom krugu, a još i više to vrijedi za Milana Bandića.

Da je pobijedio u prvome krugu, što mu je za dlaku izmaklo, ne samo što bi učvrstio ionako grofovsku poziciju ("čovjek-skupština") u metropoli, nego bi se to dogodilo i u SDP-u. To se ionako ne može izbjeći, jer je dobio petnaestak posto više glasova od svoje stranke, ali da nije ove odgode moglo se već od danas najozbiljnije računati s početkom unutarstranačkih obračuna. A to bi van svake sumnje bio početak destruiranja najveće opozicijske stranke.

I bez toga, SDP je na ovim izborima dobio više razloga da se duboko zamisli, nego da bogzna što i bogzna koliko slavi. Jest da je u velikim gradovima prošao više nego dobro, dok je HDZ u četiri najveća (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) praktički postao kronični marginalac. Jest da je SDP, sam ili s partnerima, načeo dominaciju Sanaderove stranke i u nekim gradovima srednje veličine (Šibenik, Dubrovnik...).

Aperkatski udarac taktici kojom se SDP i HNS pripremaju preuzeti vlast na predstojećim parlamentarnim izborima

Ali jest i to da SDP nije uspio istisnuti HDZ i HSS iz županija u kojima su dosad bili na vlasti, tako da se zadržao gotovo u dlaku isti omjer kao i dosad. Otprilike dvije trećine županijske vlasti HDZ-u i HSS-u, jedna četvrtina SDP-u i partnerima iz opozicije. To će reći da opozicija nije iskoristila efekt ekonomske krize, koja u pravilu radi u korist onih koji nisu na vlasti.

A to je aperkatski udarac taktici kojom se SDP i HNS pripremaju preuzeti vlast na predstojećim parlamentarnim izborima. Srž te taktike čini, naime, čekanje da kriza toliko podloka HDZ da će zatim vlast sama pasti u krilo SDP-u i partnerima. Sada se vidi da to jednostavno nije dovoljno i da je potrebno puno, puno više.

Ali ne u pravcu kojim su SDP i HNS prvi put krenulo na ovim izborima, a to je primitivizacija kampanje. To je jalov pokušaj da se HDZ i njegove partnere tuče njihovim oružjem i jako podsjeća na svojedobna glupa nastojanja da se vladajuću stranku nadmaši u onome u čemu je nitko ne može nadmašiti - u nacionalizmu.

Najbesmisleniji incident ovih izbora: Čačićevo delikventsko uspoređivanje Čehoka sa "četnikom"

Zato je ne samo najnakaradniji nego i najbesmisleniji incident ovih izbora Čačićevo delikventsko uspoređivanje Čehoka sa "četnikom". A u nekom smislu još je i gore Ostojićevo pozivanja Splićana da glasaju "za grad", s jasnim rasističkim podtekstom da treba spriječiti da on padne u ruke kerumovskih "vlaja" iz splitskog zaleđa.

Ovim se podinteligentno otvara front grad-selo, na kojem su odlično ukopane HDZ-ove divizije dobile sve bitke u posljednjih petnaestak godina koje se moglo dobiti. Osim toga, to je odlična izlika Sanaderovoj stranci da i dalje produbljuje, uz nesebičnu pomoć Crkve, antagonizam između pretežno ruralne ustašije i pretežno urbane partizanije. A valjda ne treba dokazivati koliko je danas u Hrvatskoj prva premoćnija od druge.

Na tu kartu, uostalom, HDZ je igrao i na ovim, kao i na posljednjim parlamentarnim ovim izborima, i premda mu to nisu aduti za premoćnu pobjedu, dovoljni su da ih ne izgubi. A za tu potrošenu stranku, probušenu s toliko korumpiranosti i nekompetentnosti da bi je trebao otpuhati prvi vjetar masovnijeg nezadovoljstva - kada bi ga imao tko artikulirati - to je ravno milijunskom dobitku na lutriji.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Tea Cimaš, Dragan Matić/Cropix

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara