Pitali smo Borisa Jokića kojih mu je pet omiljenih knjiga

Pitali smo Borisa Jokića kojih mu je pet omiljenih knjiga
Foto: FAH

BORIS Jokić rođen je 1976. u Zagrebu. Diplomirao je psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao je i doktorirao iz područja obrazovnih znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu u Velikoj Britaniji. Od 2002. godine radi u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, trenutačno u statusu znanstvenog suradnika. 

Hrvatskoj je javnosti postao poznat kao iznimno sposoban, agilan i komunikativan voditelj Cjelovite kurikularne reforme ranog i predškolskog, osnovnoškolskoga i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja.

Ovo je njegovih pet omiljenih knjiga.

Na rubu pameti - Miroslav Krleža

Mnogo toga o Hrvatskoj 2019. godine klinički je precizno ispisao Miroslav Krleža još 1938. Na rubu pameti za mene je najbolje hrvatsko književno djelo koje ukazuje na vječnu borbu pojedinca protiv, na krivim vrijednostima, ustrojenog sustava. Borba je to u kojoj se pobjednik unaprijed zna. Bez obzira na izvjesni ishod, svi mi  gubitnici jednostavno moramo ući u ring iz kojeg ćemo izaći mrtvi, ranjeni, izgrebani ili ludi.  

Naše posljednje stoljeće – Hoće li civilizacija preživjeti 21. stoljeće? - Martin Rees

Ovu zastrašujuću knjigu nije napisao neki teoretičar zavjere, već jedan od najvećih znanstvenika našeg vremena – kozmolog, kraljevski astronom i profesor na Sveučilištu u Cambridgeu Martin Rees. U knjizi on govori da kao civilizacija imamo 50% šanse preživjeti ovo stoljeće. U nizu onoga što nam prijeti spominje različite oblike klasičnog terorizma, bioterorizam i različite viruse, cyber terorizam, sve ubojitija oružja, mogućnost situacije da se u garažama sklapaju manje nuklearne bombe. Navodi on potom udare asteroida, erupcije vulkana, ljudske pogreške različitih vrsta, negativno korištenje umjetne inteligencije te posebice klimatske promjene. Knjigu sam drugi put pročitao 2007. godine kada sam dobio kćer. Čitajući je razmišljao sam o tom našem prekrasnom i tužnom svijetu u koji novi život dolazi i što je moguće napraviti da završimo na boljoj strani tih 50%. Baš kao i Rees, smatrao sam tada, a sada još i više, da je jedini put kojim kao civilizacija možemo krenuti onaj racionalnog djelovanja i ulaganja u znanost. Za tu sam se ideju spreman boriti do kraja.

Adio kauboju - Olja Savičević Ivančević

Adio kauboju je prekrasna, iskrena i bolna knjiga koja dokazuje da Hrvatska još nije propala. Knjiga Olje Savičević Ivančević mogla bi poslužiti kao ona koja bi starije od 15 godina u hrvatskim školama zavela da pročitaju barem nešto. Kada bi je pročitali, u tim bi stranicama pronašli sebe i svoja veselja, nedoumice i strahove, sve probleme koje imaju s partnerima, obitelji i okolinom. Pronašli bi i sliku jednog društva koje prolazi tranziciju bez ikakve refleksije. Društva koje srlja. Društva koje ne propituje. Društva koje bi moglo biti toliko bolje.

Sad Book - Michael Rossen & Quentin Blake

Ovo je najtužnija knjiga koju sam ikada pročitao. Radi se o slikovnici koju je ilustrirao Quentin Blake, a napisao Michael Rossen. Knjiga je tužna jer opisuje tugovanje oca koji je izgubio sina u 18. godini. Kroz slike sina i oca i bez puno riječi gubitak djeteta postaje stvaran i bolan. Ono što ostaje je očaj, sjećanje i borba. Smrt je stvarna i o njoj je teško pisati, pjevati, slikati. Smrt je ujedno i poticaj za životnu borbu. Ovu bi knjigu svatko trebao imati negdje skrivenu duboko u ormaru. U trenucima kada nam se naši problemi učine velikima, trebali bismo je uzeti u ruke i zaplakati. Plakati i izliječiti se.

Na cesti - Jack Kerouac

Ovo sigurno nije najbolja knjiga ikad napisana. Štoviše, nije ni u prvih 150 koje sam osobno pročitao, ali je važna kad imaš 18 godina i kad je primiš u ruke. U njoj se nalazi mogućnost slobode. Neki novi svjetovi i prijateljstva koja su tu negdje iza ugla. Nova iskustva na križanju ulica koje se zovu gubitništvo i neodoljivost. Proza koja se spaja s poezijom i muzika. Be-bop, jazz, kasnije Tom Waits. Cesta koja vodi daleko, spušteni prozori u automobilu i uvjerenje da možeš pobjeći i ostati svoj. Slika mladost koju će uskoro zamijeniti...       ,


 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara