BROJ novozaraženih u Hrvatskoj konačno je počeo padati, i to naglo.

Kako prikazuje grafikon stranice Our World in Data (dolje), s oko 900 slučajeva na milijun stanovnika 13. prosinca broj novooboljelih u danu pao je na 346 do 28. prosinca.

No u nezanemarivom dijelu javnosti širi se teza da je ovakav pad rezultat blažih mjera koje su bile na snazi prije kraja studenog te da strože nije trebalo ni uvoditi.

Ključne teze protivnika strožih mjera su:

- Da su blage mjere u kombinaciji s imunitetom stečenim prebolijevanjem bile sasvim dovoljne

- Da tome u prilog govori činjenica da se rezultati pada mogu vidjeti tek tri tjedna nakon uvođenja mjera

- Da je u Hrvatskoj oko 7 puta više ljudi koji su preboljeli covid-19 nego što to brojke prijavljenih pokazuju

- Da toliki udio prokuženih sam po sebi značajno usporava rast broja novooboljelih

No članovi Znanstvenog savjeta vlade za covid-19, uglavnom epidemiolozi i virolozi, Ozren Polašek, Petra Klepac, Nenad Ban, Igor Rudan i Andreja Ambriović Ristov ne slažu se s tim. Podsjetimo, oni su se u Savjetu zalagali za uvođenje strožih mjera.

Oni smatraju da epidemiju treba staviti pod kontrolu strogim mjerama, što znači da broj novooboljelih ne bi smio prelaziti 300, za koliko je moguće pratiti kontakte potvrđeno zaraženih. Također smatraju da bi trebalo paziti da se obiteljskim druženjima za blagdane pred kraj godine ne ponište povoljni efekti mjera.

Njih petero za Index su predstavili argumente kojima odgovaraju na gore navedene teze protivnika strožih mjera.

Mogu li stroge mjere davati rezultate za manje od dva tjedna?

Epidemiolog i stručnjak za javno zdravlje Ozren Polašek s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu kaže da je smanjenje broja novozaraženih u Hrvatskoj rezultat strogih mjera koje su uvedene 28. studenog, a nikako ne blažih koje su bile na snazi prije toga.

"Ako izradimo model koji uzima u obzir redovite tjedne varijacije, korištenjem Holt-Wintersovog pristupa možemo napraviti funkciju kojom opisujemo obrazac epidemije. Takav model govori nam da smo 14. prosinca imali nešto manji broj zaraženih od očekivanog te da je taj pad postao statistički značajan 16. prosinca", kaže Polašek.

Ističe da je od uvođenja strožih mjera, zatvaranja kafića, restorana i teretana te ograničavanja okupljanja i sl. 28. studenog, kada nam je broj novozaraženih po danu znao prelaziti 4000, do 14. prosinca kada je počeo padati, prošlo više od dva tjedna.

"Prelazak nastave na online uveden 14. prosinca, a u mnogim školama i prije toga, dodatno je pridonio padu broja novozaraženih koji jasno vidimo posljednjih dana", kaže Polašek.

Tvrdi da nije točno da su potrebna dva tjedna da bi se vidjeli rezultati mjera, što potvrđuju i znanstvene studije.

"Ta famozna dva tjedna predstavljaju samo smjernicu, nikako ne i matematičku formulu koju možemo izravno primijeniti na razumijevanje obrasca epidemije. Rezultate mjera možemo vidjeti i za manje od dva tjedna. Vrlo snažan lockdown mogao bi pokazati rezultate odmah nakon završetka razdoblja inkubacije. Ako bismo pretpostavili da je moguće da jedna osoba zarazi i članove svoje obitelji s kojima je u izolaciji, to znači da bismo na razini cijele populacije prve rezultate lockdowna mogli vidjeti nakon dvostrukog prosječnog trajanja inkubacije, to jest nakon šest dana. Naravno da ovako brzi rezultati spadaju u domenu nemogućih scenarija potpunog lockdowna kakav nismo imali ni u proljeće, ali nam pokazuju kako rezultate mjera možemo u nekim situacijama očekivati već unutar kraćih razdoblja, i to prema modelu - što snažnije mjere, tim kraće razdoblje do pojave vidljivih rezultata", tumači.

