Ovo su pjesmice koje su učitelji posvetili vladi
SINDIKATI su Plenkoviću pred vladom otpjevali bećarac.
"Premijeru, otvori prozore, da poslušaš što ti uče zbore
Tri put po dva, premijer se hvali, nudi svima, al nama ne štima.
Koeficijent nam ostao mali, na dnu bili, na dnu i ostali,
E naš Plenki koja je strahota, pjevat vama i to bez prostota.
Volim učit volim podučavat, al se ne dam od vas ponižavat
Što li misli učiteljka vaša, kad se njeno đače tak ponaša
Premijeru moram te pitati, ili ne znaš il ne želiš znati.
Ne štrajkamo mi za osnovicu, već štrajkamo za drugu šesticu
Bez povećanja koeficijenta štrajkat ćemo do sljedećeg ljeta
Kreši uče, kreši profesore, za fotelje ministri se bore
Glavno da su vaši džepi puni, nije važno što se raja buni.
Trebali bi pokradeno vratit, pa bi mogli profesore platit.
Plenkoviću, poruči Mariću, nek da novce jer mi nismo ovce.
Nek ne laže da novaca nema, milijarde dao bez problema.
Godinama iste priče stare, za sve ima, ne za prosvjetare.
Naše vlade sad se svatko stidi, jedan ne razme, a drugi ne vidi
I računat' njima se ne dade, za njih stranci to najbolje rade
Zašto nema lijekova ni love, treba platit analize nove
Ni vas briga za probleme naše, fotelje su preduboke vaše
Štrajk se vrti kao centrifuga, našu vladu obuzima tuga.
Dostojanstvo želimo mi sada, o tom treba razmisliti vlada
Da te nije učo naučio, Plenkoviću gdje bi sada bio
Inžinjera, pekara, frizera, ničeg nema bez nas učitelja.
A sad zbogom, ostajte nam zdravo, nastavljamo boj za naše pravo."
Recitacija: Naša škola u štrajku
"Na Kaptolu stoji škola stara,
Koja za reforme ima puno dara.
I Miroslav Krleža prihvatio bi ishode lako,
Pa makar nakon toga plak'o.
Gradiva i dalje k'o u priči,
A tableti u škole nikako stići.
Radimo sami, u paru, u timu,
Sve za dobru razrednu klimu.
Stari ormari i klupe škripe,
Dok nam u WC-u padaju pipe.
LCD, TV, kamera i kazetofon
S više kuna davali bi bolji ton.
Vlada misli da naš štrajk
Ne zaslužuje nijedan lajk
U vladi nisu dovoljno stručni,
Jer ne kroje sredstva kao svoj proračun kućni.
Reforma je započela krasno,
Premda iz tog ishoda ništa nije jasno.
Lumeni i evaluacije stalno na dnevnom redu,
Ne daj bože i iduću srijedu.
Kad bi reformu pratile i plaće,
Ne bismo nosili na štapu gaće.
Ministri, ove stihove poklanjamo vama,
Jer đake i učitelje polako prekriva tama.
Roditelji naši mili,
Hvala što ste uz nas bili.
Uz vas i đake naše,
Ničije prijetnje nas ne plaše", pročitala je učiteljica.
Obrada Škorine pjesme
"Moja je škola u centru sela
Tu dođem zorom, a odem s noći.
Pojedem malo čvarki i špeka
I tražim lijeka svojoj ljenoći.
Škola za život, živce nam kida
Izbor je jasan, nemamo stida.
Reći da ovo košmar je pravi,
Da nam je dosta šifri u glavi.
Neka nas malo slušaju,
Nek s nama kruh naš slušaju,
Ispraznih riječi dosta je svima,
Nek im se malo stolica klima.
O nama svašta govore, lažu.
Pusti ih vele, ti dugo neće.
Samo se bune, da sve nas bune
A niš ne rade i glume jade.
Vlada nas plaši i još nas blate,
Čude se čudom, neće da plate.
A mi smo složni i još smo jači,
Jedan smo drugom sad navijači.
Neka nas dalje zakidaju,
Neka nam plaće skidaju,
Neka se srami sad naša vlada,
Al neće nikad splasnut ta nada.
Loomeni, značke i druge spačke
Puna nam glava tih novih strava
Dajete samo mrvice stola
I to je nama životna škola
Neka smo složni sad dalje mi
Čekamo dalje sad tu smo svi
Učitelj mora dići svoj glas, za svoje đake i za sve nas."
Obrada pjesme Zorice Kondže
"Pada noć, vani pljusak, a ja lutam,
Listopad učitelje mete s puta.
U školama našim dani su puni sjete,
Učitelj tvoj pita se Zar je potrebno to
Kap po kap, tvoje riječi sve nas bole
Učitelj danas tužniji od svih
Izgubit će se po svijetu, ako ih ne voliš ti
Pokaži da naš trud nije uzalud
Teške se rađaju misli, niz lice klizi nam bol
Zar ne bi ponovno sjeli zajedno za stol
Sami u tišini svog neznanja
Hrvatska usred sve je težeg stanja
Netko će srušiti sve tvoje želje puste
Učitelj tvoj pita se Zar je potrebno to
Kap po kap, Lijepa naša tiho jeca
Dan po dan svi odlaze iz nje van
Izgubit će se po svijetu ako ih ne voliš ti
Pokaži bolji put i nove snage daj
Tužne se rađaju misli, niz lice klizi nam bol
Zar ne bi ponovo sjeli zajedno za stol."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati