U BOROVU SELU na groblju nalazi se mauzolej Vukašina Šoškočanina, vođe pobunjenih Srba i organizatora napada u kojem je 12 hrvatskih redarstvenika ubijeno početkom svibnja 1991. godine.

Na mauzoleju ćiriličnim slovima između ostalog piše: "I sad gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje."

Šoškočanin je bez ikakve sumnje bio vođa velikosrpske pobune te suradnik Vojislava Šešelja, a nakon masakra u Borovu Selu, kad je iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika, Šoškočanin se hvalio da je osobno pobio ustaše, kako ih je nazivao.

Sudbina je htjela da ne nadživi puno redarstvenike koje je pobio i čiji je pokolj pripremio. Niti dva tjedna kasnije, 15. svibnja, umro je u misterioznim okolnostima. Brod kojim se iz Vojvodine vraćao preko Dunava se prevrnuo, a Šoškočanin se utopio. Njegova iznenadna smrt do danas je ostala obavijena velom tajne. Dok jedni tvrde da se naprosto utopio zbog teške pancirke koju je nosio, drugi smatraju da se radi o obračunu među frakcijama pobunjenih Srba.

Bilo kako bilo, Šoškočanin je poginuo pred sam početak rata, ne stigavši tako učiniti još ratnih zločina. Umjesto njega to će činiti njegov nasljednik, osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić.

Tko je bio Vukašin Šoškočanin?

Šoškočanin je rođen 1958. godine, a radio je kao veterinarski tehničar u Vukovaru. Krajem osamdesetih učlanjuje se u SDS te neposredno prije rata postaje zapovjednik Teritorijalne obrane Borovog Sela. S te je funkcije i isplanirao zasjedu i pokolj hrvatskih redarstvenika drugog dana svibnja.

Prema riječima svjedoka, Šoškočanin je snajperom ubio jednog redarstvenika. Sam se, pak, sljedećih dana hvalio da ih je ubio više. I da će ih ubiti još više.

Jedan od preživjelih redarstvenika 2019. godine sjetio se tog dana.

"Počela je paljba sa svih strana. S krovova kuća iz dvorišta. Možete zamisliti. Na brisanom prostoru izađete iz autobusa, a ljudi padaju. Snajperi tuku. Puškomitraljezi. Nemate se gdje skloniti. Prisiljeni smo bili ulaziti u kuće, a tamo su bile klopke. Neki su dečki upali u osinje gnijezdo", kazao je Boris Lovričić za RTL.

"A tamo su bili zarobljeni, iako ranjeni, zlostavljani i mučeni. Meni je jedan četnik držao nož na čelu. Vukašin Šoškočanin mi je držao pištolj na čelu i brojao je 10 sekundi da se naš zapovjednik Martin Matković preda. Ako se ne preda, nas će pobiti. Došao je do tri. U tom trenutku je netko od njihovih povikao da mu je sin zarobljen. U trenutku kada je saznao da mu je sin zarobljen, spustio je pištolj meni s čela i opalio je metak koji je ranio moga kolegu", kazao je Josip Vincetić iz vinkovačke policije.

To je samo jedna od priča. No o tome da je Šoškočanin zločinac uopće ne treba dvojiti jer se on sam time hvalio.

Nedugo nakon napada te nekoliko dana prije smrti govorio je na srpskoj televiziji.

Hvalio se je da je osobno ubijao

O njemu je 2016. za studentski časopis govorio Juraj Njavro, liječnik iz vukovarske bolnice za vrijeme okupacije 1991. godine.

"Još se malo moram vratiti natrag, na jednoga čovjeka koji je odigrao značajnu ulogu drugog svibnja 1991., na Vukašina Šoškočanina. On je bio vođa Srba u Borovu Selu i on je sa Šešeljevim i ostalim srpskim paravojnim postrojbama organizirao pokolj ovih redarstvenika u Borovu Selu. Vukašin Šoškočanin je dan-dva nakon toga na TV-u Novi Sad izjavio: 'Ubio sam šest ustaša, a još ću ih šesto i šest ubiti.' To je njegova izjava. On se desetak dana kasnije, navodno, utopio u Dunavu. Je li to istina ili nije, i je li njegovo tijelo ikad nađeno, to ne znam. Uopće, nestao je. Što se uistinu dogodilo, teško je konkretno kazati ako nemate dokaza", riječi su Jurja Njavre u članku časopisa studenata povijesti Pro tempore. Riječ je o razgovoru koji je objavio Marko Radić, u broju iz 2016. godine.

Kako je ranije rečeno, Šoškočanin se utopio, a njegova smrt ostala je misterij.

Ovako njegovu smrt opisuju na srpskoj Wikipediji.

"Okolnosti njegove smrti još uvijek su uglavnom nejasne. Oko 10:30 15. svibnja 1991., dok se vraćao iz posjeta izbjegličkom kampu u Vojvodini, utopio se u Dunavu u 'brodolomu'. Milan Paroški javno je ispitivao službeni uzrok smrti i tvrdio da je ronilac (Jugoslavenska riječna flotila ili Služba državne sigurnosti) odgovoran za Vukašinovu smrt. Paroški također tvrdi da je Vukašin bio 'izvrstan plivač'. Njegova smrt još je uvijek označena kao smrt pod nerazjašnjenim okolnostima", piše na srpskoj Wikipediji, koja se ne može nazvati pouzdanim izvorom, ali daje uvid u teorije koje i danas postoje o njegovoj smrti.

Nakon njegove smrti osnovna škola u okupiranom Borovom Selu nazvana je po njemu. Dobio je i titulu narodnog heroja, koja se u SAO Krajini još bila dijelila. I ulica u okupiranom Iloku je nazvana po njemu.

Danas predmet spora između Plenkovića i Milanovića

Danas se, jasno, po tom ratnom zločincu u Hrvatskoj ništa ne zove. Ostao je sporni mauzolej koji godinama stoji na mjesnom groblju u Borovu Selu. Posljednjih godina pojavilo se više inicijativa da mauzolej organizatora pokolja na hrvatske redarstvenike bude uklonjen. No on već godinama stoji. Tako je mauzolej posljednjih dana postao predmet spora između Plenkovića i Milanovića.

"Nakon pet godina vladanja, eto, spomenuo se Plenković i spomenika Šoškočaninu. Ali opet ne u namjeri da pokrene njegovo uklanjanje, prije će biti da osnuje još jedno povjerenstvo koje će na koncu utvrditi kako se i mauzolej neplivača Šoškočanina tamo iznimno može koristiti u komemorativne svrhe", napisao je prije otprilike tjedan dana Milanović na Facebooku.

No spomenik Šoškočaninu nije od jučer. On je bio tu i kad je Milanović bio premijer. I naslovna slika je, primjerice, nastala 2011. godine, u doba kad se o tome već bilo pisalo.

Milanović sad kaže da o tome nije znao i tako odgovara na Plenkovićevu prozivku da ga je i on kao premijer mogao ukloniti.

"To da sam mogao, to su stare Plenkovićeve fore. Kao, mogao si. A zašto ne napravite vi? To nije moj posao. Ali ja sam mogao. Šoškočanin? Ok, ja to nisam napravio, nisam niti znao za to. I to mi predbacuje. Zašto ne napravi on? To nije njegova dužnost? Je, njegova je dužnost", rekao je Milanović prije nekoliko dana i poručio premijeru:

"Riješi to! Riješi i ustaške stvari, riješi i četničke stvari! Miči nam to! Danas je Dan pobjede, 8.5., dan kada su neki ljudi pobijedili, a neki su nastradali. Bili su krivi, mnogi nisu bili krivi."