NA PITANJE kakva je stranka HDZ, neka najbolje odgovori sljedeća nepobitna činjenica: nakon ogromne rekonstrukcije vlade u njoj su ostali Damir Krstičević, Tomo Medved i Milan Kujundžić. Nakon što se riješio čak šest ministara, Plenković u vladi još ima barem trojicu kojima tamo ne bi smjelo biti mjesto.

Impresivna blamaža s kupnjom borbenih aviona

Krstičević, prvi čovjek obrambenog resora, iza sebe ima magičnu blamažu s kupnjom borbenih aviona. Poznata je to priča, uveseljavala je javnost početkom godine. Krstičević i družina prvo su stvorili famu o neophodnosti kupovine borbenih aviona, a potom tvrdili da ih treba nabaviti od Izraelaca.

Kasnije će se ispostaviti da su Krstičević, predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović i svi koji su trebali, znali da od kupovine aviona neće biti ništa čak i u trenucima kada su govorili da proces teče bez zastoja. Index je objavio mailove iz kojih se vidjelo da se hrvatska strana namjerno oglušila na preporuke kojima se trebala osigurati u poslu vrijednom najmanje pola milijarde dolara i za koji su novci poreznih obveznika trošeni najmanje godinu i pol dana.

Jednostavno, Amerika nije dala dopuštenje Izraelu za prodaju preuređenih F16 aviona Hrvatskoj, jer državi kojoj je prodala avione američka vlada mora odobriti njihovu daljnju prodaju trećim zemljama. Krstičević je tvrdio i da nije znao za to, ali i da je vjerovao kako će Izrael riješiti odnose sa SAD-om.

Podnio neopozivu ostavku pa je - opozvao

Kada se otkrilo da je cijeli posao propao, ministar je malo izražavao tugu, a malo i nervozu, pa je u saboru ogorčeno bacio maketu aviona koju mu je darovao SDP-ovac Franko Vidović.

No ostavku nije dao.

Istina, učinio je to nešto ranije, u srpnju 2017. godine, kada ga je deprimiralo što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović te požarne sezone zapazila da se vojska trebala ranije pridružiti gasiteljima. Premda je ostavka nakratko bila neopoziva, Krstičević je ostao u ministarskoj fotelji te tako uradio uslugu sebi i premijeru. Sebi, jer mu je ministarska funkcija najviši politički domet, ali i premijeru kojemu je neophodna Krstičevićeva ratnička biografija kao dokaz da je i ova vlada bliska veteranskoj populaciji.

Iz istog razloga je i Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, zadržao brlog u vladi. A nije trebao, odavno. Na primjer, prošle godine, kada je Index objavio da je njegov sin zaposlen kao vozač u AKD-u, državnoj zaštitarskoj firmi, i to tri mjeseca nakon što je njezin direktor postao Jure Sertić, ministrov odličan prijatelj. Medved je jedne nedjelje nazvao našeg kolegu Vojislava Mazzocca te rekao: "Budete li mi dirali sina, u meni će se probuditi vojnički duh."

Medvjeđi duh

Kad smo objavili ministrovu prijetnju, njegovo je Ministarstvo objavilo priopćenje u kojem tvrdi da mu je "jedina namjera bila reći da je u svakom trenutku spreman raspravljati o svojem radu za hrvatske branitelje i radu samog Ministarstva hrvatskih branitelja".

Medvedovo ministarstvo uselilo je Bruna Paurevića, bivšeg vicekonzula u Banjaluci, nečasno otpuštenog iz službe, u stan u centru Zagreba, iako nema ni status branitelja. Medved i suradnici u Paurevićevu životopisu nisu vidjeli ništa sporno, ali su novinari otkrili slučaj, pa je Medved najavio njegovo iseljenje.

Medved se bavio i poslom za koji ni po jednom kriteriju nije kompetentan - sastavio je pismo kojim je tražio da HRT ne emitira komediju Ministarstvo ljubavi jer ona, kao, vrijeđa osjećaje veterana čiji je čuvar Medved.

Konačno, ministar hrvatskih branitelja imao je i pomoćnika, Nenad Križić se zove. On je jednom bivšem branitelju iz Vukovara sugerirao da se stambeno zbrine metodom provale u prazne stanove. No ni to nije bilo dovoljno da se u potrazi za odgovornim stigne do ministra, sve se okončalo Križićevom ostavkom.

Pismo ministru pravosuđa

O Milanu Kujundžiću, ministru zdravstva, teško je i pisati, jer su propusti u njegovu resoru rezultirali smrću nekoliko ljudi. Paradigmatski je slučaj malog Gabrijela, dječaka iz Metkovića, koji je umro prije desetog rođendana zbog neadekvatne liječničke reakcije.

Ako su Gabrijelova i druge smrti posljedica rada liječnika na koji ministar ne može utjecati, ako su dugovi zdravstvenog sustava i tužno stanje u brojnim bolnicama posljedice naslijeđenih problema, kako objasniti Kujundžićevo pismo Draženu Bošnjakoviću, ministru pravosuđa, u kojem traži njegov angažman na ujednačavanju pravne prakse u stotinama postupaka hrvatskih liječnika protiv bolnica zbog pogrešno obračunatih prekovremenih sati?

Taj pokušaj zadiranja političke vlasti u sudstvo bio bi sankcioniran strogim političkim kaznama u nekoj ozbiljnoj državi, ali živimo u Hrvatskoj.

Što mislite o činjenici da Plenković nije smijenio tri teško kompromitirana ministra? Recite nam u anketi!