Screenshot: YouTube (Vučićev govor u Glini 1995.), Foto: Hina

MALO optimizma i ljubavi pa malo otrovnih strelica i mržnje. Blagi usponi pa veliki padovi. Tako bi se nekako mogli opisati odnosi Hrvatske i Srbije posljednjih godina, koji su se pomalo počeli poboljšavati nakon što je s političke scene otišao Zoran Milanović.

Nitko nije primijetio, ali prošla je točno godina od onog čuvenog dejta Vučića i Kolinde na Mostu, 20.6. prošle godine se to dogodilo. Tada je postavljen novi kamen temeljac boljih odnosa dviju zemalja, ali je netko nedugo poslije postavio kamen s ustaškim pozdravom u centru Jasenovca.

Još lani Hrvate kolektivno prozivao za fašizam

Mjesecima je Vučić, glumeći najvećeg pravednika, sipao bijes zbog ustaške ploče, a Hrvate kolektivno prozivao za fašizam.

"Lekciju od onih koji tvrde da su partizani bili teroristi, a ustaše priznata vojska, to ne priznajemo. Te lekcije u Srbiji neće proći. Lekciju da nam drže oni koji se plaše naše čokoladice, oni koji optužuju naše manjine, koji podupiru teroristima spomenike i najgore nacističke pozdrave, ocjenjujemo kao težak kompleks.

Ne želimo floskule od onih o velikosrpskoj agresiji, neka vide koliko su krvi prolili i neka vide kako je ta agresija završila, s više od 250 tisuća prognanih Srba. Valjda bi trebalo da i ono malo protjeraju. Tu cijenu više nećemo plaćati. Nama nitko nije platio cijenu za više od 500 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu i u drugim mjestima NDH.

Nećemo dopustiti da nas ponižavaju oni koji pozdravljaju ustaške teroriste, i pozdrave, i zastave.

Europa drži vlastiti falsifikat, sliku koja nema veze s originalom. U tablicu naših vrijednosti možemo staviti samo ono što istinski unapređuje naše društvo, tu neće biti mjesta srpskim čokoladicama ili pričama o glupim manjinama koje urušavaju ugled u svijetu.

Nikada srpska srca neće kucati za fašizam, uvijek ćemo mu se suprotstavljati. Na taj način dio smo originala, na taj način ćemo se nastaviti ponašati i prema Hrvatskoj i prema drugim državama", rekao je Vučić u prosincu prošle godine, a to je samo jedan od njegovih ispada na račun Hrvatske.

Jučer opet druga priča. Hrvatska predsjednica rado se odazvala pozivu na megalomansku svečanost, a i Kolinda i Vučić su imali puna usta pohvala prema ovome drugome.

Za Kolindu je četnik koji Hrvate smatra fašistima - poduzetan

"Držim da je gospodin Vučić veoma poduzetan čovjek, a i sama sam također osoba koja voli u svom radu ostvarivati rezultate. Iskrenim i otvorenim dijalogom možemo postići puno", rekla je Grabar-Kitarović u petak navečer za Radio-televiziju Srbije.

Hrvatska predsjednica naglasila je kako se "ne treba zavaravati" da će na putu poboljšanja odnosa dviju država "biti puno zapreka, a možda i spoticanja", ali vidi veoma važnim to što kod Vučića "postoji dobra volja", a s njezine strane također.

"Čestitala sam mu i iskreno poželjela ostvarivanje napretka u odnosima dviju država i dvaju naroda", rekla je Grabar-Kitarović.

Sinoć održao patetičan govor

Aleksandar Vučić je, pak, održao patetični govor u kojem je u klasično demagoškom stilu ponudio ruku suradnje zemljama u okruženju.

"Srbija u koju ste danas došli prestala se nadati smrti i počela je željeti život... Mi smo ta generacija koja je shvatila da ne postoji problem, već da moramo pronaći rješenje, generacija smo kojoj nije preostalo ništa drugo nego da prestane ratovati i kada ne mora, i da počne učiti raditi", rekao je Vučić gostima i uzvanicima na svečanosti u povodu predsjedničke inauguracije.

