NA ULAZU u školu Vugrovec - Kašina u blizini Sesveta u Gradu Zagrebu posljednjih dana svakog učenika, nastavnika, roditelja i posjetitelja dočekuju golem model crkve od papira u kombinaciji s jaslicama te plakat koji veliča kršćanstvo, a omalovažava istočnjačke religije i druge duhovne prakse.

U školi je održana i božićna predstava s jaslicama, božićnim pjesmama, pričama o Isusu itd.

Podsjetimo, radi se o javnoj školi u Republici Hrvatskoj, koja je po Ustavu definirana kao sekularna, odnosno ona u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države.

Jedan čitatelj Indexa poslao nam je fotografije spornog plakata koji su napravile učenice 8. razreda (na slikama gore i dolje; imena su zatamnjena radi privatnosti) s velikim natpisom: "Može li joga zamijeniti boga?"

Ravnatelj: Nemam blage veze o čemu pričate

Blagdanski aranžman u OŠ Vugrovec pokušali smo prodiskutirati sa školskim ravnateljem i vjeroučiteljem.

Na telefon nam se javio samo ravnatelj Vladimir Vuger. Rekli smo mu da nam je jedan čitatelj poslao fotografije i opise aranžmana požalivši se da to nije primjereno javnoj školi, načelima sekularnosti i vjerskih sloboda. Uz sve, istaknuo je da su u projekt bili angažirani učenici.

Vuger nam je odgovorio da pojma nema o čemu govorimo.

"Sve ovo o čemu govorite meni je prvi glas. Nemam blage veze o čemu pričate", rekao je prvi čovjek škole.

"To nitko nije spomenuo, niti ja kao ravnatelj imam pojma da se to događa u mojoj školi", dodao je, očito nesvjestan da bi možda trebao imati.

Rekli smo mu da je plakat zalijepljen na staklena vrata na ulaz u njegovu školu, no on je ustrajao u nedužnosti iz neznanja: "U kojoj školi? Mi ih imamo četiri. Imamo matičnu i još tri područne."

"Koliko ja znam, ja ne podržavam takve stvari"

Kada je doznao da je ipak riječ o matičnoj i kada smo ga zamolili da to ipak komentira, čak i ako nije vidio plakat, Vuger je, već pomalo iznervirano, odgovorio da ne može.

"Ne mogu vam ništa komentirati o tome. Koliko ja znam, ja niti podržavam takve stvari niti to mogu komentirati. Ne mogu vam to ovako preko telefona komentirati", rekao je i žurno poklopio.

Na naše uporne pozive na službene brojeve u školi nije nam se javio nitko ni na centrali, ni u tajništvu, ni u zbornici, tako da do vjeroučitelja nismo mogli doći. Ni Vuger nam se više nije javljao. Pretpostavili smo da je vjeroučitelj negdje u istom autobusu iz kojeg nam se javio ravnatelj na školskom izletu čije odredište, zbog kratkoće razgovora, nismo uspjeli doznati.

Plakat s natpisom "Zašto se kršćanstvo protivi jogi" na ulazu u javnu školu u sekularnoj državi

Na spornom plakatu se, među ostalim, može pročitati kako je "joga hinduistička tehnika samospoznaje" kao i tumačenje zašto se kršćanstvo protivi jogi. U tom smislu tekst na plakatu tvrdi da je "joga sredstvo rasta sebičnosti i egoističnosti" te da "uništava naš odnos s Bogom i daje lažni, kratkotrajni mir".

Među porukama na plakatu mogu se naći i kritike praznovjerja i nadriliječništva, kao što su reiki i bioenergija. One bi još i imale smisla da se pozivaju na znanost i znanstvena istraživanja, što bi bilo primjereno školi. Međutim, plakati vrlo smjerno učenike upozoravaju da se čuvaju istočnjačkih religija i praznovjerja upućujući ih istovremeno na katoličku religiju, koja njeguje vrlo slične praznovjerne prakse kao što su primjerice hagioterapija (liječenje u kojem se koriste razne relikvije, rituali, molitve, hodočašća i sl.) i egzorcizam (istjerivanje demona najčešće kod ljudi s nekim mentalnim tegobama).