"U našem slučaju čini se vrlo izgledno da smo rezultate mjera uvedenih 28. studenog vidjeli 14. prosinca, što nam potvrđuje da su tada donesene mjere bile učinkovite u smanjenju broja zaraženih. Ovo se jasno vidi i u javno dostupnim podacima Google mobility izvješća koja prikazuju znatno smanjenje aktivnosti na razini populacije koje je počelo uvođenjem mjera. Tijekom ovog tjedna očekujemo kako će se smanjivati i broj hospitaliziranih koji nam treba postati glavni pokazatelj praćenja epidemije. Nažalost, broj preminulih još će nam neko vrijeme biti visok jer se njegov pad vidi s kašnjenjem od nekoliko tjedana zbog dugog trajanja bolesti, no nadamo se da će se smanjeni broj zaraženih uskoro početi ogledati i u smanjenom broju preminulih. Ako se zadrži sadašnja dinamika epidemije, znatnijem smanjenju broja preminulih možemo se nadati u prvom tjednu sljedeće godine", poručuje Polašek.

Zašto ograničavanje kretanja među županijama ima smisla?

Smatra da se uvođenje zabrane kretanja među županijama ne smije doživljavati kao nepotreban dodatak na dovoljno stroge postojeće mjere, nego kao pokušaj sprječavanja velikog porasta broja zaraženih tijekom blagdana.

"Glavna ideja te mjere je da se smanje kontakti sa starijim osobama kako ne bismo neproporcionalno povećali rizik za nepovoljne ishode tijekom i nakon blagdana. Nema sumnje da ova mjera ima jako izražen negativan učinak na naša očekivanja i na želju da blagdane provedemo s najbližima, no donesena je upravo kako se ne bi događalo širenje virusa između osoba koje do sada nisu bile u znatnijem kontaktu, a blagdane su željele provesti s članovima obitelji", ističe Polašek.

Zašto širenje epidemije bez mjera ne staje čak ni kada se dostigne kolektivni imunitet?

Petra Klepac, koja predaje zarazne bolesti u glasovitoj Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu (LSHTM) i prati pandemiju od njezinih početaka, a bavi se i modeliranjem širenja covida-19, kaže da broj ljudi koje ćemo zaraziti ovisi o nekoliko čimbenika.

"On ovisi o tome koliko je prijemčivih u populaciji, koliko dugo smo zarazni, koliki je broj osoba s kojima dolazimo u kontakt te koja je vjerojatnost da zaraza prijeđe na te kontakte", kaže Klepac.

"Kod nekontrolirane epidemije jedini čimbenik koji se mijenja za njezina širenja je udio prijemčivih osoba koji se smanjuje kako se zaraza širi. Kolektivni imunitet dostiže se kad je udio oporavljenih u populaciji jednak 1-1/R0, gdje je R0 osnovni reprodukcijski broj, odnosno broj zdravih koje zaraženi u prosjeku zarazi tijekom bolesti. Za R0 = 3, koliko se procjenjuje da vrijedi za covid-19, kolektivni imunitet postiže se kad su prokužene dvije trećine populacije. Tek tada broj zaraženih počinje padati, no i nakon toga zarazit će se još značajan broj ljudi prije nego što se dosegne konačan razmjer epidemije i ona se zaustavi. Zašto? Kad nema mjera društvenog distanciranja, jedan čovjek u prosjeku dnevno dolazi u kontakt s otprilike 12 različitih osoba. Kad se postigne kolektivni imunitet, populacija je na samom vrhuncu epidemije – broj zaraženih tada je najveći, no još uvijek postoji mnogo aktivnih lanaca zaraze. Ako je u tom trenu dvije trećine populacije prokuženo, 4 od tih 12 kontakata bit će još uvijek osjetljiva na zarazu. Od te 4 osobe u prosjeku će se zaraziti manje od jedne. Koja je vjerojatnost da se osoba zarazi nakon kontakta sa zaraženom osobom ovisi o vrsti kontakta. Primjerice, istraživanja pokazuju da ukućani imaju najveću vjerojatnost da se zaraze te da za njih vrijedi da je tzv. household secondary attack rate (SAR) veći od 20%. Na taj način nastaje tzv. prebačaj, odnosno epidemiološki višak (grafikon dolje)", tumači Klepac.

Grafikon predstavlja epidemiološki prebačaj (overshooting), odnosno višak zaraženih koji se događa i nakon postizanja kolektivnog imuniteta kada se omogući širenje epidemije bez ozbiljnih mjera

Zašto su stroge mjere jedino rješenje?

Naša epidemiologinja s londonskom adresom napominje da se u nedostatku farmaceutskih mjera, poput cjepiva ili lijekova, mjere protiv pandemije svode uglavnom na smanjenje prosječnog broja dnevnih kontakata kako bi se smanjio broj prilika da virus prijeđe s jedne osobe na drugu.

"Za vrijeme proljetnog lockdowna u Velikoj Britaniji prosječni broj kontakata pao je s preko 12 različitih osoba dnevno na dvije do tri osobe dnevno, što je prekinulo puno lanaca zaraze i dovelo do znatnog smanjenja zaraze. Jesenski lockdown bio je blaži te je prosjek kontakata ovisio o razini mjera u različitim dijelovima države", kaže.  

Zašto je prag kolektivnog imuniteta postignutog cijepljenjem niži od onoga koji se postiže širenjem pandemije?

"Kad se radi o preventivnim mjerama cijepljenjem, kolektivni imunitet dovoljan je da se spriječi širenje zaraze u populaciji. Kod preventivnog cijepljenja nismo u situaciji pandemije, pa nema aktivnih lanaca zaraze jer osobe koje se cijepe nisu zarazne. Ako se slučajno pojavi jedna zaražena osoba, primjerice, ako se virus poput virusa ospica uveze iz nekog žarišta u nekoj zemlji u kojoj još uvijek cirkulira, on će u prosjeku dovesti do manje od jedne zaraze jer je većina kontakata imuna, pa se zaraza u procijepljenoj populaciji ne može uhvatiti", zaključuje Klepac. 

Jesmo li u Hrvatskoj stvarno blizu kolektivnog imuniteta?

Nenad Ban, profesor na Švicarskom federalnom institutu tehnologije (ETH Zurich), tvrdi da je usporavanje epidemije u Hrvatskoj sasvim sigurno posljedica uspostavljenih mjera društvenog distanciranja.

"Postoji nekoliko jakih znanstvenih argumenata za to zašto nije moguće da je epidemija usporila zbog visoke prokuženosti stanovništva", kaže Ban.

"Jedno dobro objašnjenje može se prikazati ako se prouči situacija počevši od podataka koji su objavljeni u časopisu Nature prošli mjesec (O’Driscoll et al. Nature 2.11.2020). Autori su analizirali raširenost covida-19 i kolika je smrtnost u raznim zemljama i dobnim skupinama. Iz te analize procjenjuje se da je smrtnost od covida-19 u europskim zemljama oko 0.65%, uzimajući Francusku kao referentnu zemlju. Važno je napomenuti da je to IFR, broj ljudi koji će preminuti u odnosu na ukupan broj zaraženih. Dakle, ne radi se o potvrđenim, odnosno o slučajevima dijagnosticiranima na testiranju, nego o broju ljudi za koje se procjenjuje da su se zarazili covidom-19, bez obzira na to jesu li ikada bili kod doktora ili ne. Taj je broj jako koristan za procjenjivanje koliko je ljudi preboljelo covid-19 kako bi se vidjelo je li taj broj dostatan da bi se spriječilo širenje pandemije. Kako je u Hrvatskoj do sada od covida-19 preminulo oko 3400 ljudi, može se procijeniti da je do sada tu bolest preboljelo oko pola milijuna ljudi, odnosno oko 13% stanovnika Hrvatske. Nažalost, unatoč velikim žrtvama to je još uvijek puno premali postotak populacije da bi se pandemija usporila. Dokaz da epidemija ne jenjava čak i kada je veliki postotak populacije prebolio covid-19 može se jasno vidjeti na primjeru Belgije. Ondje se krajem listopada bolest širila velikom brzinom unatoč tome što je od nje preminulo više od 11.000 ljudi, što znači da je do tada po istom računu oko 15% posto populacije preboljelo covid-19. Iz toga proizlazi da smanjenje broja oboljelih od covida-19 u Hrvatskoj ne može biti rezultat prokuženosti, nego mjera distanciranja koje su uvedene", tumači Ban.

Može li se imunitet smatrati dovoljno trajnim da suzbije pandemiju?

Igor Rudan, direktor Centra za globalno zdravlje i suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije Sveučilišta u Edinburghu, predsjednik Međunarodnog udruženja za globalno zdravlje i redovni član Kraljevskog društva u Edinburghu, kaže da među odgovornim epidemiolozima ne postoji nitko tko misli da je bilo gdje u svijetu, osim možda u brazilskom Manausu i manjim dijelovima Lombardije, u 2020. godini bilo zaraženo i približno dovoljno ljudi da bi se moglo govoriti o značajnom usporavanju zaraze zbog kolektivne imunosti.

"Čak ni u najteže pogođenim državama svijeta broj zaraženih nije bio ni blizu kolektivne imunosti. Uz to epidemiolozi znaju i da će postotak ljudi koji će biti zaraženi tijekom slobodnog širenja epidemije na kraju biti viši od praga potrebnog za postizanje kolektivne imunosti", kaže Rudan.

Također, ističe, ozbiljni stručnjaci znaju da kod stečene imunosti postoji određeni "gradijent".

"Naime, što je teža bila bolest, to će imunitet dulje trajati, a što je bila blaža, trajat će kraće. Kod nekih izloženih virusu s vrlo blagim simptomima ili bez simptoma imunost može trajati vrlo kratko. Zato se čak i osobe koje su već bile izložene virusu ponovo 'vraćaju' među prijemčive za novu zarazu istim virusom pa time opet smanjuju dosegnute razine imunosti te se mogu zaraziti ispočetka", kaže Rudan.

Je li broj smrti jedina posljedica širenja pandemije?

Zabrinjava ga činjenica da bi pojava novih sojeva virusa mogla zahtijevati novo cjepivo te da nas prethodno stečena imunost ne mora uvijek štititi od novih sojeva.

"Pojava novih, mutiranih sojeva u Velikoj Britaniji i Južnoj Africi, koji se znatno brže šire, vrlo je zabrinjavajuća vijest za sve nas. To je stoga što povećana brzina širenja znači i još bitno viši prag potreban za dostizanje kolektivne imunosti, ali i strože mjere potrebne za usporavanje širenja novog soja te povećanje broja novih slučajeva koji zahtijevaju bolničku skrb. Tu je i problem tzv. dugog covida-19 i niz još nerazjašnjenih problema koje bolest može izazvati u onih koji je prebole. Sve su to razlozi zbog kojih je razumno štititi stanovništvo od zaraze protuepidemijskim mjerama i čekati cjepivo, pa su države koje prate znanstvena istraživanja o ovoj zaraznoj bolesti tako i postupile", poručuje.

Može li nagli pad broja oboljelih biti rezultat prokuženosti?

Rudan napominje da je znanost pokazala da je za širenje virusa najvažniji prosječan broj kontakata koje svaka osoba ostvari u jednom danu s drugim osobama u zatvorenim prostorima, jer tada se virus najlakše širi.

"Sve protuepidemijske mjere koje smanjuju taj broj su dobrodošle i djelovat će, a njihovi rezultati vidjet će se prilično brzo. Primjerice, povlačenje ljudi u svoje domove vrlo naglo smanjuje broj kontakata s 10 - 15 dnevno na samo 1 - 4, što je jako velika razlika u broju kontakata koji virusu omogućuju širenje. Zamislite kolika je razlika ako u gradu od milijun ljudi svaka osoba ima prosječno 10 - 15 kontakata dnevno, svakog dana iznova i s novim ljudima, uključujući i svoje ukućane, a usporedite to s drugim gradom od milijun ljudi gdje se stanovništvo povuklo u svoje domove, gdje svaki dan imaju kontakt samo s 1 do 4 iste osobe. Stoga u ovom drugom gradu već nakon isteka jedne do dvije prosječne inkubacije, tj. za 6 do 12 dana, nastupa vrlo značajan pad broja novozaraženih kakav vidimo u svim državama Europe koje su uspješno suzbile drugi val. Da postoji značajna uloga tzv. kolektivne imunosti, usporavanje bi bilo znatno postupnije i sporije jer postotak prokuženih među milijun ljudi raste postupno, naročito ako su neke mjere već na snazi. Također bi u slučaju dosezanja kolektivne imunosti i smanjenje broja slučajeva bilo znatno manje naglo nego kada protuepidemijske mjere smanjenjem kontakata među ljudima snažno 'prelome' krivulje koje su prethodno vrlo brzo rasle, kao što to vidimo posvuda u Europi, a sada napokon i u Hrvatskoj", tumači.

