U RIJETKO viđenoj demonstraciji vojne moći, približno trećina aktivnih flota američke ratne mornarice trenutačno je okupljena na Bliskom istoku i spremna za moguće operacije protiv Irana, navode obrambeni analitičari.

Flotila uključuje dvije udarne skupine nosača zrakoplova, 15 razarača te nepoznat broj podmornica. Teški transportni zrakoplovi i tankeri za dopunu gorivom navodno su prešli Sredozemlje i kreću se prema položajima na Bliskom istoku.

Galerija

Sve podsjeća na gomilanje snaga uoči udara na Venezuelu

Raspored podsjeća na snage koje su bile okupljene na Karibima prije nego što su američke snage izvele operaciju protiv venezuelanskog čelnika Nicolása Madura. Ovo, ističu analitičari, nije uobičajeno.

Istodobno, Iran demonstrira vlastitu vojnu snagu dok paralelno vodi diplomatske aktivnosti. Javni servisi za praćenje brodova, satelitske snimke i podaci iz sustava Automatic Dependent Surveillance Broadcast (ADS-B) u stvarnom vremenu otkrivaju raspored snaga.

Jedna karta objavljena na platformi X, s detaljnim prikazom ikona ratnih brodova, naglašava razmjere akcije - američka armada okružuje Iran, od Omanskog zaljeva do Sredozemlja.

600 Tomahawka u jednom naletu

Prema procjeni analitičara otvorenih izvora (OSINT) Iana Ellisa, ova borbena skupina mogla bi u jednom naletu lansirati više od 600 krstarećih projektila Tomahawk (TLAM). Takva vatrena moć ne uključuje nove sustave usmjerenog energetskog oružja koji koriste električnu energiju umjesto klasičnog raketnog pogona.

Od sredine veljače 2026. udarna skupina nosača USS Abraham Lincoln već djeluje u Arapskom moru, južno od Irana, gdje provodi letačke operacije i operacije pomorske sigurnosti u zoni odgovornosti američke Pete flote.

Analitičari Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) raspored opisuju kao “mješovit”: s jedne strane riječ je o “odvraćanju” i umirivanju saveznika, a s druge o pripremi za “izvanredne situacije”, koje mogu varirati od obrane do preciznih udara, po opsegu odmah iza operacija protiv nuklearnih postrojenja 2025. godine.

Trump ima puno opcija

Prisutnost najnaprednijih američkih razarača i zrakoplova u regiji proširuje manevarski prostor američkog predsjednika Donalda Trumpa. Vatrena moć flote – uključujući "nevidljive" borbene zrakoplove, razarače, opremu za elektroničko ratovanje i podmornice – signalizira spremnost na sve, od preciznih udara na nuklearna postrojenja do otvorenog sukoba.

Kanada se u međuvremenu pridružila Trumpovu stajalištu da bi promjena vlasti u Iranu bila “najbolja stvar” koja se može dogoditi. Pojedini analitičari procjenjuju da bi sukob mogao izbiti “u roku od nekoliko tjedana”, pozivajući se na prosvjede u Iranu i snažne represivne mjere vlasti.

Nosač aviona USS Lincoln već je preusmjeren iz indo-pacifičke regije. Nuklearni nosač aviona USS Gerald R. Ford, najnoviji i tehnološki najnapredniji u američkoj mornarici, trenutačno prelazi Atlantik nakon rasporeda koji je uključivao i zadržavanje na Karibima.

Prema pisanju The Wall Street Journala i drugih medija, predsjednik Trump naložio je i da udarna skupina nosača USS George H.W. Bush bude spremna za brzo raspoređivanje.

“Dogovor ili udar”

Ovakvo gomilanje snaga odražava Trumpov ultimatum koji se svodi na “dogovor ili udar”: postizanje nuklearnog sporazuma ili suočavanje s “nečim vrlo teškim”. Razlozi za pojačani raspored uključuju iranski napredak u nuklearnom programu, napade posredničkih skupina poput Hutija u Crvenom moru, veze s Venezuelom iz razdoblja Madura te prijetnje Izraelu.

Američke snage istodobno štite baze, saveznike i pomorske pravce u Hormuškom tjesnacu, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte.

