STANOVNICI malog kanadskog grada Tumbler Ridgea u šoku su i nevjerici nakon što je u pucnjavi u lokalnoj srednjoj školi i jednom domu ubijeno devet osoba, a najmanje 25 ih je ranjeno. Članovi ove zabačene zajednice, smještene 667 kilometara sjeveroistočno od Vancouvera, opisali su svoj strah i neizvjesnost tijekom policijske blokade škole, dok još nitko nije bio svjestan razmjera tragedije, piše BBC.

Gradonačelnik: "Ne nazivam ih stanovnicima, već obitelji"

Zajednica od samo 2500 ljudi shrvana je događajem, a gradonačelnik Darryl Krakowka za kanadsku televiziju CBC izjavio je kako sasvim sigurno poznaje svaku žrtvu. "Ovdje živim 19 godina, a ovo je mala zajednica", rekao je. "Ne nazivam ih stanovnicima, već obitelji", dodao je.

Gradski vijećnik Chris Norbury bio je vrlo blizu mjesta događaja. Njegova supruga predaje u srednjoj školi, kći mu pohađa obližnju osnovnu školu, a on radi u centru za posjetitelje udaljenom samo jedan blok. Za BBC je opisao strah i tjeskobu dok je čekao vijesti o svojoj supruzi.

Prvi znak da nešto nije u redu bio je poziv iz kćerine škole, koja ga je obavijestila o blokadi. Uspio je stupiti u kontakt sa suprugom, koja je također bila zatvorena u školi, no kad je putem hitnog upozorenja saznao da je napadač aktivan, više je nije mogao dobiti. "Mogli smo samo nagađati i pratiti društvene mreže kako bismo doznali što se događa. Bilo je puno spekulacija, no ja sam po prirodi takav da sam želio ostati što smireniji i pričekati činjenice", rekao je Norbury.

Ipak, to je bilo sve samo ne lako. "Bilo je zastrašujuće. Teško je riječima opisati strah i užas koji osjećate kada znate da vam je voljena osoba u opasnosti", kazao je. Za to vrijeme promatrao je vozila hitne pomoći, uključujući i helikoptere, kako pristižu i odlaze iz škole i obližnjeg medicinskog centra.

Učenici satima zabarikadirani u učionicama

Osjećaj bespomoćnosti i neznanja dijelili su i oni unutar škole. Bryan Castellarin ispričao je za BBC da je njegov 15-godišnji sin Ashton bio u školi tijekom pucnjave. Ashton i njegovi prijatelji bili su u učionici kada su "odjednom začuli pucnjeve", rekao je Castellarin. "Bili su stisnuti u kutu učionice dva do tri sata. Činilo se kao da je trajalo puno, puno duže."

Neki od učenika su "paničarili i plakali", ispričao je Bryan. "Moj sin ih je pokušavao utješiti. Trudio se ostati što smireniji, ali je prilično potresen i prestrašen. Nije znao odakle pucnjevi dolaze." Ashton je ocu rekao da je to bilo zastrašujuće iskustvo i da nisu znali što se događa. Srećom, prošao je neozlijeđen, ali još uvijek čeka vijesti o nekim svojim prijateljima. "Tako sam zahvalan što ne moram pokopati svoje dijete", rekao je Bryan.

Darian Quist, učenik završnog razreda, bio je u učionici s učiteljem i petnaestak kolega kad se oglasio alarm za blokadu. "Neko vrijeme nisam mislio da se išta događa, ali kad se situacija počela razvijati i kad smo shvatili da nešto nije u redu, uzeli smo stolove i zabarikadirali vrata. Mislim da smo ondje sjedili dva ili dva i pol sata", rekao je za CBC.

Ispričao je da su svi bili napeti i nervozni. Ljudi su mu slali "uznemirujuće" fotografije, kako je rekao, s "krvlju i sličnim stvarima". "Mislim da nam je tada sve postalo jasno", dodao je.

"Nevjerojatan šok da se ovako nešto moglo dogoditi"

Njegova majka Shelley Quist u to je vrijeme radila u lokalnoj bolnici. Kaže da su za napadača saznali tek pola sata nakon početka blokade, iako je cijelo vrijeme bila na telefonu sa sinom. "To je jedna od onih stvari za koje mislite da se nikada neće dogoditi", rekla je i dodala: "Panika je rasla sve dok nisam ugledala Dariana."

Tek nakon 17 sati po lokalnom vremenu, tri i pol sata nakon proglašenja blokade, ljudi su počeli izlaziti iz škole, a vijećnik Norbury saznao je da mu je supruga na sigurnom. Darian Quist je izlazak opisao kao "organizirani kaos", ističući da je "profesionalizam definitivno prevladao".

No, ni tada nitko nije bio svjestan punih razmjera tragedije sve dok nisu objavljeni podaci o žrtvama. "Mnogi su sada potreseni, pogotovo nakon što smo saznali stvarne brojke", rekao je Darian. Iako imena žrtava još nisu objavljena, jasno je da je cijeli grad duboko pogođen.

Norbury vjeruje da je možda poznavao neku od stradale djece. "Deset godina bio sam dječji knjižničar i sama pomisao da su ta djeca, koju sam vjerojatno poznavao i kojoj sam čitao... to su naši prijatelji, djeca naših prijatelja su ozlijeđena, izgubila su živote. Sada se moramo sabrati kao zajednica i osloniti jedni na druge za podršku", rekao je.

Dodao je: "Stopa kriminala ovdje je nevjerojatno niska, nikada nismo doživjeli ništa slično. Nevjerojatan je šok da se ovako nešto moglo dogoditi. Mi smo tako povezana zajednica, ovdje smo doista kao obitelj." Norbury se osvrnuo i na buduće posljedice. "Koliko će se ljudi bojati ići u školu? Koliko će ovo utjecati na ostatak njihovih života? A sigurno hoće, toga se bojim. Kad bih mogao razgovarati s tim ljudima, rekao bih im: ne dopustite da vas ovo definira. Molim vas, potražite pomoć kad vam zatreba. Snažni smo i otporni i prebrodit ćemo ovo."