Ovo nisu mrtvaci. Ovo su Japanci koji su pali s nogu od posla

Ovo nisu mrtvaci. Ovo su Japanci koji su pali s nogu od posla
Screenshot: NowThis

DOKUMENTARNA filmašica Allegra Pacheco napravila je fotografije kakve se zaista ne viđaju svaki dan, a ukazuju na alarmantan problem u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu. 

Na njima su ljudi koji leže na japanskim ulicama - naizgled mrtvi, ali zapravo onesviješteni od iscrpljenosti - a obris njihovih tijela je ocrtan kredom, kao na mjestima zločina. Pacheco je Japan prvi put posjetila 2012. i ostala u šoku kad je shvatila da su takvi prizori uobičajeni.

Ova filmašica je u intervjuu za internetski video-kanal NowThis ispričala kako je došla na ideju da počne ocrtavati onesviještene japanske radnike kredom i to fotografirati. "Pomislila sam da bi bilo zaista zanimljivo naprosto ocrtati to. Ocrtavate stvari kako biste podigli svijest ili istakli nešto, zar ne? Kako biste se prisjetili nečeg", objasnila je. 

Karoshi - smrt od prekomjernog rada 

Kako netko može radni dan započeti u uredu i završiti ga spavajući na ulici, pitala se Pacheco. Stoga je počela bijele ovratnike slijediti otkad bi otišli sa svojih poslova do trenutka kad bi pali u nesvijest. Brzo je shvatila da je ovo samo simptom izuzetno ozbiljnog problema u Japanu - kulture ekstremno prekomjernog rada.

Prema nedavnoj studiji koju je naručila vlada, čak 23 % radnika u Japanu odradi više od 80 prekovremenih sati mjesečno, dok je jedan od pet radnika u opasnosti od smrti zbog premorenosti radom - od srčanog udara, moždanog udara ili samoubojstva zbog stresa. U Japanu postoji i riječ za ovaj jezivi fenomen - "karoshi", što doslovno znači "smrt od prekomjernog rada".

Naravno, Pacheco nije prva koja je upozorila na ekstremne uvjete života japanskih bijelih ovratnika. To je zapravo već desetljećima tema i u javnim raspravama i u pop-kulturi Japana, koji je nakon teškog poraza u Drugom svjetskom ratu od opustošene zemlje postao jedna od najbogatijih i najrazvijenijih na svijetu. S padom militarističkog režima i zbog potrebe obnove ratom uništene zemlje, japanske vlasti su fokus s vojnih snaga preusmjerile na obnovu gospodarstva.

Umjesto cara i vojske, tvrtka je Japancu postala "obitelj"

Kako objašnjava profesor japanskih studija na Sveučilištu u New Yorku Thomas Looser, tadašnji premijer je kao cilj zadao stopostotnu zaposlenost i udvostručenje prihoda. "Ideja je postala, umjesto da su vojska i car vaša obitelj, tvrtka je vaša obitelj. Učinit ćete sve što možete za svoju obitelj", kaže Looser za NowThis. Program se pokazao uspješnim, barem na neko vrijeme - Japan je imao "ekonomsko čudo" od šezdesetih do osamdesetih godina, kad je prestigao Njemačku i dosegao drugi najveći BDP na svijetu. 

No mračna strana gospodarskog uspjeha ubrzo je postala očita. "To je zaista postao društveni koncept u osamdesetima, baš u trenutku čistog uspjeha. Ljudi su se zaista počeli pitati što uspjeh znači. Nalazimo se na pragu budućnosti, na pragu određene vrste kapitalizma i tako dalje, ali to vodi do načina života koji nas ubija, iako to ne želimo", upozorava Looser. 

Alkohol kao način nošenja sa stresom

Vjerojatno nije slučajno da je japanski ekonomski mjehur pukao upravo osamdesetih, nakon čega je zemlja imala još nekoliko ozbiljnih recesija. Ali to ne znači da je kultura prekomjernog rada zbog toga okončana. Dapače, postala je još veći problem. 

Naime, japanski poslijeratni model doživotne zaposlenosti u određenoj tvrtki koja od radnika zauzvrat traži požrtvovnost i lojalnost uglavnom je dokinut, ali manja sigurnost radnike je samo učinila još nesigurnijima i očajnijima da zadrže posao. "Stoga, disciplina je tu, ideja da trebate raditi i fizički i mentalno davati sve što imate, ali uvjeti koji to potiču ili pogoršavaju su se promijenili i možda na neki način i pogoršali", zaključuje Looser.

Stres i iscrpljenost zbog prekomjernog rada usko su povezani i s alkoholizmom. "Pijenje je postalo način za nošenje s pritiskom. "Petkom navečer, količina bijelih ovratnika koji spavaju na pločniku bi se utrostručila. Oni zapravo napuštaju barove i odlaze polako do podzemne željeznice. I mnogi od njih onesvijeste se putem ili na samom ulazu u metro", prepričava Pacheco svoje iskustvo snimanja kratkog dokumentarca o ovom fenomenu.

24-godišnjakinja se nakon 105 prekovremenih sati bacila sa zgrade

Iako je problem star desetljećima, japanska vlada njime se konačno odlučila pozabaviti prošle godine. Vlada Shinza Abea to je učinila tek nakon tragične smrti 24-godišnje radnice koja je odradila 105 sati prekovremeno, napisala na društvenim mrežama da je "fizički i mentalno skršena" i nakon toga se bacila s vrha zgrade. 

Abeova vlada uvela je limit na prekovremene sate, ali eksperti tvrde da je taj limit - 100 sati mjesečno - i dalje previsok i opasan za fizičko i mentalno zdravlje. Karoshi, međutim, nije problem samo u Japanu. Kina i Južna Koreja, u kojima su također zabilježeni brojni slučajevi smrti od prekomjernog rada, također imaju vlastite riječi za nju - gwarosa u Južnoj Koreji i guolaosi u Kini. 

Ono što u Japanu zovu karoshi, na Zapadu bi vjerojatno zvali "pregaranje" (eng. burnout). U SAD-u, primjerice, 25 % bijelih ovratnika odradi najmanje 60 prekovremenih sati mjesečno.

"Japan je samo ekstreman primjer onoga što se događa svugdje. Bijeli ovratnici su, na neki način, kao korporativni vojnici. Ali svi idemo u istom smjeru. Japan je samo već tamo, i to na ekstreman način", zaključuje Pacheco. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara