OBROCI koje Pleter dijeli na potresom pogođenim područjima već su digli veliku buru u javnosti. Jučer je tako na meniju bio grah, a više ljudi se požalilo kako je to djelovalo zagoreno. Danas pak, ljudi kažu da je okus bio dobar, ali da porcija nije bila dovolja.

>> Lijevi obrok dijelili su kuhari, desni je Pleterov

>> Kuhari kažu da je cijena obroka koje Pleter priprema u Petrinji prenapuhana

Ipak, moglo bi se reći da su oni samo ilustracija stanja u kakvom se nalazi Hrvatska, zemlja u kojoj je porezno opterećenje najviše među novim članicama EU, no u kojoj građani i poduzetnici već desetljećima upozoravaju da od države ne dobivaju adekvatnu protuvrijednost za novac koji joj daju. 

>> Žena iz Petrinje: Pleter dijelio varivo s mesom iz konzerve i grah s okusom zagorenog

>> VIDEO Čovjek o Pleterovom obroku: Grah kao grah, svi ga vole, ali bio je malo zagoren

Podaci Eurostata za 2019. godinu, primjerice, pokazuju da je iznos prikupljenih poreza i doprinosa u Hrvatskoj iznosio 38,7 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Hrvatska po tome nije spadala među članice Unije s najvećim poreznim opterećenjem jer je udio poreza i doprinosa u BDP-u Francuske, Belgije ili Danske veći od onog u Hrvatskoj. Tako je, recimo, udio poreza u Francuskoj 2019., prema podacima eurostatističara, iznosio 47,4 posto BDP-a, u Danskoj 46,9 posto BDP-a, a u Belgiji, državi s vrlo složenom unutarnjom strukturom i puno razina vlasti, 45,9 posto BDP-a. Udio ukupnih poreza u BDP-u u Hrvatskoj 2019. bio je čak i manji od prosjeka EU koji je iznosio 41,1 posto BDP-a. 

Imamo znatno veće porezno opterećenje od ostalih novih članica EU 

Ipak, Hrvatska po visini poreznog opterećenja prednjači među novim članicama EU. S udjelom prihoda od poreza i doprinosa od 38,7 posto BDP-a, Hrvatska je bila porezno opterećenija od ijedne druge nove članice EU. Čak i u susjednoj Sloveniji, zemlji s kojom dijelimo dugu povijest i imamo puno sličnosti, udio poreza i doprinosa u BDP-u nešto je manji nego u Hrvatskoj, 37,7 posto, dok po poreznom opterećenju nadmašujemo, primjerice, Češku, u kojoj su prikupljeni porezi i doprinosi 2019. imali udio u BDP-u od 36,1 posto, ili Slovačku, s udjelom poreznih prihoda u BDP-u od 34,6 posto. S Rumunjskom, u kojoj je udio prikupljenih poreza i doprinosa u BDP-u, prema podacima eurostatističara, 2019. iznosio 26,8 posto se ne možemo ni uspoređivati. 

Po nekim poreznim oblicima, poput stope PDV-a, Hrvatska spada u sam vrh EU. Naime, s općom stopom tog poreza na potrošnju od 25 posto, Hrvatska se nalazi na drugom mjestu u EU - iza Mađarske, u kojoj opća stopa PDV-a iznosi 27 posto. To drugo mjesto, kako pokazuju podaci Europske komisije, dijelimo sa znatno bogatijim skandinavskim članicama Danskom i Švedskoj, koje također imaju opću stopu PDV-a od 25 posto, no s kojima se Hrvatska po bilo čemu drugom teško može uspoređivati.

Parafiskalni nameti u Hrvatskoj su ogromni 

Hrvatski problem su i veliki parafiskalni nameti. Ni neporezna davanja, doduše, nisu hrvatska osobitost jer ona postoje i drugdje, ali u Hrvatskoj je sustav tog tipa "oporezivanja bez poreza“ gotovo doveden do savršenstva. Tako su hrvatski građani, poduzetnici i obrtnici, kako procjenjuju u udruzi Glas poduzetnika, u 2019. samo na ime oko 500 raznih parafiskalnih nameta platili oko devet milijardi kuna, što je više od dva posto hrvatskog BDP-a. 

