Pad religioznosti - ključ gospodarskog razvoja u 20. stoljeću

Pad religioznosti - ključ gospodarskog razvoja u 20. stoljeću
Foto: EPA

VEĆ desetljećima nam je poznata činjenica da su sekularne države u pravilu bogatije od onih religioznih. Traženje razloga za to podrazumijeva razvezivanje složenog čvora kognitivnih i društvenih faktora. Moj mali tim suradnika smatrao je da bi bilo bolje postaviti direktnije pitanje: je li prva bila sekularna kokoš ili gospodarsko jaje? Tim riječima Damian Ruck, znanstvenik na Sveučilištu u Bristolu, započinje svoju kolumnu u časopisu The Conversation.

U nastavku prenosimo dijelove njegovog članka.

Oprečni stavovi Durkheima i Webera

"Naš članak koji je nedavno objavljen u časopisu Scientific Advances pokazuje da se u 20. stoljeću sekularizacija pojavila prije gospodarskog razvoja, a ne obratno. Iako to nije dokaz da sekularizacija čini državu bogatijom, on ipak isključuje suprotnu mogućnost. Strijela vremena putuje u jednom smjeru, tako da ne možemo očekivati da će gospodarska uspješnost utjecati na mišljenja ljudi u prošlosti.

Istraživanja koja je proveo institut Global World Gallup pružaju nam jasnu sliku o odnosu između sekularizacije i gospodarskog razvoja - najsiromašnije države svijeta ujedno su i najreligioznije. No i prije pojave modernih istraživanja vodeći znanstvenici ranog 20. stoljeća već su primijetili da su industrijalizirana društva u pravilu manje religiozna od agrarnih, iako se nisu slagali oko objašnjenja tog fenomena.

Francuski sociolog s početka 20. stoljeća Emile Durkheim vjerovao je da je gospodarski razvoj prethodio religioznosti. On je smatrao da religija ima praktičnu ulogu u edukaciji i stvaranju boljitka u društvu. No kad su prosperitetnija društva počela sama obavljati te uloge, religija je bila svedena na margine. S druge je strane nekoliko desetljeća kasnije njemački sociolog Max Weber razvio teoriju o prvobitnosti religijske promjene. Prema njegovim je zapisima protestantska reformacija pokrenula stampedo produktivnosti i gospodarskog rasta kao rezultat "protestantske radne etike".

Uranjanje u prošlost

"Moji kolege i ja smatramo da je jedna od ključnih prepreka koja nam je stajala na putu do pronalaska rješenja bio nedovoljno duboki uvid u povijest. Za mjerenje složenog koncepta poput sekularizacije potrebna je sveobuhvatna analiza. No ona je u većini svijeta bila moguća u razdoblju od samo nekoliko desetljeća, od 1990. godine. Ipak, ovog smo puta prvi put pronašli metodu dubljeg uvida kojim smo uspjeli pokriti prvih 100 godina 20. stoljeća.

Ovaj vremenski periskop prikazuje se nakon što skupimo dokaze iz antropologije, političkih znanosti i neuroznanosti: vjerovanja i mišljenja ljudi oblikuju se i učvršćuju tijekom prvih nekoliko desetljeća njihova života.

Ipak, usprkos životnom vijeku i usponima i padovima koji ga obilježavaju, religijska uvjerenja pojedinih osoba uvijek će odražavati njihove formativne godine. Oni nesvjesno nose fosilizirano sjećanje na to u kojoj je mjeri bilo sekularizirano društvo u doba njihova djetinjstva pa sve do danas. Ako primjerice želite saznati koliko je svijet bio religiozan 1950-ih godina, samo pogledajte koliko su religiozni ljudi rođeni tijekom 1950-ih godina."

Individualna prava razdvajaju države

"Poruka je kristalno jasna: sekularizacija se pojavljuje prije gospodarskog razvoja, a ne nakon njega. To znači da možemo eliminirati Durkheimov funkcionalistički model, ali ne možemo Webera proglasiti pobjednikom. Svako ljudsko društvo je kakofonija isprepletenih uzroka, učinaka i dinamičnih neočekivanih fenomena. Traženje jedinog uzroka bilo čega u toj areni neće nas dovesti nigdje. Zato smo provjerili nudi li nam nešto drugo uvjerljivije objašnjenje.

Primjerice, poštivanje individualnih prava moralna je pobjeda humanitarne revolucije. Ona može poslužiti kao stepenica koja je potrebna nekom društvu da bi ono postiglo gospodarski prosperitet. Poštivanje individualnih prava zahtijeva toleriranje homoseksualnosti, prava na pobačaj i razvoda braka. Pokazalo se da sekularna društva postaju prosperitetna tek nakon što razviju višu razinu poštivanja tih individualnih ljudskih prava.

Ako detaljnije razmotrimo različite dijelove svijeta, vidjet ćemo da postoje bogate države koje su religiozne i siromašne koje su sekularne. Države poput SAD-a i europskih katoličkih zemalja postale su gospodarski prosperitetne premda u njima religija i dalje ima značajnu ulogu. Suprotno tome, bivše komunističke zemlje istočne Europe su među najsekularnijim zemljama svijeta, a svejedno su gospodarski zaostale. Ispada da je poštivanje individualnih prava glavni faktor koji razdvaja bogate od siromašnih.

Ipak, ne smijemo ignorirati ulogu religije. Lako je primjetno da individualna prava procvjetaju kad religija izgubi na važnosti. No ipak ne postoji razlog zbog kojeg individualna prava ne bi mogla opstati u religioznom svijetu. Ako religijske zajednice mogu odbaciti konzervativna stajališta i prigrliti moderne kulturne vrijednosti, tada mogu postati moralna vodilja gospodarski prosperitetnih država u budućnosti", piše Damian Ruck za The Conversation.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara