Pitali smo Daliju Orešković kojih joj je pet omiljenih knjiga

Pitali smo Daliju Orešković kojih joj je pet omiljenih knjiga
Foto: Hina

DALIJA OREŠKOVIĆ rođena je 1977. godine. U Zagrebu je završila Pravni fakultet. 

Bila je prva predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 2013. do 2018. godine, a prethodno je kao odvjetnica, između ostalog, zastupala i zlostavljane žene, manjine, prognanike i ratne žrtve te osobe s tjelesnim nedostacima. Upravljala je složenim odvjetničkim projektima, a koautorica je i knjige “Sukob interesa u teoriji i praksi UN-a, EU-a i RH”.

Dalija Orešković je predsjednica stranke Start i potencijalna kandidatkinja na predsjedničkim izborima, a za Index je otkrila svojih pet omiljenih knjiga.

Sramota - John Maxwell Coetzee

Potresna priča o starijem profesoru koji se upustio u nedopušten odnos sa studenticom, iako nije bilo riječi o silovanju, već o korištenju utjecaja, moći i iskorištavanja položaja. Tijekom disciplinskog postupka David Lurie je pred fakultetskim tijelima tvrdoglavo branio svoja stajališta o slobodi odabira u načinu života, u načinu stvaranja ljubavnih veza pa i seksualnih navika, zbog čega je u konačnici bio izbačen s radnog mjesta. Radnja romana smještana je u Cape Town nakon pada apartheida. Narativ o razvedenom zrelijem muškarcu u vječnoj potrazi za nesputanim tjelesnim užicima naglo se mijenja njegovim odlaskom na periferiju u posjetu kćeri, neatraktivnoj djevojci lezbijske orijentacije koja se bavi održavanjem farme u priprostom okruženju. U kući ih napadne lokalno stanovništvo crne rase, pri čemu je kći silovana, dok je otac bio ozlijeđen i zaključan. Krivnja koja se uvukla u njihov međusoban odnos jer ju nije mogao zaštiti bitno mijenja daljnji tijek njihovih života. Opterećen osjećajima prezrenosti, mizernosti i nevažnosti, promatra kako mu se kći miri sa sudbinom time što ulazi u dogovoreni brak sa starijim crnim muškarcem, u kojem će roditi dijete silovatelja kojeg pleme štiti, kako bi tako i ona dobila zaštitu, ali uz zamjenu za vlasništvo nad farmom do koje joj je bilo snažno stalo, a koje se lokalno pleme htjelo dočepati. Njezinu odluku otac smatra porazom i pokoravanjem elementarnoj rasnoj mržnji. U nemogućnosti da se s tim pomiri vraća se u grad, posjećuje obitelj djevojke zbog koje je ostao bez pozicije na fakultetu kao oblik formalne isprike, iako je u duši ostao vjeran svojoj istini. U tome je možda veći pobjednik nad životnom sudbinom od kćeri koja je dopustila da joj okruženje, primitivizam i divljaštvo sredine u kojoj živi nameće svoja pravila i zapravo ju veže u svojevrsnu životnu tamnicu. Unatoč tome, glavni lik ne predstavlja ništa herojsko. On ne nastavlja svoj život kakav je prije bio, već se povlači u sebe trpeći cijeli život proživljenu sramotu. Poruka je njegovog kraja da bez obzira na posljedice, moramo ući u ring, pa bili ranjeni ili mrtvi.

