DRAGI turisti, ako ste ovog ljeta u Hrvatskoj i netko vam kaže da je plaža "privatna", osnovno pravilo je jednostavno: na gotovo svim hrvatskim plažama smijete se kupati, sunčati i raširiti ručnik - čak i ako se plaža nalazi ispred hotela, kampa, apartmana ili privatne vile.

More i morska obala nisu ničije privatno vlasništvo, nego su namijenjeni korištenju svih. Vlasnik kuće uz more ne posjeduje plažu ispred svoje nekretnine, a hotel ne postaje vlasnik plaže samo zato što se ona nalazi ispred njegova objekta.

Natpisi poput "private beach", "reserved for guests" ili "no entry" ne znače automatski da vam je pristup zabranjen. Ako je riječ o plaži koja je dio pomorskog dobra, ondje smijete slobodno boraviti. Hotel, restoran ili koncesionar smiju naplaćivati ležaljke, suncobrane, piće, hranu ili druge usluge, ali ne mogu naplatiti sam dolazak na plažu ili ulazak u more.

Drugim riječima, ne morate unajmiti ležaljku, naručiti piće niti biti gost hotela da biste se ondje kupali - slobodno možete donijeti vlastiti ručnik, hranu, piće i prijenosni hladnjak.

Ograničenje ili zabrana pristupa morskoj obali

Postoje, naravno, razlozi zbog kojih se pristup morskoj obali može i mora iznimno ograničiti, a ponekad i potpuno zabraniti. Ne možete ući u vojnu, brodogradilišnu ili neku drugu luku posebne namjene.  Također, opća uporaba može biti i ograničena. Putničkim dijelom luke možete se slobodno šetati, ali se ondje ne možete kupati niti sunčati.

Prema Zakonu iz 2023. godine morske plaže moraju ostati otvorene svima. Ne smiju se ograditi, na njima se ne smije naplaćivati ulaz niti ih se smije isključiti iz opće upotrebe. Koncesija se i dalje može dati za gospodarsko korištenje morske plaže, ali ona koncesionaru ne daje pravo da plažu pretvori u privatni prostor, prostor za svoje goste ili samo za one "pozvane".

Postoje dvije stroge iznimke. Prve su plaže namijenjene korisnicima javnih zdravstvenih ustanova koji ondje borave radi liječenja ili rehabilitacije, a druge nudističke plaže ili, kako Zakon kaže, plaže čiji su korisnici "naturalni turisti". Takve plaže mogu biti isključene iz opće uporabe.

Sve ostale plaže moraju biti slobodne

Sve ostale plaže u ovoj državi slobodne su za vas. I one ispred hotela, i one ispred kampova, i one ispred privatnih kuća. Nitko vam ne može stati na put i vikati: "To je moje!", "To je moja didovina!", "Tu smo mi radili gat!" Zakon ne priznaje takve argumente, pa makar ih netko ponavljao pozivajući se na "tako je oduvijek", još od spomenutog Justinijana.

Možete doći, raširiti ručnik, okupati se, sunčati, spustiti barku ili zaveslati dalje. Pomorsko dobro služi svima i koristi se onako kako se more i obala oduvijek koriste. Isto tako ni vi ne možete doći raširiti svoj ručnik i ostaviti ga tamo da vas ujutro dočeka mjesto na plaži. 

Dozvole za komercijalnu djelatnost ne daju pravo zauzimanja plaže

A što je s onima koji na plaži prodaju sladoled, iznajmljuju ležaljke, suncobrane, pedaline ili kakvu drugu ljetnu skalameriju? Dobili su dozvolu za iznajmljivanje ležaljki, a nisu dobili plažu. Mogu imati jedan komadić prostora na kojem će ležaljke i suncobrani stajati uredno složeni, jedan na drugome, dok ih nitko ne koristi. Kada gost poželi ležaljku ili suncobran, može ih unajmiti i postaviti ondje gdje neće ometati druge. Kada ih prestane koristiti, ležaljka se vraća na hrpu.

Ne smiju u šest ujutro razbacati prazne ležaljke po cijeloj plaži, zabosti suncobrane u svaki slobodni pedalj i tako "rezervirati" plažu. Takve prazne ležaljke po plaži možete mirno ignorirati. Ako vas netko zbog toga ometa, tjera ili premješta, zovite policiju i komunalne, odnosno pomorske redare.

Slično tome, ako netko na plaži prodaje sladoled, ne može tražiti da ne donesete svoj. Ako prodaje piće, ne može vam zabraniti prijenosni hladnjak. Ako uz more prodaje hranu, ne morate biti njegov gost da biste boravili na plaži. Plaža pripada vama jednako koliko i njemu. On ima pravo nuditi svoju robu i usluge. Vi imate pravo ne kupiti ništa. 

Isto vrijedi i ondje gdje netko posluje na temelju koncesije. Koncesija nije pravo da se plaža pretvori u zatvoreni ugostiteljski prostor, nego pravo da se na njoj obavlja točno određena djelatnost. Drugim riječima: koncesionar može prodavati sladoled, piće i ručak. Ne može prodavati pravo na boravak na plaži. Vi možete kupiti sladoled i sendviče, ali i donijeti svoje.

I za kraj

I zaključak još jednom: morska obala jest za sve, ali do nje ipak treba doći javnim putem ili morem. Privatno zemljište iza plaže i dalje ostaje privatno zemljište. Pravo pristupa morskoj obali ne znači pravo da nekome prolazite kroz dvorište ili vrt. More i obala zajednički su svima. Tuđa okućnica nije.

Uživajte na jadranskim plažama. Slobodne su za sve. I ne dopustite nikome da vas u tome ometa.