NOVU vladu Andreja Plenkovića čeka izazovan posao: prava eskalacija krize izazvane pandemijom koronavirusa tek nas, čini se, čeka, dok je istodobno manevarski prostor vlade za pomoć gospodarstvu sve manji.

O tome, uostalom, svjedoče i novi podaci eurostatističara koji pokazuju da je Hrvatska krajem prvog ovogodišnjeg tromjesečja bila tranzicijska članica s najvećim javnim dugom u EU. Naime, hrvatski je javni dug krajem ožujka dosegnuo 298,8 milijardi kuna, što je vrijednost 74,3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Istodobno, javni dug u EU iznosio je 79,5 posto BDP-a. 

Druge tranzicijske članice EU manje su zadužene od Hrvatske

Među najzaduženijim članicama EU ispred Hrvatske je niz zemalja, od kojih prva dva mjesta drže Grčka i Italija. Ipak, ni jedna od njih ne spada u kategoriju tranzicijskih država. Iza Hrvatske po visini javnoga duga je Slovenija, s dugom opće države u visini 69,6 posto BDP-a, dok su ostale tranzicijske članice Unije osjetno manje zadužene. Među njima najbolje stoji Estonija: u toj baltičkoj državi javni je dug krajem ožujka iznosio, kako pokazuju podaci Eurostata, samo 8,9 posto BDP-a. 

Startna pozicija Hrvatske u borbi protiv koronakrize nije sjajna ni kada je riječ o stanju u državnoj blagajni. Podaci Eurostata pokazuju da nam je manjak u državnoj blagajni krajem ožujka ove godine dosegnuo vrijednost 4,1 posto BDP-a.

Doduše, minus u državnim blagajnama pojedinih drugih tranzicijskih članica EU, poput Rumunjske ili Slovenije, veći je od onog u hrvatskom proračunu, no zabrinutost izaziva podatak o snažnom rastu proračunskog deficita u Hrvatskoj tijekom prvog ovogodišnjeg tromjesečja. Još u posljednjem kvartalu prošle godine proračunski je manjak u Hrvatskoj, prema procjenama eurostatističara, iznosio 2,7 posto BDP-a, dok je u prethodnim kvartalima proračun bio u plusu.

Rast potrošnje produbio bi proračunsku rupu, a novca nema 

To znači, upozoravaju makroekonomisti, da za realizaciju brojnih obećanja iz programa nove Plenkovićeve vlade neće biti prostora. Barem ne u ovoj i sljedećoj godini. Rast potrošnje dodatno bi produbio proračunsku rupu, a Hrvatska si tako nešto u situaciji u kakvoj se nalazi i na pragu uvođenja eura ne može priuštiti. 

"Mislim da na povećanje proračunskih rashoda, s izuzetkom socijale, možemo zaboraviti u ovoj i sljedećoj godini. Pravi problemi tek dolaze, nezaposlenost raste, a morat ćemo provesti i brojne reforme, koje od nas traži EU i koje su uvjet za pristupanje eurozoni", ocjenjuje za Index neovisni ekonomist Goran Šaravanja.

"Veće intervencije iz državnog proračuna teško da su više moguće jer bi to moglo dovesti do velikog rasta javnoga duga, a samim tim ugrozilo bi i cijeli koncept javnih financija. U ovoj će nam godini Bruxelles, doduše, tolerirati određeno povećanje javnoga duga, ali Europska komisija i druge institucije očekuju da on već u sljedećoj godini počne padati", upozorava za Index ekonomski analitičar Damir Novotny.

Prema nedavno objavljenim prognozama analitičara Raiffeisena, Hrvatsku u ovoj godini čeka prava eksplozija proračunskog manjka i javnoga duga. Naime, ovu bismo godinu, prema tim prognozama, trebali zaključiti s proračunskim deficitom od čak 7,1 posto BDP-a, dok bi javni dug trebao skočiti na 84,6 posto BDP-a. Razlog je, naravno, borba protiv koronakrize. No već u sljedećoj godini u Raiffeisenu očekuju smanjenje proračunskoga manjka na tri posto BDP-a i javnoga duga na 83,6 posto BDP-a.

Novac iz EU još je na dugom štapu

U novoj Plenkovićevoj vladi velika očekivanja imaju od novca iz blagajne EU. Ipak, ekonomisti upozoravaju da značajniji novac iz Bruxellesa možemo očekivati tek krajem godine ili čak i kasnije, što znači da će vlada u ovoj godini morati jako balansirati kako bi pomirila sve veće zahtjeve za povećanjem proračunskih rashoda i financiranje tih zahtjeva. Drugim riječima, novi-stari ministar financija Zdravko Marić morat će hodati po žici: s jedne strane morat će održati gospodarstvo iznad vode u koju ga je gurnula koronakriza, dok će, s druge strane, morati održati kakvu-takvu stabilnost javnih financija. 

"Nova Plenkovićeva vlada morat će odrediti prioritete", napominje Novotny.

Stoga će Plenković, u uvjetima suženog manevarskog prostora u proračunskoj politici, izlaz najvjerojatnije morati tražiti u kombinaciji bržih reformi, povlačenja onog što je sada dostupno iz fondova EU i u traženju novih izvora financiranja. Novotny pritom predlaže ubrzanje privatizacije, od čega bi država mogla ubrati velik novac, ali to se, kako ističe, samo stidljivo spominje u programu nove vlade. Razlog su vjerojatno snažni otpori i pritisci da se ne ide u ubrzanje privatizacije. 

Zašto nitko više ne spominje privatizaciju kada bi se od nje moglo skupiti prilično novca?

"Vlada dio potrebnog novca može namaknuti privatizacijom. Vrijednost državnih udjela u kompanijama procjenjuje se na oko 30 milijardi eura", kaže Novotny. 

Kao kandidate za "bubanj" naš sugovornik navodi dio državnih vlasničkih udjela u kompanijama poput HEP-a i Janafa, pa čak i Ine i HAC-a. Ističe i da su mirovinski fondovi zainteresirani za ulaganja u takve velike sustave. 

"Umjesto toga, u vladi govore o privatizaciji kompanija koje nitko ne želi kupiti, poput gubitaša Croatia Airlinesa. Uz to, i dalje govore o otkupu Ine", primjećuje Novotny.

Kriza koju je izazvala pandemija koronavirusa nesumnjivo će biti teška: nedavne prognoze Europske komisije govore da bi pad hrvatskog BDP-a u ovoj godini mogao dosegnuti 10,8 posto. U takvoj situaciji jasno je da će vlada morati dati svoj obol kako bi se spasilo hrvatsko gospodarstvo. No to ima svoju cijenu, a novca je malo. Zato će Plenkovićev kabinet morati pažljivo vagati odluke koje će donositi. A morat će ih donositi brzo.