Kule u zraku - Stieg Larsson

Riječ je o trećem nastavku trilogije Millennium. Tu sam knjigu čitala pod naslovom pod kojim je knjiga objavljena na engleskom jeziku The girl who kicked the hornet`s nest. Nakon Muškaraca koji mrze žene i Djevojke koja se igrala s vatrom, priča je to o osamljenoj, krhkoj, androgenoj kompjuterskoj genijalki koju je zlostavljao sustav koji ju je trebao štititi. Čitava trilogija progovara o nasilju nad ženama, seksizmu, ali i o drugim osjetljivim temama poput simpatiziranja nacizma i rasizma i o kriminalu povezanom s dubokom državom. Iako ju je okolina odbacila, Lisbeth Slander je ostala beskompromisna i nepokolebljiva u razotkrivanju tamnih i mračnih strana društva, poručujući kako zlostavljanje nije problem pojedinca koji se zatekao kao žrtva, već sustava u kojem se zločinačke strukture previše približe i postanu dio vlasti, stoga vlast počinje štiti nasilnika, a ne žrtvu. Knjiga je brutalan opis devijantnosti koja se sa svojom perverzijom i bahatošću iživljava na najslabijima. Odvratna pojava od koje očito nisu imune niti moderne, pristojne i demokratski uređene zemlje poput Švedske. Asocijalna autsajderica, građe tijela kao u djeteta, Lisbeth Salander razvaljuje same stupove društva. Ono što ju tjera naprijed je bijes. Heroj je samim time što ne pristaje na ulogu žrtve, žilava je, prgava, zna da laži i korupcija sežu sve do državnog vrha i ne namjerava olako prijeći preko toga. U ovom je nastavku teško ozlijeđena i u bolnici, no i nadalje predstavlja prijetnju i očitog neprijatelja sustava koji ju i takvu, svu demoliranu, pokušava ubiti. Unatoč tome ona ne odustaje i u konačnici, uz pomoć nekolicine ljudi kojima vjeruje i na koje se oslanja, u doslovno nemogućim uvjetima uspijeva uzrokovati raspad švedske tajne službe. Lisbeth Salander poručuje: ne možete me otpisati, ma što mi radili, jer vam ne dam gušta, bando. Sjajno.

Igre gladi – Suzanne Collins

Trilogija o apokaliptičnoj budućnosti u kojoj se u čast sustava jednom godišnje održava „žetva“. Lutrija odabire djevojčice i dječake u dobi od 12 do 18 godina koji su prisiljeni natjecati se u areni i međusobno se poubijati sve dok ne preostane samo jedan pobjednik koji postaje posvećenik i junak čitave države, a sve je organizirano kao reality show koji uz vojnu prisilu prati cijela država. U svojoj srži, ovo je priča o pojedincu koji se bori protiv sustava utemeljenog na krivim vrijednostima. Glavna junakinja Katniss Everdeen se u ovoj ulozi našla tako što se žrtvovala umjesto mlađe sestre koju je odabrao ždrijeb. Misija joj je bila spasiti one koje voli, a tek potom pokušati preživjeti, ali karakter joj je bio drugačiji od drugih sudionika. Imala je jasan stav o razlici između dobra i zla i neobičnu dozu neposluha. U prvoj knjizi je njezina dosljednost vlastitom sustavu vrijednosti nasuprot očekivanjima režima promijenila pravila po kojima se provode ova bolesna natjecanja, što je nehotice potaknulo građane na pobunu. No uz status ikone i heroine, stekla je i brojne neprijatelje pa je sustav tražio svoju priliku za osvetu. Druga knjiga opisuje kako je došlo do događaja koji je u njoj probudio gnjev, kako se od simbola otpora pretvorila u istinskog borca. Trenutak u kojem odapinje svoj luk i strijelu u sam vrh tehnološke kupole, arene u kojoj se Igre gladi provode te ju tako razara, moj je najdraži književni (a i filmski, s obzirom na to da je trilogija ekranizirana) trenutak. U trećem dijelu Katniss Everdeen svojom pronicljivošću i intuicijom spoznaje da glavna organizatorica otpora ne vodi rat zbog plemenitih namjera, već radi svoje vlastite ambicije i pokušaja da postane novi vođa, stoga ju Katniss Everdeen na zaprepaštenje svih iz pokreta otpora ubija. Glavnu radnju prati i razvoj ljubavi između Katniss i Peeta, kojem je režim sofisticiranim tehnologijama isprao mozak kako bi ga pretvorili u oružje koje će ju ubiti. Iskrena i duboka ljubav ipak je bila jača. Ovu trilogiju treba čitati, ili makar pogledati sveukupno četiri snimljena filma radi vrlo jednostavne poante na koju smo na žalost zaboravili, a ta je da je borba protiv sustava jedini put u promjenu.