Čuvaju li mjere živote na uštrb ekonomije?

Rudan kaže da su u početku pandemije mnoge stvari bile nepoznate i nesigurne, ali nakon više od 100.000 znanstvenih radova objavljenih o novom koronavirusu i covidu-19 u 2020. godini, sada su znanosti mnoge stvari već sasvim jasne.

"Prije svega, države u Aziji poput Južne Koreje, Singapura, Kine, Japana, Tajvana, Vijetnama, Kambodže, Laosa, Butana, Tajlanda i Mongolije uspjele su 'udžbeničkim' primjenom epidemioloških mjera provesti većinu 2020. godine bez širenja epidemije među njihovim stanovništvima. Kontrolirale su svoje granice, uvele dvotjednu karantenu za sve koji su ušli u državu, a svakom slučaju zaraze vrlo su ozbiljno pristupile te su pratile i izolirale sve kontakte. Time su se dovele u situaciju da spase i ljudske živote te sačuvaju i prilično uobičajen svakodnevni život i ekonomsku aktivnost. Stoga će za pedeset ili stotinu godina analitičarima biti vrlo teško razumjeti kako se i zašto moglo dogoditi da i razvijeniji i bogatiji zapad nije učinio isto, tj. nije uveo primjerene epidemiološke mjere protiv širenja zaraze kako bi spasio živote i sačuvao ekonomiju, već je pretrpio slobodno širenje zaraze, stotine tisuća umrlih te cikluse između 'otvaranja' i 'zatvaranja' i velike štete za ekonomiju uz medijske rasprave oko toga treba li tijekom epidemije uvoditi protuepidemijske mjere ili ne treba", zaključuje Rudan.

Zašto je epidemiju važno održavati na niskim razinama do dolaska cjepiva?

Predstojnica Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković, molekularna biologinja i virologinja Andreja Ambriović Ristov, kaže da je jako važno da se do dolaska cjepiva epidemija održava sa što manjim brojem zaraženih.

"Temeljni razlog je da smanjimo broj umrlih i broj hospitaliziranih kako bi zdravstveni radnici mogli liječiti i druge bolesti. No to je također važno i zbog ograničavanja broja mogućih mutacija u virusu. Što ima manje zaraženih, bit će i manje cirkulacije virusa u populaciji pa će biti manja i vjerojatnost da će se pojaviti mutacije koje bi za posljedicu mogle imati da cjepivo postane neučinkovito", ističe Ambriović Ristov.

"Srećom, SARS-CoV-2 nema veliku učestalost mutacija, no zbog velikog broja zaraženih svjedoci smo pojave novih varijanti. Za sada još uvijek nema indikacija da bi cjepivo bilo neučinkovito protiv nove varijante, no ipak, smanjenje broja cirkulirajućih virusa snažan je argument da se epidemija mora držati pod kontrolom sa što manjim brojem zaraženih osoba po danu i da nikako ne smijemo podržavati ideju da puštanjem virusa da se širi postižemo kolektivni imunitet", kaže naša virologinja.

"Pozivanje na kolektivni imunitet protivi se zdravom razumu i načelima humanosti jer bi podrazumijevao ogroman broj preminulih i nema temelja u gomili znanstvenih činjenica koje su nam dostupne. O tome jednostavno ne treba više ni raspravljati jer je znanost egzaktna i daje jasne smjernice što učiniti. Konačno, bilo bi dobro da se u javnost prestanu slati poruke koje nisu temeljene na znanstvenim činjenicama, koje daju privid da se znanstvenici ne slažu te koje ruše povjerenje u znanstvenike i znanost. Takve poruke, prema kojima je besmisleno i beskorisno slijediti ono što preporučuju svi ozbiljni svjetski epidemiolozi i što dokazano djeluje svuda, pa i u Hrvatskoj, štetne su za psihičko zdravlje ljudi za koje se protivnici strogih mjera navodno zalažu", zaključuje Ambriović Ristov.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.