ZNANSTVENICI su izvijestili o iznenađujućem otkriću: otapanje morskog leda na Arktiku dramatično je usporilo u posljednjih 20 godina, bez statistički značajnog smanjenja površine od 2005. godine. Ovaj fenomen događa se unatoč kontinuiranom rastu emisija ugljika i sve većem zadržavanju topline u atmosferi, piše The Guardian.

Istraživači vjeruju da su prirodne varijacije u oceanskim strujama, koje ograničavaju dotok tople vode u Arktik, vjerojatno uravnotežile utjecaj globalnog zatopljenja. Međutim, upozoravaju da je riječ o privremenom predahu te da će se otapanje vrlo vjerojatno ponovno ubrzati, i to na otprilike dvostruko veću stopu od dugoročnog prosjeka, u sljedećih pet do deset godina.

Privremeni predah, a ne oporavak

Ovi nalazi ne znače da se arktički morski led oporavlja. Površina leda u rujnu, kada doseže svoj godišnji minimum, prepolovila se od 1979. godine, otkad postoje satelitska mjerenja. Klimatska kriza ostaje "nedvosmisleno stvarna", naglašavaju znanstvenici, a potreba za hitnim djelovanjem kako bi se izbjegle najgore posljedice ostaje nepromijenjena.

Smatra se da su uzrok usporavanja višedesetljetne fluktuacije struja u Atlantskom i Tihom oceanu. Unatoč tome, očekuje se da će Arktik kasnije u ovom stoljeću ostati bez leda, što će ugroziti ljude i divlje životinje u regiji te dodatno pojačati globalno zagrijavanje.

Dr. Mark England, koji je vodio studiju, rekao je: "Iznenađujuće je, kada se trenutno raspravlja o tome ubrzava li se globalno zagrijavanje, da mi govorimo o usporavanju."

"Dobra vijest je da su prije 10 do 15 godina, kada se gubitak morskog leda ubrzavao, neki ljudi govorili o Arktiku bez leda prije 2020. godine. Ali sada se [prirodna] varijabilnost prebacila na uglavnom poništavanje gubitka morskog leda. To nam je kupilo malo više vremena, ali to je privremeni predah – kada završi, to neće biti dobra vijest", dodao je.

Potvrda u podacima i modelima

Istraživanje, objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters, koristilo je dva različita skupa podataka o razini arktičkog morskog leda od 1979. do danas, a usporavanje je zabilježeno u svim mjesecima. Klimatski modeli pokazuju da ovakvi događaji nisu iznimno rijetki i da bi se trebali dogoditi nekoliko puta tijekom stoljeća. Važno je napomenuti da sve simulacije pokazuju kako se nakon usporavanja gubitak leda ponovno ubrzava.

Profesorica Julienne Stroeve sa Sveučilišnog koledža u Londonu istaknula je: "Znamo da klimatski zapisi, bilo da se radi o globalnim temperaturama ili morskom ledu, mogu ostati isti nekoliko godina zaredom kao rezultat unutarnje klimatske varijabilnosti." Njezina analiza pokazuje da se za svaku tonu emitiranog CO2 gubi oko 2,5 kvadratnih metara rujanskog leda.

Profesor Andrew Shepherd sa Sveučilišta Northumbria dodaje ključan podatak: "Znamo da se arktički morski ledeni pokrov također stanjuje, pa čak i ako se površina ne smanjuje, volumen se i dalje smanjuje. Naši podaci pokazuju da se od 2010. prosječna listopadska debljina smanjila za 0,6 cm godišnje."

"Klimatska kriza i dalje je stvarna"

Slično usporavanje zabilježeno je i kod porasta globalne temperature nakon velikog El Niña 1998. godine, što je nazvano "pauzom", no nakon toga uslijedio je nagli porast. Planet je i tijekom te pauze nastavio akumulirati toplinu.

England odbacuje svaku pomisao da ovo usporavanje dovodi u pitanje stvarnost klimatskih promjena. "Klimatske promjene su nedvosmisleno stvarne, uzrokovane ljudskim djelovanjem i nastavljaju predstavljati ozbiljne prijetnje. Temeljna znanost i hitnost klimatskih akcija ostaju nepromijenjene", zaključio je.