Zašto je odvojenost države važna za ljudska prava i slobode, čak i vjerske?

Sve opisano, a osobito plakat, sporno je na mnogo načina i ogledni je primjer važnosti sekularnosti, odnosno odvojenosti države od vjerskih institucija, osobito u javnom obrazovnom sustavu. U razvijenim demokracijama vlada vrlo jasno načelo prema kojem se učenicima u javnim školama nikako ne bi trebala nametati religija, osobito ne jedna, u obliku vjeronauka, koliko god bila većinska.

Odgovor na pitanje zašto je sekularnost važna te kako ona štiti i podržava ključne važne slobode, uključujući i vjerske, u kojima uživaju ljudi razvijenih, civiliziranih demokracija, jasno je i jednostavno izražen u tri načela predstavljena na naslovnoj stranici britanske organizacije National Secular Society:

1. Odvajanje vjerskih institucija od državnih institucija i javne sfere u kojoj religija može sudjelovati, ali ne i dominirati.

2. Sloboda prakticiranja nečije vjere ili uvjerenja bez nanošenja štete drugima ili pravo čovjeka da je mijenja ili da je nema prema vlastitoj savjesti.

3. Ravnopravnost tako da naša vjerska uvjerenja ili nedostatak istih ne čine da je itko u prednosti ili u podređenom položaju.

Ova načela nisu jasna samo pripadnicima klera i klerikalnih organizacija, vjerskim fundamentalistima i pripadnicima elita u teokratskim režimima, kojima nisu u interesu. Oni će uglavnom zastupati tezu da je smisao demokracije ostvaren ako većina uživa prava koja manjine ne mogu. Pritom će uporno propuštati uvažiti da je to protivno čak i načelima vjerskih sloboda.

U Hrvatskoj, s loše dogovorenim Vatikanskim ugovorima u kojima jedna strana ugovora, Hrvatska, ima velike obaveze, osobito financijske, a druga, Crkva, praktički nikakve, navikli smo na opravdavanja političara, klera i crkvenih organizacija prema kojima hrvatski obrazovni sustav djecu ne indoktrinira niti jednom religijom jer je vjeronauk "izborni predmet".

Ponovimo stoga još jednom da je to obmana na mnogo načina. Prije svega vjeronauk se ne održava izvan obavezne satnice kao drugi izborni predmeti. Stoga brojna djeca koja ga ne pohađaju trate vrijeme po školskim hodnicima ili knjižnicama umjesto da se kod kuće igraju, odmaraju ili uče. Također je nesporno da postoji vrlo jak društveni pritisak da se svatko tko želi da ga se smatra ravnopravnim članom hrvatskog društva, a ne građaninom drugog reda, identificira s katoličkom vjerom, hrvatskom nacionalnom pričom i mitologijom. Posebno su na taj pritisak i osjećaj izopćenosti ranjiva djeca u osjetljivoj osnovnoškolskoj dobi. Konačno, na Indexu smo već mnogo puta pisali o tome kako se pripadnici drugih religija, a osobito agnostici i ateisti, omalovažavaju u školama, čak i u odobrenim udžbenicima. Primjerice, poznat je slučaj udžbenika iz vjeronauka u kojem se ateisti nazivaju nemoralnim egoistima i uspoređuju s nacistima i osnivačima zloglasnog logora smrti Auschwitz
.

Sekularnost njeguju čak i vrlo religiozne zemlje poput SAD-a

Zanimljivo je vidjeti da se načela sekularizma vrlo dosljedno drže sve razvijene demokracije u svijetu, bez obzira na razine religioznosti naroda.

Primjerice, u Sjedinjenim Državama, koje spadaju među najreligioznije države svijeta, sva javna sveučilišta sekularne su organizacije (posebno zbog kombiniranog učinka Prvog i Četrnaestog amandmana Ustava SAD-a). S religijama su povezana uglavnom samo neka privatna sveučilišta. Štoviše, ondje su neka sveučilišta, primjerice Harvard i Yale, započela kao povezana s religijama, ali su s vremenom postala sekularna.