Foto: FAH, Index

ZAMISLITE da ste dobili otkaz. Poslodavac vam je došao i rekao da morate odraditi otkazni rok i nakon toga više vas nema u njegovoj firmi. Ako ste sretnik otići ćete na godišnji odmor i na njemu provesti što veći dio otkaznog roka, ako niste poklopit ćete se ušima i vrijeme iskoristiti za traženje novog posla.

Neće vam pasti na pamet zatrpavati sada već bivšu tvrtku novim radnicima. Čak i da vam nešto tako glupo padne na pamet, vlasnik će vam reći da si te nove radnike odvedete doma. Da je htio da zapošljavate ne bi vam da otkaz.

Ova zamišljena situacija odlično funkcionira dok vaš poslodavac nije narod, a vi niste ministar u Vladi Republike Hrvatske. Vlada je prije dvadesetak dana u Saboru dobila vritnjak. Zastupnici, svi oni ljudi koje smo izabrali da u naše ime odlučuju, su rekli da Vlada pod vodstvom Tihomira Oreškovića više nema njihovo, a samim tim ni naše, povjerenje. Ukratko, dobili su otkaz. Ne samo Tihomir Orešković nego svaki ministar i svaka ministrica. No, oni to tako ne shvaćaju. Misle da je vrijeme do izbora nove Vlade period u kojem mogu raditi što žele.

Najgori ministar kadrovira sto na sat

Među njima najagilniji je ministar Predrag Šustar, jedini otkakao je Vlade RH koji je protiv sebe uspio izvesti tisuće pristojnih ljudi na Trg bana Jelačića.

Otkako je dobio otkaz Predrag Šustar samo zapošljava. Osim što je imenovao novu ekipu voditelja kurikularne reforme, a ekipu je našao među protivnicima onih koji su vodili dosadašnju, Šustar je odlučio i da bi jedno veleučilište trebao voditi čovjek čiji je dosadašnji posao bio organiziranje smetlara da što učinkovitije pokupe kante sa smećem.

Ivan Uzun tako je od šefa kninskog komunalnog poduzeća odlukom ministra na otkaznom roku postao šef Upravnog vijeća kninskog Veleučilišta. Nema ta visoka škola neki ugled, ali čak ni ona nije zaslužila da njome upravlja prvi među komunalcima druga među sestrama Rimac, kninske gradonačelnice i Šustarove stranačke kolegice Josipe Rimac. Kao da mu ni to nije bilo dovoljno, Predrag Šustar je na otkaznom roku imenovao i novu šeficu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Sandu Ham. Nju je pronašao na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a jedna od preporuka vjerojatno joj je bila što je kolege u službenoj prepisci vrijeđala. Nazivala ih je kujama, životinjama, srboljubima...

Treći veliki potez otpuštenog ministra Šustara su izmjene zakona o sportu i to baš u onom dijelu koji smeta financijerima HDZ-a i gazdama hrvatskog nogometa Zdravku Mamiću i Davoru Šukeru. Dosad su zakon jednostavno ignorirali, a sada ga Predrag Šustar namjerava izmijeniti iako ne postoji Sabor koji bi te smjene izglasao.

Pomoćnik prijeti otkazima

Drugi među jednakima je ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović, odnosno njegov pomoćnik Matija Tvrtko Drmić. Pomoćnik Drmić je poslao pismo zaposlenicima ministarstva u kojima im prijeti otkazom ako se usude napomenuti da ministar Dobrović, otkako je dobio otkaz, nema pravo u ministarstvu činiti što ga je volja. Posebno ga je smetalo što su se neki zaposlenici ministarstva usudili vladu na otkaznom roku nazvati tehničkom.

I, ima pravo. Ova vlada koje treba održavati državu na životu do izbora zaista nije tehnička. U Ustavu ne postoji takav izraz, ali to je zapravo otpuštena Vlada. Oni koji poznaju Ustav ovako govore o njenim ovlastima:

„Ovakva Vlada može obavljati samo nužne stvari, održavati hladni pogon“, kaže ustavna stručnjakinja Sanja Barić.

„Vlada kojoj je izglasano nepovjerenje je Vlada u ostavci, a Zakonom o Vladi (da, doista postoji zakon kojeg je donio Sabor, a koji uređuje što i na koji način Vlada smije raditi), točnije, člankom 7. toga Zakona propisano je da će Vlada koja podnese ostavku obavljati TEHNIČKE POSLOVE do imenovanja nove Vlade“, tvrdi opozicijski političar Peđa Grbin.

Koga briga za ustavne stručnjake

Za razliku od njih HDZ-ovi prvaci smatraju da će Vlada u kojoj još uvijek sjede, i koju su sami srušili, postati tehnička tek u trenutku raspisivanja izbora. Dotad, misle, oni su punopravni ministri sa svim ovlastima. Kako sada stvari stoje izbori će biti raspisani tek 1. kolovoza, jer je tako odlučila njihova donedavna stranačka kolegica, na privremenom radu predsjednica Republike, Kolinda Grabar Kitarović.

Među zanimljivim tumačima ovlasti nalazi se i Mostov ministar pravosuđa Ante Šprlje. Ministar, kojem još traje sudački mandat pa se zapravo ne bi ni smio baviti politikom, objavio je oglas kojim traži glavnog tajnika Ministarstva pravosuđa. Šprlje glavnog tajnika želi zaposliti s mandatom od četiri godine. Ili se nada da će on sam opet biti ministar, ili ga baš nije briga kome će uvaliti svog odabranika u sljedećem mandatu.

Ministrica Bernardica Juretić još uvijek sanjari o ispunjavanju obećanja svog nekadašnjeg šefa Tomislava Karamarka. Priprema uredbu kojom b se omogućila ispala pomoći za svako novorođeno dijete u iznosu od tisuću eura. Njena bi uredba trebala stupiti na snagu u rujnu, baš u vrijeme kada će se održati prijevremeni parlamentarni izbori. Njen kolega Tomislav Tolušić predlaže da se ta ideja realizira vladinom uredbom sa zakonskom snagom. U iznimnim slučajevima Vlada smije donositi takve uredbe koje zaobilaze Sabor. I baš to žele primijeniti na ovom zgodnom i nekima isplativom obećanju. Bili su na vlasti šest mjeseci, ali zakon nisu uputili u proceduru i sada je žele preskočiti.

Posebna priča je, pak, Ministarstvo vanjskih poslova. Pred svake izbore u njega se među diplomate pokušava ugurati što više stranačkih, ili stranci bliskih, kadrova. Tako su postupale i sve HDZ-ove i sve SDP-ove Vlade do sada. Imenovanje konzula i veleposlanika često je posljednji spas za odane stranačke kadrove kojima treba pronaći posao kada njihova politička opcija siđe s vlasti. To se obično radi dok Sabor još funkcionira i pribavi se pozitivan stav njihovog odbora pa se prijedlog odnese predsjedniku Republike koji ga supotpiše. Tako to ide u normalnim vremenima. Međutim, Sabor se raspustio s odgodom, odbori se ne sastaju i koliko god predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila kooperativna imenovanja novih diplomata su zapravo silovanje procedure. Takvo jedno silovanje bilo bi imenovanje Ive Banca na upražnjeno veleposlaničko mjesto u Washingtonu. Član HHO-a i kolumnist jednih dnevnih novina dugo se ulagivao da bi zaslužio pečalbarsko mjesto u Americi. I uspjelo bi mu da Vlada nije smijenjena, Sabor se raspustio te da Amerikanci ne inzistiraju na sitnici poput njegovog državljanstva. Naime, Ivo Banac prije nego što zatraži agreman u Washingtonu morao bi se odreći američkog državljanstva. A vremena je sve manje.

Bez obzira na zakonske i ustavne ovlasti otpuštena Vlada trebala bi se, prije svega, ponašati pristojno. To bi značilo da ne smije onima koji dolaze, tko god oni bili, ostavljati bilo kakve obaveze. Kako kadrovske, tako i financijske ili zakonske. Međutim, ekipa koja još uvijek zauzima Banske dvore ponaša se kao osvajačka sila koja u povlačenju razara sve za sobom. I nasljednicima ostavlja opustošenu zemlju.