Vučić je rekao kako je Srbiji "onaj s drugog kraja svijeta najveći prijatelj, a komšija, naš susjed, najveći neprijatelj".

"Vjerujemo u nebo, a ne vjerujemo u sebe i u vlastitu zemlju, i lakše za tu zemlju umiremo, nego što za nju živimo", rekao je novi srpski predsjednik.
Vučić je poželio dobrodošlicu gostima iz inozemstva i rekao kako "kao dobar domaćin mora kazati nešto o Srbiji, koja je "zemlja dobrih, hrabrih, nekada i pretjerano hrabrih ljudi".

"Vidjeli ste sve naše eksponate, našu povijest, sadašnjost i dio budućnosti, ali svega toga ne bi bilo bez divnih ljudi naše lijepe Srbije. Ljudi s ovih balkanskih prostora znaju tu priču veoma dobro, jer nam je u mnogočemu zajednička. I znaju da je Srbija nastala bukvalno iz stoljeća borbe, teške borbe, i da to nije mit, nego puka činjenica", rekao je Vučić.

On je ocijenio i da se na ovim prostorima nove generacije stvaraju "iz krvi i iz kostiju", te da je balkanskim narodima "i previše te povijesti".
"Prošli smo sve, a da nismo, još uvijek, stigli nigdje. Često volimo stajati u mjestu, uvjereni da se sve baš oko nas okreće, da znamo o bilo čemu više nego bilo tko drugi, ali da ljubomorno to odbijamo primijeniti ili bar sami sa sobom to podijeliti", rekao je Vučić.

"Srbija, u koju ste danas došli prestala je nadati se smrti, i počela je željeti život", rekao je Vučić

"Danas je vrijeme za mostove preko dubokih provalija naše prošlosti", poručio je srpski predsjednik i rekao kako "ova Srbija nema važniji zadatak nego podijeliti s komšijama, susjedima to uvjerenje i tu vjeru, da nikome od nas ne može biti dobro ako je onom drugom loše".

"Da ne možemo ništa imati, ako svi drugi nemaju, i da nema sreće ni u čijoj nesreći", rekao je predsjednik Srbije.

"Da, mi Srbi i vi Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Albanci i Makedonci, zajedno možemo planine pomjerati, ne praveći nikakve nove Jugoslavije, ali radeći zajedno i boreći se zajedno za bolje sutra naših siromašnih građana. Da, uspjeli smo s našim mađarskim prijateljima napraviti najbolje odnose, da granicu osiguravamo zajedno s austrijskim policajcima. I nije to dovoljno", rekao je Vučić.

Lijepo, ali je li iskreno?

Prije par godina je isplivala i snimka Aleksandra Vučića iz 1995. godine, na srpskim položajima iznad Sarajeva. Naime, Šešelj je došao obići srpske paravojne formacije, a na snimci se vrlo jasno vidi da je Vučić naoružan, baš kao i ostali vojnici na položajima iznad obilježenog Sarajeva.

U ožujku 1998. godine izabran je za ministra informiranja u novoj srpskoj vladi. Pod njegovim mandatom novinari koji su bili protivnici Miloševićevog režima kažnjavani su visokim novčanim kaznama i zabranama.

Povlači se nakratko iz politike 2008. godine, nakon raskola Šešelja i Nikolića, a onda staje na stranu Nikolića te mu pomaže u osnivanju Srpske narodne stranke, u kojoj postaje zamjenik predsjednika.

U međuvremenu je postao premijer, a na kraju je istisnuo u sjenu i samog Tomislava Nikolića, Vučićevog stranačkog druga i četničkog vojvodu, te postao predsjednik Srbije.

Sudeći po svemu tome, jasno je da je Vučić jedino poduzetan kada je riječ o političkom preživljavanju i besramnoj preobrazbi iz četnika u otvorenog europejca koji nikada nije jasno dao do znanja da se kaje radi svoje prošlosti.