Usmjereno energetsko oružje i “roj” dronova

Vojni analitičari upozoravaju na promijenjenu prirodu ratovanja, osobito u asimetričnom sukobu. U slučaju otvorenog sukoba SAD-a i Irana, američki najnoviji sustavi usmjerenog energetskog oružja mogli bi biti upotrijebljeni protiv iranskih dronova.

Hoće li takvi sustavi u stvarnim borbenim uvjetima uspjeti prorijediti “roj” dronova i tako sačuvati skupe presretače za balističke i krstareće projektile, zasad nije jasno. Za Iran bi eskalacija predstavljala visok rizik – širi sukob mogao bi destabilizirati energetska tržišta i potencijalno uvući Rusiju ili Kinu.

S druge strane, riječ je i o klasičnom odvraćanju: značajna  prisutnost snaga s ciljem poticanja diplomacije. Trump je izrazio potporu iranskim prosvjednicima, dok su represivne mjere teheranskog režima ocijenjene kao brutalne.

Kako bi Iran mogao odgovoriti?

U asimetričnom scenariju, udarna skupina oko USS Lincolna mogla bi se suočiti s valovima iranskih napadačkih dronova.

Odgovor bi ovisio o konkretnoj prijetnji, no očekuje se primjena “slojevite obrane” dizajnirane za tzv. zasićeno ratovanje. U središtu sustava je Aegis, koji integrira radarsko praćenje, upravljanje borbom i lansiranje projektila u jedinstveni obrambeni štit.

Dronovi se na većim udaljenostima relativno lako otkrivaju i klasificiraju, a presretači srednjeg i dugog dometa, poput projektila SM-2, mogu se koristiti protiv većih ili viših ciljeva. Kako se ciljevi približavaju, obrana prelazi na sustave kraćeg dometa, namijenjene neutraliziranju brzih i manevrirajućih prijetnji koje probiju vanjski sloj obrane.

Na vrlo malim udaljenostima skupina se oslanja na brzu "točkastu" obranu protiv prijetnji u posljednjim sekundama leta.

Kinetičku obranu nadopunjuju sustavi usmjerenog energetskog oružja, poput visokosnažnog mikrovalnog sustava Project METEOR, koji može onesposobiti elektroniku više kamikaza-dronova istodobno, uz znatno niži trošak po “pucnju” u odnosu na klasične projektile.

Izazov koordinacije

Ključni izazov je koordinacija obrane pod pritiskom. U složenom kombiniranom napadu iranske snage mogle bi kombinirati roj dronova s protubrodskim balističkim projektilima Khalij Fars, brzim napadnim plovilima klase Peykaap i elektroničkim ometanjem.

U takvom okruženju problem mornarice nije samo obaranje ciljeva, već i usklađivanje više obrambenih sustava koji istodobno djeluju u istom borbenom prostoru. Moćni mikrovalni impulsi moraju biti pažljivo sinkronizirani s lansiranjem projektila kako ne bi ometali radarsko navođenje ili vlastitu elektroniku.

Putanje projektila, elektromagnetske emisije i topničke paljbe upravljaju se kroz integrirane mreže za kontrolu paljbe kako bi se osiguralo da radarsko osvjetljavanje cilja projektilom SM-2 ne bude narušeno emisijama usmjerenog energetskog oružja te da kinetički i nekinetički sustavi ne djeluju u istom vremenskom prozoru.

"Ples" hardvera i softvera

Analitičari takvu koordinaciju opisuju kao “ples” između softvera i hardvera.

Uključuje slojevite zone djelovanja, dominaciju elektromagnetskim spektrom, automatiziranu prioritizaciju prijetnji i algoritme za upravljanje borbom u stvarnom vremenu, koji određuju redoslijed odgovora prema vrsti prijetnje, udaljenosti, brzini i razini opasnosti.

Hoće li taj “ples” i slojevita obrana funkcionirati kako se očekuje, ostaje otvoreno pitanje. Hoće li raspored dovesti do pregovora ili do eskalacije, poruka je jasna: Sjedinjene Države pokazuju spremnost na djelovanje.