S druge strane, malo tko se kvalitetu usluga koje pruža država u nas, uključujući tu i regionalne i lokalne jedinice, usuđuje usporediti s kvalitetom usluga kakve pružaju ne samo znatno razvijenije zapadnoeuropske države, nego i brojne nove, tranzicijske članice EU. Hrvatska je, primjerice, značajniju digitalizaciju otkrila tek u krizi koju je lani izazvala pandemija koronavirusa, iako su države poput Estonije i Slovenije svoje usluge digitalizirale davno prije. Kod nas, žale se poduzetnici i građani, i dalje dominira papirologija, traže se biljezi i pečati, a čekanje u redovima kako bi se dobilo neku potvrdu smatra se normalnim. 

Kvaliteta javnih usluga u Hrvatskoj je slaba

"Sigurno je da kvaliteta usluga kakvu u Hrvatskoj pruža država nije optimalna i da je treba unaprijediti. U  Hrvatskoj se država bavi i pružanjem brojnih usluga koje ne bi trebala pružati i u kojima je privatni sektor puno učinkovitiji. Potrebna nam je deetatizacija i depolitizacija", upozorava za Index Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.

Ipak, dodaje, dojam o kvaliteti usluga koje pruža država često je subjektivan. Primjerice, ističe naš sugovornik, mirovine, socijalna i ostala primanja u Hrvatskoj su mala, ali kada se uzme u obzir koliko izdvajamo za to, kao i da mirovinski sustav kakav imamo ne bi opstao bez izdašnih transfera iz proračuna, može se reći da su ta primanja čak i veća nego što to dopuštaju mogućnosti. 

Hrvatskoj nedostaje izgrađen sustav

"Mi se često ponašamo kao da smo Švicarska, iako smo malo i siromašno društvo na periferiji EU", poručuje Bejaković, dodajući kako će u Hrvatskoj uvijek biti prijepora oko toga dobivamo li dovoljno od države za ono što joj dajemo.    

Hrvatski je problem i mijenjanje propisa kao na tekućoj vrpci, zbog čega se poduzetnici žale da bi po cijele dane morali samo iščitavati zakone i podzakonske akte, umjesto da se bave svojim poslom. Uz to, ekonomisti ponovno sve češće upozoravaju da Hrvatskoj nedostaje izgrađen sustav koji bi osigurao predvidivost, već se odluke često donose ad hoc. 

Država je kod nas sveprisutna, ali slabo se nosi s kriznim situacijama

"U širem kontekstu gledano, postoji korelacija između razine životnog standarda i manjeg uplitanja države u ekonomiju. Država je kod nas sveprisutna u ekonomskom životu, kako kroz vlasništvo nad tvrtkama, tako i kroz veliku regulativu i subvencije koje dodjeljuje i zato je naše društvo zapravo siromašnije. Naši ljudi su i u vremenu ovih katastrofa kroz koje prolazimo pokazali da su solidarni i da žele pomoći, ali solidarnost ne znači ubijati tržišnu utakmicu, čak ni u ovakvim kriznim trenucima. Budimo solidarni, ali bogatiji, a ne siromašniji, jer ćemo tako lakše obnoviti i potresom pogođena područja", poručuje za Index konzultant Andrej Grubišić.

Kada se podvuče crta, može se zaključiti da su Pleterovi obroci s početka ove priče, koji su digli dio javnosti na noge, zapravo prikaz stanja kakvo vlada u Hrvatskoj. Čak i u potresom pogođenim područjima Sisačko-moslavačke županije pomoć države je kasnila za onom koju su pružili volonteri, a kada je stigla, bila je, kako to mnogi navode u medijima i na društvenim mrežama, slabija od očekivanja.