NAJBOLJE špijunske romane napisali su ljudi koji su taj posao radili. Le Carré je služio u MI5 i MI6 prije nego što je sjeo pisati, Graham Greene je u ratu radio za MI6 pod Kimom Philbyjem, Somerset Maugham i Ian Fleming, otac Jamesa Bonda, prošli su kroz britansku obavještajnu službu, i svi su ono što su vidjeli iznutra pretočili u zaplete svojih knjiga. Čitali smo ih zbog tih zapleta i zbog rečenice, jer Le Carré i Greene bili su i ostali briljantni pisci, a "Tinker Tailor Soldier Spy" i "The Quiet American" za mene su vrhunski romani. Opisivali su svijet u kojem se države ne osvajaju tenkovima nego slabostima pojedinaca, i činilo se da je taj svijet ostao iza Berlinskog zida. Ovoga tjedna izašao je na burzu.

Jensen Huang trideset i tri godine gradio je Nvidiju i doveo je do položaja najvrednije kompanije na svijetu, a otišao je u četiri dana: osmoga studenoga pismom je zaposlenicima priznao nevjeru, dvanaestoga je kompanija objavila njegov odlazak. Prema pisanju New York Timesa, američki obavještajni podaci upućuju na to da je kinesko Ministarstvo državne sigurnosti regrutiralo direktoricu Megaspeeda, tvrtke koja je Nvidijine čipove kupovala u milijardama dolara, kako bi mu se približila; Peking tu optužbu odbacuje. Tržište nije čekalo ni istrage ni demantije, pa je u tjedan dana nestalo oko petsto milijardi dolara, a vrijednost kompanije nakratko je pala ispod četiri bilijuna. Toliko stoji jedna slabost.

Metoda stara koliko i države

Metoda je stara koliko i države. Markus Wolf slao je svoje "Romee" na tajnice u Bonnu, KGB je imao "lastavice", a afera u kojoj su se našli jedna djevojka i jedan sovjetski ataše stajala je Johna Profuma karijere i načela svojedobno Macmillanovu vladu.

Promijenila se samo cijena mete, jer Profumo je bio ministar rata sile na zalasku, a Huang je vodio kompaniju o čijim čipovima ovisi utrka u umjetnoj inteligenciji i godinama je u Washingtonu zagovarao njihovu prodaju Kini.

U poslu odavno postoji osiguranje ključnog čovjeka, pa kompanija dobije odštetu pogine li on ili se razboli, ali za rizik koji privatni život jednog čovjeka stvara ulagačima u kompaniju vrijednu četiri bilijuna dolara takve police nema.

Kad privatni život postane pitanje nacionalne sigurnosti

Predsjednika države čuva služba koja zna s kim večera, a u upravnom odboru to pitanje ne postavlja nitko, čak ni onda kad o vezama direktora ovisi pristup tehnologiji koju država pokušava zaštititi. Privatni život takvog čovjeka odavno više nije privatna stvar.

Američke službe nisu bile slijepe. Prema objavljenim izvještajima imale su saznanja o vezi još potkraj 2025., istoga prosinca Washington je otvorio put prodaji snažnijih Nvidijinih čipova Kini, a u proljeće 2026. među visokim dužnosnicima kružio je povjerljiv memorandum o sumnji na kinesku operaciju, i nije se dogodilo ništa. Huang je predsjedniku bio saveznik u utrci za američku prevlast, pa ga je Trump branio i nakon pisma, a na dan ostavke dao je naslutiti da u tu operaciju vjeruje manje nego njegove vlastite službe. Senatori sada traže dokumente o tome što je administracija znala i kako je postupila, ali motiv je poznat iz svakog romana toga žanra: služba koja zna i gospodar koji ne želi znati. Znanje bez posljedice isto je što i neznanje.

Koliko je Peking znao?

Koliko je Peking znao i je li išta dobio, još se utvrđuje, no sama blizina Huangu imala je obavještajnu vrijednost, jer on je znao što Nvidia može isporučiti, gdje su joj kupci i o čemu se u Washingtonu još pregovara. I bez ijednog nacrta, uvid u te razgovore dovoljan je da Peking procijeni gdje će Amerika povući granicu i koliko je spremna pomicati je. Dobra služba ne krade ono što može čuti. Dokaže li se da je direktorica Megaspeeda radila za Ministarstvo državne sigurnosti, ambicija kineske službe i Komunističke partije više neće biti pretpostavka nego dokazana činjenica: ciljali su čovjeka na vrhu najvrednije kompanije svijeta, i došli su do njega.

Ulog je veći od jedne kompanije. Kineski modeli, dostupni svakome za slobodno preuzimanje, pritišću cijenu umjetne inteligencije i približavaju je robi koja se kupuje kao struja ili čelik, dok američke kompanije ulažu goleme iznose računajući da će za najbolje modele naplaćivati premiju. Postanu li modeli lako zamjenjivi, renta pripada onima koji drže oskudnu računalnu snagu, i zato je čovjek koji je njome raspolagao vrijedio više od svakog nacrta. U siječnju 2025., kad je DeepSeek uzdrmao tržište, Nvidia je u jednom danu izgubila gotovo šest stotina milijardi dolara. Bila je to proba.

Špijunski roman koji se čita na burzi

Romani se nisu promijenili. Nekad se njihov zaplet čitao u arhivima zapadnih službi, trideset godina poslije, a danas se čita u burzovnom izvješću.