Žena kojoj sam čitao - Bernard Schlink

Knjiga je slojevita i može se tumačiti na više razina. Korisne su njezine pouke za vrijeme u kojem živimo i opomena su na aktualna zbivanja. Kroz priču o tajnom seksualnom odnosu između školarca i dvadeset godina starije žene prikazano je suočavanje njemačkog društva s nacističkom prošlošću. Hanna je emocionalno hendikepirana i nepismena žena kojoj je Michael čitao kao petnaestogodišnjak. Kada se nakon rata Hanna našla na optuženičkoj klupi kao jedna od čuvarica koncentracijskih logora, Michael je mogao otkriti da je ona analfabet, što bi joj pomoglo u obrani, ali nije. Bizarno je to što se ona više sramila svoje nepismenosti nego zlodjela zbog kojih se našla na optuženičkoj klupi. U konačnici je bila kažnjena teže od ostalih, iako za neke okolnosti koje su je teretile očito nije bila kriva, jer kao nepismena osoba nije mogla izdati sporne pisane naredbe. Dirljiv je odnos povezanosti, odanosti i čuvanja tajni između njih dvoje, ujedno je i potresan trag kojeg je ta veza ostavila na oboje. Iako je Hanna tijekom suđenja iskazala krajnju ravnodušnost prema zločinu koje je počinila, Michael se unatoč svemu nije mogao u potpunosti odreći onoga što je prema njoj osjećao. Slične emocije imala je cijela generacija djece koja je živjela sa spoznajom da su njihovi roditelji bili na strani zla. Hanna je u zatvoru naučila čitati i pisati, a na dan kada je trebala biti puštena na slobodu počinila je samoubojstvo, ostavljajući svoju ušteđevinu preživjeloj ženi, svjedoku na suđenju. Knjiga je lekcija o političkoj krivnji, jer poručuje da je svaki čovjek osobno odgovoran za način na koji se s njime vlada. Nikakve okolnosti i viša sila nisu i ne mogu biti opravdanje za konformizam koji nas navodi na svrstavanje na krivu stranu. Nužnost jasne osude je jedno, a pokušaj razumijevanja zašto su oni koje volimo podlegli nekom zlu, nešto je sasvim drugo. Naše društvo nije prošlo kroz proces takvog kolektivnog osvještavanja, pa su brojne osobne i obiteljske traume i nadalje začahurene kao trajno tinjajući povod stalnih društvena podjela zbog kojih ne možemo povijest prepustiti povijesti, a mi mudrije i zrelije krenuti naprijed.

Krava koja je bila plava – Dijana Merey Sarajlija, Nika Sarajlija

Dječja je to slikovnica pisana u šaljivim stihovima čiji naslov nema nikakve veze s političkim asocijacijama. Dio je serije sličnih knjiga, a obično su u jednoj slijepljene dvije – pa tako i ova ima svoje lice i naličje. S druge strane iste knjige nalazi se Konj koji je imao neugodan vonj – također naslov bez ikakvih političkih asocijacija. Što sam starija, čitanje slikovnica djeci naglas smatram važnijim od sve stručne literature i svih drugih knjiga koje sam tijekom života pročitala. Ovisno o tome kako su izgovorene, iste riječi svaki put imaju drugačiju reakciju, na iskrenim dječjim licima to se jako vidi. Osim toga, sve bitno što o životu treba znati stane u jednostavne dječje priče. Kasnije se sve nepotrebno zakomplicira. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara